Nedužne žrtve zloupotrebljavanja djece

“IMAM SKORO 40 godina”, kaže Eilene.a “Premda je moj problem star više od 30 godina, još uvijek me muči. Tu je gnjev, krivnja, problemi u mom braku! Ljudi pokušavaju razumjeti, ali jednostavno ne uspijeva im.” Koji je Eilenin problem? Ona je žrtva spolnog zloupotrebljavanja u djetinjstvu, s drugotrajnim posljedicama po nju.

Daleko od toga da je jedina. Izvještaji pokazuju da je alarmantan broj žena — i muškaraca — bio izložen takvom zlostavljanju.b Dakle, nije riječ o rijetkom činu nastranog ponašanja, nego o seksualnom zloupotrebljavanju u djetinjstvu koje je široko rasprostranjena bolest, koja prelazi sve socijalne, ekonomske, religijske i rasne granice.

Nasreću, velika većina muškaraca i žena ne bi nikada ni pomislila da bi na takav način zlostavljali svoje dijete. Ali opasna manjina ima to bolesno naginjanje. A suprotno uvriježenim mišljenjima, među onima koji zloupotrebljavaju djecu malo je ubojica poremećenog uma koji vrebaju oko dječjih igrališta. Većim dijelom su to osobe koje odaju uvjerljiv dojam da su potpuno normalne. One zadovoljavaju svoje perverzne požude okomljujući se na naivnu, nezaštićenu djecu koja im vjeruju — obično svoje vlastite kćeri.c Pred drugima možda postupaju prema njima ljubazno, nježno. Ali kad su sami sa djecom, prijete im, nasilni su i izlažu ih ponižavajućim i sramotnim oblicima seksualnog napada.

Priznajemo, teško je shvatiti da se takve grozote mogu dogoditi u tako mnogo naizgled uglednih domova. Međutim, čak su se u biblijska vremena djeca koristila “za trenutno zadovoljavanje (...) čulne strasti” (The International Critical Commentary; usporedi Joel 3:3). U Bibliji je prorečeno: “Ali ovo znaj da će u posljednjim danima nastupiti kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj. Jer će ljudi biti samoljubivi (...) bez prirodnih sklonosti (...) bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobroti.” Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi da je zloupotrebljavanje djece danas toliko rašireno (2. Timoteju 3:1-3, 13, New World Translation).

Napastovanje u djetinjstvu ne mora ostaviti tjelesne ožiljke. A niti su sve odrasle osobe koje su kao djeca zloupotrebljavane vidljivo nesretne. Ali kao što stara poslovica primjećuje: “I u smijehu srce osjeća bol” (Izreke 14:13, Stvarnost). Da, mnoge žrtve imaju duboke emocionalne ožiljke — nevidljive rane koje krvare iznutra. No, zašto napastovanje u djetinjstvu kod nekih prouzročuje tolike posljedice? Zašto vrijeme ne liječi svoje rane? Omjer ovog žalosnog problema zahtijeva da mu obratimo pažnju. Doduše, nešto od toga što slijedi možda će biti neugodno za čitanje — naročito ako ste bili žrtva zloupotrebljavanja u djetinjstvu. Ali uvjerite se da postoji nada, koju i vi možete steći.