Zašto Afrika toliko pati?
JACOB, 42-godišnjak, bolestan je čovjek. Ima AIDS. Zarazio je AIDS-om i svoju ženu. “Moja žena zna da ga je dobila od mene”, priznaje Jacob.
Ali, kako se Jacob zarazio smrtonosnim virusom? On objašnjava: “Živio sam sâm u Harareu, vozeći od Zambije, preko Zimbabvea, pa sve do Bocvane i Svazija. Moja je žena s našom djecom živjela u Manicalandu [u Zimbabveu]. A kao vozači, činili smo stvari oko kojih smo trebali biti pažljiviji.”
Promiskuitetna kuga
Danas je promiskuitetno spolno ponašanje glavni širitelj AIDS-a u Africi. Jednostavno rečeno, “seksualna pravila uvelike se krše”, objašnjava istraživač na području AIDS-a Dawn Mokhobo. U časopisu African Affairs kaže se da “sub-saharska Afrika znatnu važnost pridaje djeci, ali minimalnu važnost braku. Spolnost izvan braka (...) ako i dovodi do trudnoće, ne nailazi na snažno neodobravanje”. Prema listu Nature, tipična ruta koju slijedi zaraza počinje kod prostitutke. U izvještaju se kaže: “Prostitutke služe da se epidemija kroz kontakt sa promiskuitetnim muževima prenese na većinu monogamnih žena.”
Nema ih mnogo koji su spremni promijeniti svoje ponašanje. Panos Document o AIDS-u u Africi iznosi sljedeće iskustvo nekog medicinskog istraživača u Zairu: “Jedne večeri, nakon što sam obavio ispitivanja krvi u jednom seoskom području zajedno s nekim zairskim kolegama medicinarima, oni su izašli s nekim mjesnim djevojkama. Spavali su s njima, a samo je jedan od njih koristio prezervativ.” Kad ih je upitao za rizik, “smijali su se, rekavši da se ne možeš odreći života samo zato što bi mogao dobiti bolest”. Da, mnogi neobavezan seks smatraju “životom” — zabavom, provodom.
Kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, mladi su naročito skloni promiskuitetu. Nedavno istraživanje provedeno među 377 mladih u Južnoafričkoj Republici pokazalo je da je preko 75% njih imalo spolne odnose. Slično je i neki misionar u južno-središnjoj Africi zapazio da je “malo 15-godišnjih djevojaka koje još nisu trudne”. On dodaje: “Vidite mladu, neudanu djevojku, i pomislite u sebi: ‘Sljedeće godine u ovo vrijeme bit će trudna.’ ”
Međutim, u slučaju Afrike postoje drugi činitelji koji su ubrzali širenje AIDS-a.
Razdori u obiteljima
“Sve dok je mnoštvo muškaraca u svojim dvadesetim i tridesetim godinama prisiljeno raditi daleko od svojih žena i obitelji — bilo da je to u gradskim tvornicama, rudnicima, na plantažama ili u kamionima na cesti — širenje side nesmanjeno će se nastaviti”, kaže se u časopisu Africa South. Afrički migranti žive teškim životom. Mnogi se, odvojeni od svojih žena i obitelji, bore da nađu smještaj i zaposlenje u gradovima. Prema pisanju lista African Affairs, pritisak da se pokuša uzdržavati sebe i obitelji kod kuće uzrok je da migrant doživljava “frustraciju i ima osjećaj nedoraslosti”. List dodaje da to često navede migranta da se “potpuno povuče od svojih odgovornosti”.
Kamionske rute naročito se izdvajaju kao smrtonosni kanali kroz koje se širi AIDS. Kako je rekao jedan vozač kamiona: “Moram se pobrinuti da, kud god idem, imam curu da brine o meni.” Tipičan rasadnik AIDS-a je četvrt u nekom istočnoafričkom sirotinjskom dijelu grada gdje 600 prostitutki obavlja svoj zanat. Mnogi su od njihovih mušterija vozači kamiona koji svraćaju na ono što nazivaju pauzom za čaj. Razmjer infekcije HIV-om među tim prostitutkama procijenjen je na preko 80 posto. U međuvremenu, zaraženi vozači kamiona odlaze na svoj sljedeći “čaj”, te konačno natrag svojim domovima — šireći sve vrijeme smrtonosnu zarazu koju nose u sebi.
Tu su zatim građanski rat i politički sukobi — iz kojih proizlaze milijuni izbjeglica. “Tamo gdje je politički i građanski rat”, primjećuje stručnjak za AIDS Alan Whiteside, “tamo je slom uobičajenog društvenog ponašanja. (...) Izbjeglice koji idu od mjesta do mjesta mogu predstavljati izvor zaraze, a i oni će vjerojatno imati više seksualnih partnera.”
