Naše mnogostrano osjetilo mirisa
BUDI SJEĆANJA, POJAČAVA OKUSE
KOJI je vaš omiljeni miris? Kad je ovo pitanje postavljeno nekolicini ljudi, njihovi odgovori bili su fascinantni. Pržena slanina. Slani oceanski zrak. Čisto rublje koje leprša na vjetru. Svježe pokošena trava. Jaki začini. Pseći dah. Kad ih se dalje upitalo zašto su im baš ti mirisi najomiljeniji, svi su imali specifična, živa sjećanja koja su im navirala na prvi tračak mirisa. Veoma često, to su bila sjećanja iz djetinjstva.
Jedna mlada žena prisjeća se kako bi u sobu, dok bi ujutro ležala u krevetu, dolutao primamljiv miris pržene slanine, dozivajući je da doručkuje sa svojom obitelji.
Louise (58) rekla je da je ugodni miris morskog zraka vraća u ljeta koja je kao dijete provodila na obali države Maine u Sjedinjenim Državama. “Bili smo slobodni”, kaže ona, “trčali smo i igrali se u pijesku, iskopavali školjke i kuhali ih na otvorenoj vatri!”
Michele (72) sjeća se vremena kad je kao dijete pomagala majci skupljati rublje sa konopca, te kad je znala zariti lice u rublje koje je na rukama unosila u kuću, duboko dišući kako bi upila čisti, svježi, ugodni miris.
Svježe pokošena trava širi miomiris koji Jeremya vraća 55 godina unazad, u dane koje je kao dijete provodio na farmi u državi Iowa, vozeći se na kolima napunjenim svježe pokošenom travom koja se odvozila u sjenik kako bi se izbjeglo kišu, koju su on i njegov otac mogli osjetiti da dolazi.
“Miris jakih začina” bio je odgovor sedamdesetšestogodišnje Jessie, koja je zatvorila oči i ispričala kako je njena obitelj pod vedrim nebom u željeznom kotliću spremala maslac od jabuka (jako začinjenu vrstu pekmeza koja se pravi u Sjedinjenim Državama). Bilo je to prije sedamdeset godina, ali sjećanje je još uvijek bilo veoma živo.
Carol se sjeća malog mekanog psića kojeg je držala u svom krilu kad joj je bilo pet godina i mirisa koji je imao njegov dah. O da, taj joj miris daje osjećaj topline sunca na starom trijemu gdje bi sjedila obučena u pamučnu haljinicu.
A kako je s vama? Je li vam miris ikada tako ugodio kao što je ugodio drugima — evocirajući sjećanja, budeći emocije? Jeste li se ikada osjetili okrijepljenima planinskim zrakom mirišljavih borovih šuma ili osvježenima oštrim mirisom morskog povjetarca? Ili vam se možda usta ovlaže kad osjetite miris koji dolazi iz pekare. Znanstvenik-neurolog Gordon Shepherd izjavio je za National Geographic: “Mi mislimo da našim životom dominira osjetilo vida, ali što se više bliži vrijeme ručka, to više shvaćamo u kolikoj je mjeri istinsko uživanje u životu vezano za miris.”
Miris ima znatan utjecaj na naše osjetilo okusa. I dok okusnim pupoljcima razlikujemo što je slano, što slatko, što gorko, a što kiselo, svojim osjetilom mirisa hvatamo druge, suptilnije elemente arome. Bez mirisa, jabuka i luk mogli bi imati praktički isti okus. Ili, naprimjer, probajte koliko od svoje arome izgubi komadić čokolade ako se jede sa začepljenim nosom.
Zamislite jedno ukusno jelo — recimo upravo ispečenu pitu. Taj primamljivi miris diže se iz nje jer se oslobađaju molekule koje su tada nošene zračnom strujom. Tu sad naiđe naš nos, željno njuškajući. On uvuče zrak i te molekule šalje na put po zadivljujućoj mašineriji našeg osjetila mirisa.
Za detaljniji pregled procesa njušenja pogledajte okvir na 24. i 25. stranici. Kompliciranost i kompleksnost ovog čula uistinu nas ispunjava strahopoštovanjem.
