Mladi pitaju...

Zašto mi je tako strogo postavljen rok kad trebam biti kod kuće?

LEN je uživao u kasnom ostajanju vani sa svojim prijateljima. No, njegov je otac ubrzo saznao da su Lenove noćne lakrdije bile sve samo ne nedužna zabava. “Jednom sam dospio u tako veliku nevolju”, prisjeća se Len, “da nisam dva tjedna smio napuštati svoju sobu — osim za jelo i školu. Nije me se smjelo uhvatiti čak ni da gledam kroz prozor! Kad mi je kazna istekla, izašao sam sa nekim prijateljima i ostao vani do ponoći. Kad smo autom skrenuli prema kući, vidio sam svog oca kako sjedi na vanjskom trijemu i čeka me...”

Mnogi mladi zamjeraju što im roditelji kontroliraju dolaske i odlaske. Jedna mlada djevojka kaže: “Kad sam postala tinejdžer, roditelji su počeli na mene stavljati sve vrste ograničenja, kao što je dolaženje kući do ponoći. Zaista sam to zamjerila.” Kad takvi mladi svoje zamjeranje izraze pokazivanjem prkosa, uobičajeni rezultat je, ne više slobode, nego veća i oštrija ograničenja.

Za manja kršenja kazna može biti samo da se vrijeme kad moraš biti kod kuće pomakne nešto ranije. Za ozbiljnije prekršaje, mladoj osobi mogu biti uskraćene određene prednosti, ili privremeno može biti ‘prizemljena’ tako da je ograničena na kuću, osim za školu ili važne zadatke. “Ako u subotu navečer dođeš kasno kući”, objašnjava jedna tinejdžerka, “možda sljedeće subote uopće nećeš moći izići.” A tu je i ‘samica’: nema posjetilaca, nema telefonskih poziva, nema televizije. No, za neke mlade najmučnija kazna od svega je očitavanje lekcije. “Oh, osjećaj krivnje!” uskliknuo je jedan tinejdžer. “Oni počinju pričati o tome kako su bili tako zabrinuti za tebe. Krivnja je grozna.”

No, nije li istina da te tvoji roditelji vole i imaju pravo tražiti da budeš kod kuće u razumno vrijeme? A kad nisi, oni se moraju osjećati neugodno, zabrinuto, možda čak ne mogu spavati. Mlada osoba koja stvarno voli svoje roditelje i brine za njih sigurno neće željeti biti odgovorna za takvu nepotrebnu zabrinutost. Zar to ne bi pokazivalo krajnju sebičnost?

Međutim, mnogi mladi smatraju da su ih njihovi roditelji stavili pod ograničenja koja su nerazumna ili nisu pravedna. “Oni su ludi, pokušavaju postupati sa mnom kao da imam petnaest godina”, protestira osamnaestogodišnji Fred. “Jednostavno odbijem napraviti ono što on kaže i moj otac i ja smo zbog toga u pravom ratu.” No, postoje bolji načini na koje treba postupati prema svojim roditeljima nego što je pribjegavanje prkosu.

Pravedno ili nije pravedno?

Kao prvo, koliko zapravo ta ograničenja nisu pravedna? Kao što je pokazao prethodni članak, tvoji roditelji vjerojatno imaju opravdane razloge da se boje za tvoju sigurnost i dobrobit.a Zar nisu i drugi kršćanski mladi tvojih godina pod sličnim ograničenjima? Ako je tako, koje valjane temelje imaš da dovodiš u pitanje sud svojih roditelja?

Mladi Len, spomenut na početku, nije shvatio da je njegov otac imao na srcu ono što je za njega najbolje. Sjetit ćeš se da je prekoračio svoje vrijeme kad se trebao vratiti kući, samo da bi našao svog oca kako ga čeka na vanjskom trijemu. Lenovo rješenje? Više neposlušnosti. “Kad je auto skrenuo prema kući, spuznuo sam na sjedalo automobila tako da me tata ne može vidjeti, i zamolio sam prijatelja da se vrati. Odlučio sam otići od kuće.” Len je otišao od kuće i počeo se družiti s neobuzdanom gomilom koja ga je odvela u spolni nemoral, krađu automobila i zloupotrebu droge. Konačno se našao u zatvoru. Ekstreman slučaj? Možda. Ali on dobro ilustrira istinitost Poslovica 1:32: “Jer odmetanje neiskusnih je ono što će ih ubiti” (NW).

Neki mladi u načelu neće prigovarati ideji vremenskog roka za dolazak kući, ali zamjeraju što njihova braća ili sestre izgleda imaju više slobode od njih. “Moj stariji brat Mark ostajao je vani do kad je htio”, žali se djevojka po imenu Patti, “ali nikad nije bio prizemljen. A ja — ako ja zakasnim samo nekoliko minuta, sve je gotovo! To nije pravedno.” Lako je razumjeti zašto bi te takva situacija mogla uznemiriti. No, prije nego povičeš “nije pravedno!” razmotri biblijska načela izložena u Galaćanima 6:4, 5: “Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. Ta svatko će nositi svoj teret” (Duda-Fućak).

