‘I srušio se Zid’

“TKO je mogao povjerovati takvo što?” “Nikad nisam ni pomislio da ću to vidjeti za svog života!” Što je prouzročilo ovakve komentare? Uništenje zloglasnog Berlinskog zida i svega što je on predstavljao, započeto u studenom 1989.a Stanovnici Istočnog Berlina navrli su u Zapadni Berlin, jedni da osjete skupe (kupovne) užitke kapitalizma, a drugi da se ponovo sjedine sa svojim obiteljima.

Ta pukotina u nasipu otvorila je branu. Mnogi su osjetili da Istočna Evropa više nikada neće biti kao nekada.

Je li završio hladni rat?

Još značajnije od pada Berlinskog zida bilo je rušenje ideološkog zida koji je razdvajao Istok od Zapada. Iznenada praktički više nije bilo hladnog rata. O tome je umirovljeni pukovnik američke vojske David Hackworth pisao u Newsweeku: “Hladni rat je završio. Čak su i beskompromisni pobornici parole ‘ubij komunista za mamu’ i pored svoje mržnje morali priznati njegovo okončanje.”

Prema njemačkim novinama Stuttgarter Zeitung, čak je i NATO (Sjevernoatlantski pakt), na sastanku održanom u Londonu srpnja 1990, priznao kraj hladnog rata. Pod naslovom “Atlantski savez kaže posljednje zbogom eri hladnog rata”, The German Tribune citira štutgartske novine pišući: “Nakon 41 godine sukobljavanja [sa nacijama sovjetskog bloka], 16 vođa NATO-a utrlo je put novoj strategiji i objavilo eri hladnog rata posljednje zbogom. (...) Neprijateljstvo je zamijenjeno udruživanjem. (...) Sigurnost i ravnotežu (...) više ne treba osiguravati uglavnom vojnim sredstvima, već politikom ravnoteže, dijaloga i sveevropske suradnje.” Poprište sukoba koji ugrožava mir sada je pomaknuto iz Evrope na Srednji istok.

Demokracija ima svoju cijenu

Demokracija, tzv. slobodan izbor za narod, najnovija je politička moda. Skoro svatko uskače na taj zajednički vagon. Međutim, mora se platiti cijena. Prisniji odnosi između Istoka i Zapada i njegove kapitalističke demokracije nisu pojeftinili. Uvodni članak u Asiaweeku je objašnjavao: “Zemlje koje se više ne može nazvati sovjetskim blokom, nalaze se u ekonomskom neredu (...) Demokracija postavlja cijenu. (...) Demokracija ima mnoge vrline, ali savršena stabilnost nije jedna od njih.” Tko su oni koji plaćaju cijenu tih promjena ka slobodnijem, demokratskom društvu, kako ga nazivaju?

Milijuni u Poljskoj, Istočnoj Njemačkoj i drugdje otkrivaju da je prelazak sa centralistički upravljene ekonomije na sustav slobodnog tržišta na početku donio nezaposlenost i bijedu. Kako se proizvodnja nastoji modernizirati i kako postaje sve više konkurentska, pojavljuju se zalihe. Ozbiljno su pogođeni i drugi dijelovi društva — vojna industrija. Kako to?

Nestankom uzajamnog straha i neprijateljstva između Istoka i Zapada, smanjila se potreba za glomaznim armijama. Stotine tisuća vojnika i njihovih obitelji sada će se morati naviknuti na građanski život i sve njegove pritiske. Sredstva za obranu možda će morati biti podrezana. Narudžbe za vojne tvornice mogu se smanjiti, a tvorničari mogu promijeniti proizvodnju. Radnici se mogu preseliti u druga područja i naučiti nova zanimanja.

Taj nevjerojatni i burni preokret u Istočnoj Evropi stvorio je iz temelja novu međunarodnu situaciju. Kako je do svega toga došlo?

Presudne riječi, presudne promjene

Presudan za te promjene bio je preinačeni stav nemiješanja od strane Sovjetskog Saveza. U prošlosti je sablast sovjetskih invazija Mađarske (1956) i Čehoslovačke (1968), obuzdavala reformske snage Istočne Evrope. Međutim, iskustvo sa Poljskom u 1980-im i izazovom pokreta Solidarnosti, kao i nacionalno postupno kretanje ka demokratičnijem režimu pokazalo je da se promijenila ranija sovjetska politika vojne intervencije. Iskustvo sa Poljskom je pokazalo da su postojale pukotine u monolitnosti komunizma, i da se postupna i miroljubiva promjena može provesti, uz određenu cijenu. Međutim, što je omogućilo sve to?

Prema nekim političkim komentatorima, osnova svim tim promjenama u Istočnoj Evropi bila je objektivna politika vodstva Sovjetskog Saveza pod upravom predsjednika SSSR-a Mihaila Gorbačova. U veljači 1990. on je izjavio: “Sovjetska komunistička partija pokrenula je perestrojku [restruktuiranje društva] i stvorila njenu koncepciju i politiku. Temeljite revolucionarne promjene obuhvaćaju sve sfere života i svi slojevi stanovništva u cijeloj zemlji bili su pokrenuti na temelju toga. (...) Brze promjene, neobične u sveobuhvatnosti i originalnosti, postale su sastavni dio perestrojke.”