Mirisi i kako oni djeluju na nas
Proizvođači parfema, veliki majstori kuhinje i vinari već stoljećima znaju da mirisi imaju moć opčiniti um i ugoditi čulima. Danas biokemičari i psiholozi koji se bave mirisima pokušavaju moć koju imaju mirisi iskoristiti na nove načine. Eksperimentirajući s mirisima, počevši od đurđice pa sve do kombinacije mirisa jabuke i dopunskih mirodija, stručnjaci za mirise ubacili su mirise u škole, poslovne zgrade, staračke domove pa čak i u vlakove podzemne željeznice kako bi proučili njihovo djelovanje na um i ljudsko ponašanje. Oni tvrde da određeni mirisi mogu utjecati na raspoloženje, čineći ljude prijateljskije raspoloženima, povećavajući njihovu efikasnost na poslu pa čak i pooštravajući psihičku budnost.
Prema časopisu The Futurist, u Tokiju u Japanu ljudi čekaju u redovima pred jednim pomodnim klubom zdravlja na 30-minutni “mirišljavi koktel” za koji se kaže da oslobađa od stresa gradskog života. Japanski su znanstvenici proučavali i djelovanje šumskog zraka na ljude i preporučili šetanje šumom kao lijek za razdražene živce. Otkriveno je da terpentin (miris borovine) koji stabla izlučuju relaksira ne samo tijelo nego naročito i um.
Nisu svi mirisi zdravi; daleko od toga. Ono što jednu osobu oduševljava kod druge osobe može prouzročiti da se osjeća jadno. Odavno je poznato da jaki mirisi, čak i od parfema, kod nekih ljudi izazivaju astmu i alergijske reakcije. Zatim, tu su i mirisi za koje se svi slažu da su smrdljivi — štetne pare koje izbacuju industrijski dimnjaci i ispušne cijevi motornih vozila, mirisi gnjiloće sa smetlišta i iz kanalizacijskih odvoda te pare nepostojanih kemikalija koje se koriste na mnogim radnim mjestima u industriji.
Naravno, opasne kemikalije javljaju se prirodno u našoj okolini, ali su obično previše raspršene da bi bile štetne. Međutim, kad su takve kemikalije prisutne u visokim koncentracijama, pretjerana izloženost njima može čak prouzročiti da se elastične njušne živčane stanice degeneriraju. Naprimjer, za razređivače, kao što su oni koji se koriste u bojama, kao i za mnoge druge industrijske kemikalije stručnjaci kažu da su opasne po njušni sustav. Postoje i fizički poremećaji koji mogu oslabiti ili uništiti osjetilo mirisa.
Cijenite li taj poklon?
Osjetilo mirisa sigurno je vrijedno da ga se zaštiti od takvih opasnosti kad god je to moguće. Stoga, upoznajte se s opasnostima od bilo kakvih kemikalija s kojima morate raditi te poduzmite sve razumne mjere predostrožnosti koje su potrebne da biste zaštitili svoj osjetljivi njušni sustav. (Usporedi 2. Korinćanima 7:1.) S druge strane, dobro je da jednako tako brinemo i o osjetljivosti drugih. Visoka mjerila čistoće, uključujući naš dom i tijelo, mogu uvelike pomoći u tom pogledu. Neki su isto tako odlučili da budu posebno oprezni kod upotrebe parfema — naročito kad planiraju provesti određeno vrijeme blizu drugih, kao što je to u kazalištu ili Kongresnoj dvorani. (Usporedi Matej 7:12.)
Međutim, općenito gledano, njušni sustav poklon je koji ne zahtijeva neko naročito održavanje. Malo traži od nas što se tiče brige i zaštite, ali nam svakodnevno donosi obilje sitnih zadovoljstava u životu. Kad primite poklon koji vas usrećuje, osjećate li želju da zahvalite onome koji vam ga je dao? Milijuni ljudi danas iskreno zahvaljuju Stvoritelju na čudesnom načinu na koji je načinjeno ljudsko tijelo. (Usporedi Psalam 139:14.) Možemo se iskreno nadati da će sve više takvih zahvala i hvala uzlaziti k njemu te da će, poput žrtava drevnih Izraelaca, biti “miris ugodni” našem ljubaznom, velikodušnom Stvoritelju (4. Mojsijeva 15:3; Jevrejima 13:15).
