Sljepoća za boje — rijedak nedostatak

KOLIKO su samo bili užasnuti trezveni Kvekeri kad su ugledali kričavo crvene čarape Johna Daltona! Budući da obično oblače tamne boje, sivo, smeđe i crno, smatrali su Johnovu odjeću, blago rečeno, zapanjujućom. Što se dogodilo?

Dalton, rođen 1766. u Eaglesfieldu u Engleskoj, opisao je krv “tamnozelenom” a lovorov list je smatrao “dobrom usporedbom [crvenog] pečatnog voska”. Da, Dalton, koji je postao čuveni kemičar, patio je od sljepoće za boje, ili točnije od mane neraspoznavanja boja.

Daltonu je crveno bilo sivo i vrlo malo ga je razlikovao od zelenog. Stoga nije nikakvo čudo što je njegov šaljivi prijatelj uspio zamijeniti njegove čarape i time prouzročiti ovo “svetogrđe”! Zanimljivo je da je sljepoća za boje u nekim zemljama Evrope poznata kao daltonizam.

Problem rasprostranjen širom svijeta

Prema procjenama dr. Janet Voke sa City Universitya, London, 1980. je bilo preko dva milijuna Britanaca s manom neraspoznavanja boja. U nekim izoliranim zajednicama od toga pati srazmjerno malo ljudi. Na otočju Fiji je samo svaki 120. muškarac slijep za boje, dok u Kanadi svaki deveti ima manje nego normalno raspoznavanje boja.

Raspoznavanje boja varira od osobe do osobe. Prema jednoj široko prihvaćenoj teoriji, vaš vid je normalan ako se prilikom spajanja triju svjetlosnih zraka koje su spojene u jednakom omjeru, crvene, zelene i plave, vidite bijelo. Kad su tri zrake spojene u različitom omjeru, mogu se stvoriti druge nijanse koje prirodno razlikujete.

Ako pak vidite samo one boje koje nastaju spajanjem dvaju temeljnih boja, a dodavanjem treće boje ne primjećujete bitne razlike, tada imate manu neraspoznavanja boja. Tada se nazivate dikromatom. John Dalton je bio crveno-slijepi dikromat.

Nedostatak kod takozvanih monokromata je teži. Takve osobe ne razlikuju nikakve boje. Monokromatima je TV u boji jednak crno-bijelom.

Većina ljudi koji su slijepi za boje su anomalni trikromati. Oni doduše vide mješavinu triju temeljnih boja, ali neku od temeljnih boja ne vide u ispravnom omjeru. Ako je to vaš problem, tada će, kad podešavate boje na svom TV ekranu, prisutni s normalnim opažanjem boja možda odmah uzviknuti: “Pa to je jako crveno!” ili: “To je previše zeleno!”

Uzroci

Što je uzrok tom nedostatku? The New Encyclopædia Britannica označuje “sistem koji razlikuje dužinu vala” kao jednog od uzročnika. Svako oko na mrežnici ima otprilike 130 milijuna svjetlosnih receptora, ali za razlikovanje boja potrebno je samo 7 milijuna. Ovi receptori boja se nazivaju čunjići, zbog svog čunjastog oblika.

Osobe koje normalno vide imaju tri vrste čunjića. Jedna vrsta najbolje reagira na svjetlo dugih valova (crveno), druga vrsta na svjetlo srednjih valova (zeleno), i treća na svjetlo kraćih valova (plavo). Ako jedna grupa čunjića nedostaje ili pak ne reagira ispravno, tada je raspoznavanje boja poremećeno. Primjerice, ako normalno ne razlikujete crveno, jedva ćete primijetiti promjenu boje kod sazrijevanja rajčica, od zelene preko narančaste do crvene.

Oštećenje vidnog živca može također biti uzrok sljepoći za boje, čime je otežana predaja nadražaja od čunjića do mozga. Čak se i neki lijekovi, naprimjer tablete protiv malarije, dovode u vezu sa sljepoćom za boje. Prema izvještajima, određena oralna sredstva protiv začeća mogu izazvati poremećaj raspoznavanja plavih, zelenih i žutih tonova. U knjizi Colour Vision Testing dr. Voke navodi i duhan i alkohol kao uzrok za neke trajne slučajeve crveno-zelene sljepoće.

Starenje također traži svoj danak, posebno što se tiče osjetljivosti na plavo svjetlo. Prema istraživaču R. Lakowskom, raspoznavanje boja dostiže svoj vrhunac u mladenačko doba i traje do 35. godine. Zatim se postupno smanjuje moć raspoznavanja, naročito nakon 60. godine života.

Iako poremećaj u raspoznavanju boja može nastati tijekom života, ipak je većina slijepih za boje takva od rođenja. Zašto?