Medicinska katastrofa
Novcem oskudna Afrika ne može izaći na kraj sa svojim medicinskim problemom. “U mnogim afričkim zemljama količina novca izdvojena po osobi godišnje za zdravstvenu skrb iznosi manje od cijene jednog jedinog ispitivanja krvi na virus AIDS-a”, objašnjava se u brošuri Understanding & Preventing AIDS. Slično tome Keith Edelston, autor knjige AIDS—Countdown to Doomsday, objašnjava da “često ni sapun za steriliziranje opreme ili obično kućansko bjelilo za uklanjanje mrlja jednostavno nisu dostupni”.
Praksa da se u nekim afričkim zemljama ista šprica koristi kod mnogih pacijenata nagnala je Edelstona da dade upozorenje: “Budite na oprezu ako vam je potrebna injekcija (...) u Africi (...) Zatražite novu špricu i iglu uzete iz sterilnih omota dok vi promatrate.”
Opasnost od slučajne zaraze uzrokuje ozbiljno smanjivanje broja medicinara. Dvojica liječnika koji su bili dodijeljeni nekoj bolnici u Južnoafričkoj Republici zadobili su ogrebotine iglom dok su obrađivali pacijente oboljele od AIDS-a. Zarazili su se i umrli. Posljedica toga bila je da je šest stranih liječnika napustilo tu bolnicu.
Ne treba se čuditi da pod tim okolnostima mnogi dobro promisle kad se radi o postupku transfundiranja jednog od najvirulentnijih širitelja AIDS-a — krvi! “Zaražena krv ostaje važan način širenja”, piše South African Medical Journal, dodajući da “u središnjoj Africi praktički još uvijek nema sistematskog ispitivanja i barem je 60% darovane krvi zaraženo.”
Tako Afrika, koju već opsjedaju mnoge tragedije, ponovno pati. A među najtragičnijim posljedicama kuge AIDS-a u Africi ono je što se događa ženama i djeci.
Nedužni koji pate
Lucy je nedužna žrtva AIDS-a. Zarazio ju je njen promiskuitetni suprug. Sada, udovica u 23. godini života, Lucy se bori sa svojim osjećajima. “Još uvijek pokušavam racionalno doći do zaključka da li da volim uspomenu na njega ili da ga mrzim jer me zarazio”, kaže. Lucyni osjećaji primjer su ogromne boli i patnje koju AIDS nanosi svojim nedužnim žrtvama.
“Iako će HIV u zemljama u razvoju pogoditi žene i muškarce u približno jednakom broju”, piše časopis The World Today, “utjecaj će na žene vjerotano biti (...) nerazmjerno teži.” Naročito je tako u Africi, gdje žene — u bolno nepovoljnom položaju zbog nepismenosti, bijede i muževa koji migriraju — pate u tišini.
Međutim, najtragičniji biljeg AIDS ostavlja na djeci. UNICEF (Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci) procjenjuje da će, kad u ovom desetljeću u Africi od AIDS-a umre 2,9 milijuna žena, do 5,5 milijuna djece biti siročad. Službenik iz jedne zemlje koja ima barem 40 000 AIDS-siročadi izvještava da već “postoje sela (...) u kojima su sama djeca”.
Tipične su za tu dilemu zaražene majke sa svojom zaraženom djecom. South African Medical Journal objašnjava da je “pitanje koje obično postavlja majka seropozitivnog djeteta ‘tko će prvi umrijeti?’ ”.
Nije čudo što se mnoge žene osjećaju ranjivima na AIDS. Zambijski liječnik M. Phiri kaže: “Žene nas pitaju postoji li nešto što bi uzele da spriječe da ne dobiju bolest (...) Prisutan je taj strah da, dok one možda osobno paze na sebe, njihov partner, njihov suprug, možda nije tako vjeran. To ih brine.”
Što, dakle, može učiniti oženjena osoba ako se ustanovi da je njegov ili njen partner promiskuitetan? Ako se slijedi put opraštanja i bračnog pomirenja, partner koji je kriv trebao bi pristati da bude medicinski ispitan zbog mogućnosti da nosi HIV. (Usporedi Matej 19:9; 1. Korinćanima 7:1-5.) Sve dok nisu poznati rezultati, bračni par koji se suočava s takvom situacijom može odlučiti da se uzdržava od spolnih odnosa ili da barem poduzme zaštitne mjere protiv zaraze.
Budući da AIDS ima dugo razdoblje inkubacije, mlade osobe koje razmišljaju o braku također bi trebale biti na oprezu prije nego se vjenčaju za nekoga tko ima moralno sumnjivu prošlost, čak ako on ili ona sada živi po kršćanskim mjerilima. S obzirom na tu rizičnu skupinu, tanzanijski stručnjak za AIDS dr. S. M. Tibangayuka predlaže da mladi ljudi poduzmu mjeru opreza tako što se “daju testirati na HIV prije nego se vjenčaju”.
U stvari, sve dok postoji AIDS u Africi i, dakako, u preostalom dijelu svijeta, nedužne će žrtve, uključujući bračne drugove i djecu, patiti.
[Slika na stranici 7]
Mnogi su razlozi zašto AIDS ubire tako zastrašujuć danak u Africi
[Zahvala]
WHO/E. Hooper