[Okvir na stranici 24]
Kako radi naše osjetilo mirisa
Prvo: miris je otkriven
KAD udahnemo, mirisi ulaze u nosne hodnike. Isto tako, kad gutamo hranu, molekule su potisnute gore u stražnji dio usne šupljine te zatim u nosnu šupljinu. Međutim, mirišljavi zrak prvo mora proći “stražu”. Poredani duž nosnica nalaze se živci trigeminusa (1), koji potiču na kihanje kad osjete oštre ili iritirajuće kemikalije. Ovi živci također stvaraju osjećaj ugode, reagirajući na jakost nekih mirisa.
Nadalje, mirisne molekule tjerane su prema gore uz pomoć vrtlogâ koji nastaju strujanjem zraka oko tri koštana, zavojita izbočenja koja se nazivaju nosne školjke (2). Zračna struja, koja se putem ovlaži i ugrije, nosi molekule do epitela (3), primarnog receptorskog područja. Smješten u uskom hodniku visoko u nosu, ovaj komadić tkiva veličine nokta na palcu, povezuje nekih deset milijuna senzornih neurona (4), koji završavaju brojnim izdancima, nalik dlačicama, koji se nazivaju cilije, a koji su uronjeni u tanki sloj sluzi. Epitel je toliko osjetljiv da može otkriti 1/460 000 000 miligrama nekih mirišljavih supstancija u jednom jedinom udisaju zraka.
No, točan način na koji se mirisi otkrivaju još je uvijek obavijen tajnom. Uostalom, ljudi mogu razlikovati tek 10 000 mirisa, a u našoj okolini postoji preko 400 000 mirišljavih supstancija, s time da kemičari neprestano izmišljaju nove. Kako onda naš nos bilo što raspoznaje u svoj toj mirišljavoj zbrci? Postoji preko 20 različitih teorija koje pokušavaju objasniti ovu tajnu.
Znanstvenici su tek nedavno postigli napredak prema rješenju jednog dijela ove zagonetke. Godine 1991. pronađeni su neki dokazi da postoje sićušne bjelančevine, koje se nazivaju njušni receptori, a koje su utkane u stanične membrane u cilijama. Očito se ovakvi receptori različito vezuju za različite tipove mirisnih molekula, dajući tako svakom mirisu specifični “otisak prsta”.
Drugo: miris je prenesen
Da bi se ova informacija prenijela u mozak, putem olfaktornih neurona (4) šalju se kodirane elektrokemijske poruke. Znanstveni esejist dr. Lewis Thomas naziva ove neurone ‘petim čudom suvremenog svijeta’. Oni su jedine primarne živčane stanice koje se reproduciraju svakih nekoliko tjedana. Isto tako, one nemaju zaštitnu barijeru između sebe i okolnih podražaja, kao što to imaju osjetne živčane stanice koje se zaštićene skrivaju unutar oka i uha. Umjesto toga, olfaktorni živci izlaze iz samog mozga i dolaze u izravan kontakt s vanjskim svijetom. Tako je nos mjesto na kojem se susreću mozak i okolina.
Svi ti neuroni vode do istog odredišta: parnih olfaktornih bulbusa (5) koji se nalaze na donjoj strani mozga. Ova podebljanja glavne su relejne stanice do drugih dijelova mozga. Oni prvo sortiraju poplavu olfaktornih informacija, eliminiraju sve osim bitnih te ih zatim šalju dalje.
Treće: miris je primljen
Olfaktorni bulbusi “upleteni” su u limbični sustav mozga (6), elegantno savijeni skup struktura koje igraju ključnu ulogu u pohranjivanju sjećanja i pokretanju emocionalnih reakcija. To je mjesto na kojem se, prema knjizi The Human Body, “hladni svijet stvarnosti pretvara u kipući kotao ljudskih osjećaja”. Limbični je sustav toliko snažno povezan s osjetilom mirisa da se o njemu dugo govorilo kao o rinencefalonu, što znači “njušni mozak”. Ova tijesna veza između nosa i limbičnog sustava može objasniti zašto toliko emocionalno i s nostalgijom reagiramo na mirise. Aha! Pržena slanina! Čisto rublje! Svježe pokošeno sijeno! Pseći dah!
Ovisno o mirisnim podražajima, limbični sustav može aktivirati hipotalamus (7), koji opet može zapovijediti glavnoj žlijezdi mozga, hipofizi (8), da proizvodi različite hormone — naprimjer, one koji kontroliraju apetit ili spolne funkcije. Stoga nije čudno da od mirisa hrane možemo odjednom ogladnjeti ili da se na parfem može gledati kao na važan faktor seksualne privlačnosti.