Asiaweek je komentirao: “Danas su, unatoč nekim kočnicama, [Gorbačovljeve] akcije za glasnost (otvorenost) i perestrojku (restruktuiranje) ohrabrile reformatore u Mađarskoj, Poljskoj i širom sovjetskog bloka.” Te dvije ruske riječi, glasnost i perestrojka, ušle su u svjetski rječnik otkako je Gorbačov preuzeo vlast u Sovjetskom Savezu 1985. One su predstavljale novi stav prema vladavini u komunističkom svijetu.

Politički komentator Philippe Marcovici je, pišući u francuskom konzervativnom dnevniku Le Quotidien de Paris o promjenama u Čehoslovačkoj, rekao da je do toga došlo “zahvaljujući Moskvi, jer je jedna stvar jasna: Sovjeti nisu dozvolili da se to dogodi tek tako; oni su osigurali da se Čehoslovačka demokracija, poput drugih nacija, mogla osloboditi luđačke košulje u kojoj je bila svezana. (...) Kako u Pragu tako i u Istočnom Berlinu, mase su demonstracijama potakle promjenu; ljudi na ulicama prinudili su vlade da ustuknu i odu.”

Posljedica je bila ta da su, poput eksplozije političke planine Svete Helene, demokracija i nezavisnost naglo izbile na cijeloj karti Istočne Evrope u roku od samo nekoliko mjeseci — Poljska, Istočna Njemačka, Mađarska, Čehoslovačka, Bugarska i Rumunjska.

Ponovno ujedinjenje Njemačke — blagoslov ili prokletstvo?

To je pitanje koje danas mnogi u Evropi prosuđuju. Dvije Njemačke uvele su monetarno jedinstvo u srpnju 1990. i izvršile političko ujedinjenje u listopadu. Iako je to radovalo milijune, mnoge u Evropi je također uznemirilo. Tu su uključeni neki iz Istočne Njemačke koji su možda morali predati svoje kuće ranijim vlasnicima iz Zapadne Njemačke. Unatoč uzdržanosti koju su pokazali neki britanski vođe, jedan britanski dnevnik je u naslovu naveo: “Mi jednostavno moramo vjerovati novorođenoj Njemačkoj.”

Pretrpjevši strašne i materijalno pogubne invazije od strane Napoleona (1821) i Hitlera (1941), Sovjetski Savez je na kraju II svjetskog rata želio zagarantirati svoju sigurnost kroz tampon-zonu u Istočnoj Evropi. Tako je sovjetski blok od osam istočnoevropskih komunističkih država oformljen u roku od pet godina nakon 1945.b Sada se Sovjetski Savez osjeća manje ugroženim od Njemačke ili Sjedinjenih Država, tako da je njegov željezni stisak nad ranijim satelitima popustio. Izgledalo da se željezna zavjesa, koju je objavio Churchill 1946, rastopila, dopuštajući novoj svjetlosti da uđe.

Kako te promjene mogu utjecati na tebe

Već smo naveli neka ekonomska grananja tih promjena za mnoge zemlje — novi posao, nova okolina i nova zanimanja za neke. Za mnoge druge nastupit će nezaposlenost i borba. To je nusproizvod filozofije svijeta slobodnog tržišta — preživljavanje najsposobnijih.

S druge strane, promjena ka demokratizaciji omogućila je ljudima slobodnije kretanje, a to znači međunarodni turizam. Kako su ustanovile druge zemlje (primjerice Španjolska i Italija) u proteklih 30 godina, inozemni turizam može znatno promijeniti problem uravnoteženja plaćanja za bilo koju vladavinu. Milijuni sa Zapada željni su posjetiti povijesne gradove Istočne Evrope, gradove čija imena dozivaju u misli nestalo vrijeme slave — Budimpešta, Prag, Bukurešt, Varšava i Leipzig, da navedemo samo neke. Ljudi bi također željeli da su u stanju slobodno posjetiti Lenjingrad, Moskvu i Odesu. Na isti način, ljudi iz Istočne Evrope željeli bi posjetiti Zapad. Zaista, međunarodni turizam služi u slamanju nekih barijera predrasuda i neznanja. Kao što su mnogi turisti otkrili, dijeljenje plaže sa tzv. nekadašnjim neprijateljem ubrzo može smekšati neprijateljstvo.

Postoji još jedan aspekt palog Zida koji oduševljava milijune ljudi — mogućnost slobodnog druženja sa svojim religioznim suvjernicima u drugim nacijama. Do koje mjere će to biti moguće? Koje se promjene na religioznom polju događaju u Istočnoj Evropi? Sljedeći članak će razmotriti ta i druga pitanja.

[Bilješke]

[Karta na stranici 5]

(Vidi publikaciju)

NJEMAČKA

Berlin

JUGOSLAVIJA

MAĐARSKA

POLJSKA

RUMUNJSKA

ČEHOSLOVAČKA

ALBANIJA

BUGARSKA

SSSR