‘Kakav djed, takav unuk’

Čovjekovo normalno raspoznavanje boja je čudesni dar. Ukoliko je funkcija vaših čunjića ispravna i očni živci točno prenose šifrirane poruke u mozak, onda imate potpuno raspoznavanje boja. U knjizi How Animals See kaže se da “uvježbano ljudsko oko može razlikovati oko 150 nijansi boja”. “Vjerojatno mnoge životinje (...) ne vide boje kao mi. Ali za njihove oči je to normalno, nije poremećaj”, objašnjava The World Book Encyclopedia.

Ako je vaše raspoznavanje boja oduvijek bilo manjkavo, nesumnjivo ste to obilježje naslijedili. Od koga? Prema Health and Disease, sljepoća za boje je genetski poremećaj “vezan za spol”, “prenesen od žena, ali se obično pojavljuje na muškarcima sljedeće generacije”. Često se može reći: kakav djed, takav i unuk.

Sljepoća za boje? Kako ustanoviti

Sumnjate li da je vaše dijete slijepo za boje? “Ako primijetite da vaše dijete od 5 ili 6. godina teško raspoznaje boje, ako oblači čarape različite boje ili vam iz kutije ne može dodati ispravnu bojicu koju ste tražili, tada”, prema knjizi Childcraft, “trebate provjeriti njegov vid.” Kako?

Jedan od najpoznatijih načina provjeravanja raspoznavanja boja je Ishihara test. Ispitivač djetetu pokazuje niz tablica s točkicama u mnogim različitim tonovima boja. U mnoštvu točkica nalaze se uzorci ili brojke koje svatko s normalnim raspoznavanjem boja odmah prepoznaje. Vaše dijete mora reći koji uzorak ili brojku vidi. Primjerice, na jednoj tablici dijete koje je slijepo na crvenu boju vidi “6”, a slijepo na zelenu boju “9”. Ako vaše dijete vidi “96”, tada je njegovo raspoznavanje boja, prema tom testu, normalno.

Sa sve većom upotrebom boja u gradivu poučavanja djece, važno je znati postoji li kod vašeg djeteta mana raspoznavanja boja. Možete li tu išta učiniti, budući da je naslijeđena sljepoća do danas nepromjenjiva i neizlječiva?

Poduzeti mjere opreza

Hazel Rossotti, autor knjige Colour, kao prvo preporučuje ranu dijagnozu. Osobu koja je slijepa za boje treba osim toga “pripremiti da bude svjesna situacija u kojima može doći do zabune i poučiti je da se, kad god je to moguće, oslanja na druge činioce umjesto na nejasne boje”.

Vi možete naučiti svoje dijete koje je slijepo za boje što znače boje prometnih znakova na cesti. Naučite ga da bude sposobno razlikovati crveno stop svjetlo od zelenog “kreni”, na temelju onoga kako su postavljena. Pomozite mu da obrati pažnju intenzitetu, odnosno jasnoći svakog svjetla. Tada će, bude li samo, čak u mraku ispravno razlučivati signale.

Ako ste slijepi za boje, izbjegavajte odlučivati samo na temelju boja. Budući da je mozak donekle u stanju nadoknaditi nedostatak raspoznavanja boja, informacije boja treba dopuniti time da se pokloni više pažnje svjetlosti, položaju i obliku nekog objekta. Ne treba se ustručavati zamoliti za pomoć prijatelje ili rođake koji ispravno vide boje.

Kod važnih odluka, kao što je izbor radnog mjesta, bilo bi mudro razmotriti loše posljedice koje donosi mana neraspoznavanja boja. Kod nekih zaposlenja može sljepoća za boje značiti veću odgovornost. Ona je, naprimjer, zapreka za mnoge kemičare, farmaceute, tiskare i fotografe. Zubarima je od koristi dobro raspoznavanje boja prilikom prilagođavanja umjetnih zuba. Mesari i ostali zaposleni u prehrambenim obrtima mogu bolje primijetiti promjene na živežnim namirnicama ako posjeduju dobru sposobnost raspoznavanja boja. Manjkavo raspoznavanje boja može također liječnicima i medicinskom osoblju otežati zamjećivanje zdravstvenog stanja pacijenata.

Svatko tko jasno vidi posjeduje nešto vrijedno. Ako vam je raspoznavanje boja djelomično, trebate biti naročito oprezni. Također mislite na to da nepotrebni lijekovi, veća količina alkohola i duhan mogu umanjiti moć raspoznavanja boja. Ako posjedujete potpunu sposobnost raspoznavanja boja, raspolažete zaista neprocjenjivim darom koji treba cijeniti.