Limbični sustav također prodire u neokorteks (9), prilično intelektualno, analitičko susjedstvo unutar mozga. Ovdje se vijesti iz nosa mogu uspoređivati s onim što dolazi iz drugih osjetila. Vi u tren oka možete povezati podatke kao što su oštar miris, pucketavi zvuk i blijedi dim koja se kreće zrakom te donijeti zaključak — vatra!
I talamus (10) također ima svoju ulogu, posredujući, možda, između tih jako različitih dijelova, “emotivnog” limbičnog sustava i “intelektualnog” neokorteksa. Olfaktorni korteks (11) pomaže razlikovati slične mirise. Različiti dijelovi mozga mogu također slati poruke natrag u predajne stanice, olfaktorne bulbuse. Zašto? Zato da bulbusi tada mogu podesiti percepciju mirisa, naime, umanjiti im intenzitet ili ih u potpunosti zatomiti.
Možda ste primijetili da hrana ne miriši tako primamljivo kad je naš apetit namiren. Ili, jeste li ikada bili izloženi prodornom mirisu od kojeg je nemoguće pobjeći, no koji se izgleda s vremenom izgubi? Olfaktorni bulbusi, obavješteni od strane mozga, uzrok su ovih promjena. Mogu im pomagati i receptorne stanice na cilijama, za koje se kaže da se brzo umaraju. To je korisna osobina, naročito kad se radi o jakim neugodnim mirisima.
Kakav sustav, zar ne? Pa ipak, jedva smo ga se dotakli! Čitave knjige posvećene su ovom zamršenom i kompliciranom osjetilnom sustavu.
[Grafički prikaz]
(Vidi publikaciju)
[Okvir na stranici 26]
Poremećaji njuha
Milijuni ljudi imaju poremećaje njuha. Ugodni miris proljeća ili mirišljave hrane znači im malo ili ništa. Jedna je žena ovako opisala svoj iznenadni potpuni gubitak mirisa: “Svi znamo za sljepoću i gluhoću i ja sigurno ne bih svoje oštećenje mijenjala za te bolesti. Pa ipak, mi bogatu aromu kave i slatki miris naranče tako uzimamo kao nešto samo po sebi razumljivo da kad izgubimo ta čula, to je skoro kao da smo zaboravili kako disati” (časopis Newsweek).
Oštećenja njuha mogu čak biti opasna po život. Žena po imenu Eva objašnjava: “Budući da ne mogu mirisati, moram biti veoma oprezna. Grozim se od pomisli da dolazi zima, jer moram zatvarati sva vrata i prozore u svom stanu. Bez svježeg zraka, lako bi me mogle ugušiti plinske pare, ako kontrolna žaruljica na plinskom štednjaku pregori.”
Što uzrokuje poremećaje njuha? Iako postoji mnoštvo uzroka, tri su najuobičajenija: ozljeda glave, virusna infekcija gornjeg dišnog sustava i bolest sinusa. Ako su živčani putevi prekinuti, ako je epitel postao neosjetljiv, ili ako zrak ne može doprijeti do epitela usljed začepljenja ili upale, osjet njuha nestaje. Uviđajući da su takvi poremećaji globalni problem, osnovani su klinički istraživački centri za proučavanje okusa i mirisa.
U jednom intervjuu, dr. Maxwell Mozell iz Centra za zdravlje i znanost njujorškog državnog sveučilišta u Syracuseu kaže: “Imali smo ovdje pacijente koji su [osjećali neugodan miris, koji su jedino oni primali]. Mirisali su grozne stvari. Jedna je žena cijelo vrijeme mirisala ribu. Zamislite da svakoga dana, svakog trenutka osjećate miris ribe ili zapaljene gume.” Nakon što je 11 godina u svom nosu trpjela neugodan miris te zbog toga proživljavala depresije, jedna je žena doživjela trenutačno olakšanje nakon što joj je operativnim putem uklonjen jedan od olfaktornih bulbusa.
[Slika na stranici 23]
Pseći dah
[Slika na stranici 23]
Pržena slanina
[Slika na stranici 23]
Svježe pokošena trava