Ti si zasebna osoba. A činjenica da stariji brat ili sestra uživaju određene prednosti ne znači neophodno da i ti imaš pravo na njih. Vjerojatno su tvoj stariji brat ili sestra morali dokazati svoju pouzdanost kroz određeno vremensko razdoblje. Tako ćeš i ti. Osim toga, zar ne mrziš kad te roditelji uspoređuju sa starijim bratom ili sestrom? Zašto da ti radiš istu stvar uspoređujući vaše različite prednosti? U svojoj knjizi “After All We’ve Done for Them”, dr. Louis Fine primjećuje: “Roditelji često različito postupaju i ukoravaju svoju djecu. To može biti zbog toga što shvaćaju da su njihova djeca zasebne osobe sa svojstvenim potrebama i sposobnostima i treba ih smatrati različitima.”

Ipak, mladi ponekad smatraju da su prisiljeni plaćati za greške svoje starije braće. “Samo zato što je moja sestra uzela auto i prekasno ostala vani, moje kasno ostajanje vani je automatski isključeno. Nije mi se čak dala ni prilika da se dokažem!” Međutim, ta situacija ne mora biti ni približno tako nepravedna kao što izgleda. Tvoji roditelji su stariji i mudriji nego što su bili kad su odgajali tvog brata ili sestru. Ne želeći ponavljati svoje greške, možda će biti malo stroži s tobom.

No, zašto biti kažnjen zbog toga što si se malo kasnije vratio? Nema sumnje, biti prizemljen nije zabavno. Stoga ćeš obično dvaput razmisliti u vezi kasnog dolaska kući. Kao što se izrazio mladi Marcus: “Bio sam kažnjen mnogo puta. (...) Ako niste kažnjeni, nikad ništa nećete naučiti.” Kao što kaže Biblija: “Tko prima ukor, na putu je k životu” (Priče 10:17, Šarić).

Prezaštitnički roditelji

Mora se priznati, ponekad izgleda da kazna daleko premašuje “zločin”. Roditelji bi mogli biti malo prezaštitnički i možda nerazumni u svojim zahtjevima. Međutim, dobra komunikacija često presiječe probleme u korijenu. Ako dopustiš da tvoji roditelji znaju kamo ideš, s kim ćeš biti i kad se vraćaš, vjerojatno će biti spremniji da ti daju određenu slobodu. Ako izgleda da su nerazumni, pokušaj im se približiti u “pravo vrijeme” — možda kad su smireni i odmoreni (Izreke 25:11, Stvarnost). Priznaj njihove strahove i brige. Uvjeri ih u svoju ljubav prema njima i svoju želju da surađuješ. Pomozi im da razumiju da je stjecanje više slobode dio postajanja odraslim.

“Moraš im također točno dati na znanje kakva je situacija”, kaže jedna tinejdžerka. “Kad objasniš zašto u određenoj prilici ne možeš rano biti kod kuće, oni obično razumiju.” Ako o tim stvarima razgovaraš na zreo način, tvoji roditelji će steći dojam da si odgovoran — netko kome se može vjerovati. Ako su tvoji roditelji još uvijek rezervirani, možda možeš predložiti razuman kompromis.

Što ako dobiješ dozvolu? Tada ‘neka tvoje Da znači Da’, i budi kod kuće na vrijeme! (Matej 5:37, NW). Istina, čak i najbolje zacrtani planovi mogu krenuti naopako. (Usporedi Jakov 4:13, 14.) Može doći do izvanredne situacije ili do iznenadne promjene planova. Ako je tako, nazovi kući ako je moguće, i neka tvoji roditelji znaju što se događa. “Sve dok moja majka zna gdje sam i da sam na putu kući, u redu je”, kaže jedna tinejdžerka.

Stjecanje dobrog glasa na temelju ispunjenja prijašnjih zadataka još je jedna važna mjera. Izreke 20:11 kažu: “I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo” (St). Ako si postavio obrazac poslušnosti i ispravnog ponašanja, tvoji roditelji mogu ostati mirni ako si se jednom prilikom vratio malo kasnije. Naravno, čak su i Isusovi roditelji, iako je imao dobar glas, imali ‘strah’ kad ga nije bilo (Luka 2:48). Stoga, nemoj biti iznenađen ako se tvoji roditelji uznemire — tako uznemire da ti u prvom trenutku možda ne dozvole da objasniš zašto si zakasnio!

Priče Salamunove 29:11 kažu: “Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.” Neka se bura njihove ljutnje stiša. Kad se stvari malo smire, iznesi objašnjenje. No, ‘govori istinu’ (Efežanima 4:25). Nemoj izmišljati nategnute izgovore; to bi samo dokazalo da ti se ne može vjerovati. Ako si bio nepažljiv ili si zaboravio, iskreno se ispričaj, i budi spreman prihvatiti kaznu. Možda tvoji roditelji neće vidjeti potrebu da stvari vode dalje. No, opet, mogu smatrati da su neka daljnja ograničenja u redu, i ti ćeš jednostavno morati ponovno steći njihovo povjerenje.

Određivanje roka kad moraš biti kod kuće može biti neugodno, ali to nisu okrutne i neobične kazne. Uhvati korak s njima. Ako surađuješ sa svojim roditeljima i izbjegavaš prkosan duh, oni čak mogu odlučiti da budu manje strogi i da ti daju više slobode.

[Bilješka]

[Slika na stranici 30]

Prkošenje svojim roditeljima obično dovodi do daljnjih ograničenja tvoje slobode