Pomoći ljudima da nauče čitati
TKO su ti milijuni koji ne znaju ni čitati ni pisati? Uglavnom, to su odgovorni, marljivi građani. U zemljama u razvoju oni osiguravaju hranu, odjeću i krov nad glavom za veliku većinu stanovništva. U industrijski razvijenim zemljama, oni preuzimaju poslove koje nitko drugi ne želi raditi — poslove koji su iscrpljujući, jednolični i niski, a ipak društvu prijeko potrebni.
Obično je nedostatak prilike razlog da ljudi ne ovladaju vještinama čitanja i pisanja. Kao grupa, nepismeni nisu tupi, glupi ili nesposobni. “Nemam problema s razmišljanjem”, rekao je jedan tipični učenik. “Moj problem je samo čitanje.”
Nedostatak prilike
Za mnoge, nepismenost je povezana sa siromaštvom. Na obiteljskom nivou, siromaštvo znači da ljudi više brinu o tome kako će pribaviti hranu nego o tome kako će steći obrazovanje. Kad su djeca potrebna za rad kod kuće, ona ne idu u školu. Mnoga koja i pođu, ne ostaju tamo.
Siromaštvo uzrokuje štetu i na nacionalnom nivou. Zemlje u razvoju natovarene vanjskim dugom prisiljene su smanjivati izdvajanja za školstvo. Naprimjer u Africi su ukupna izdvajanja za obrazovanje u prvoj polovici 1980-ih smanjena za skoro 30 posto. I dok neke bogate nacije na svako od svoje školske djece godišnje troše preko 6 000 dolara, neke siromašne zemlje u Africi i Južnoj Aziji za tu svrhu godišnje troše samo 2 dolara. Rezultat je premalo škola i nastavnika s previše djece.
Ratovi i građanski sukobi također doprinose nepismenosti. Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci procjenjuje da sedam milijuna djece vene u izbjegličkim logorima u kojima su obrazovni objekti često neadekvatni. Samo u jednoj afričkoj zemlji 1,2 milijuna djece ispod 15 godina starosti nije bilo u mogućnosti pohađati školu zbog mučnog građanskog rata.
Oni koji to propuste u djetinjstvu, ponekad imaju priliku naučiti čitati i pisati kasnije u životu, no ne smatraju svi da je to vrijedno truda. U vezi s nepismenima na selu knjiga Adult Education for Developing Countries kaže: “Odrasla osoba koja se u životu snašla bez čitanja i pisanja vjerojatno neće, izuzev u specijalnim okolnostima, imati goruću želju za čitanjem i pisanjem. (...) Iako bi bilo potpuno pogrešno zaključiti da je u potpunosti zadovoljna svojom sudbinom, ona možda nije dovoljno nezadovoljna da bi željela nešto poduzeti kako bi to promijenila.”
Ipak, mnogi imaju snažnu želju za osobnim napretkom. Motivi su različiti, razumije se. Neki jednostavno žele povećati svoje obrazovanje i osjećaj osobne vrijednosti. Druge motiviraju financijski razlozi. Oni koji su bez posla smatraju da će im pismenost pomoći da do njega dođu; oni koji imaju posao možda žele bolji.
Uviđajući usku vezu između pismenosti i razvoja kako na individualnom tako i na nacionalnom nivou, vlade i organizacije upustile su se u programe poučavanja odraslih čitanju i pisanju. To je izazovan zadatak koji od učitelja zahtijeva kako uživljavanje tako i razumijevanje jedinstvenih karakteristika odraslog učenika.
Profil odraslog učenika
Oni koji poučavaju odrasle trebaju biti svjesni razlika između odraslog učenika i djeteta. Osobnost, navike, stavovi i interesi daleko su ukorijenjeniji kod odraslih nego kod djece, što odraslu osobu čini krućom i manje prijemljivom za promjene. S druge strane, odrasli posjeduju bogata iskustva na kojima mogu graditi te imaju bolju mogućnost razumjeti činjenice i pojmove koji mlade mogu zbunjivati. Oni obično nemaju toliko mnogo slobodnog vremena kao što to imaju djeca. Još jedna veoma važna razlika jest to da, za razliku od djece, odrasli učenici imaju slobodu u bilo koje vrijeme prekinuti svoje obrazovanje.
Mnogi nepismeni odrasli posjeduju jedinstvene talente i uspjeli su u nekim područjima života; oni jednostavno nisu razvili vještine čitanja i pisanja. Učitelj koji ih uči pismenosti treba ih ohrabriti da upotrijebe snalažljivost, kreativnost i ustrajnost koju su pokazali u drugim područjima života.
Potrebna je hrabrost da bi nepismena osoba priznala svoje potrebe i zatražila pomoć. Iako se okolnosti i pojedinci razlikuju, mnogi odrasli pristupaju učenju pismenosti sa strepnjom i nedostatkom povjerenja. Neki možda imaju dugu povijest obrazovnih neuspjeha. Drugi možda smatraju kako su prestari da bi učili nove stvari. “Teško je u starosti naučiti se ljevorukosti”, kaže nigerijska poslovica.
Učitelji mogu izgraditi povjerenje i podržavati interes time da budu brzi priznati i pohvaliti napredak. Lekcije trebaju biti tako koncipirane da minimaliziraju neuspjehe u učenju te da osiguraju neprestano uspješno postizanje ciljeva u učenju. Publikacija Educating the Adult kaže: “Iznad svega, uspjeh je vjerojatno najglavniji faktor za podržavanje motivacije.”
Odrasli općenito znaju što žele od svojih obrazovnih aktivnosti i žele odmah vidjeti napredak prema ostvarenju svojih ciljeva. Jedan profesor koji se bavi obrazovanjem odraslih u Africi navodi: “Oni žele ući u razred, naučiti što je brže moguće ono što im je potrebno, i izaći.”
Ponekad su ciljevi koje si učenik postavi previše ambiciozni. Nastavnik bi od samog početka trebao pomoći učeniku da si postavi prijelazne, kratkoročne ciljeve, a onda mu pomoći da ih ostvari. Naprimjer, recimo da se neki kršćanin upisao u razred za opismenjavanje zato što želi naučiti čitati Bibliju i biblijske publikacije. To su dugoročni ciljevi. Da bi ih se dostiglo, učitelj može ohrabriti učenika da si postavi prijelazne ciljeve, kao što su savladati abecedu, pronaći i pročitati odabrane biblijske retke te čitati pojednostavljene biblijske publikacije. Redovito postizanje ciljeva podržava motivaciju i stimulira učenika da nastavi s učenjem.
Djelotvorni učitelji mogu u mnogome stimulirati motivaciju time da ohrabruju i pohvaljuju svoje učenike te time da im pomažu raditi na postizanju praktičnih, dostižnih ciljeva. Ipak, da bi postigli uspjeh, odrasli ne smiju očekivati da im se sve servira na tanjuru. Oni moraju biti voljni preuzeti odgovornost za svoje vlastito obrazovanje i uložiti napore u učenje. Budu li tako činili, naučit će čitati i pisati, a te će vještine preobraziti njihove živote.
[Okvir na stranici 6]
Smjernice za one koji odrasle uče čitati i pisati
1. Važno je kod učenika stimulirati motivaciju. Već od prvog sata, naglasite koristi koje proizlaze iz učenja čitanja i pisanja te ohrabrite učenika da si postavi razumne dugoročne i kratkoročne ciljeve.
2. Da bi mogao napredovati, učeniku treba davati poduke nekoliko puta tjedno. Jednom tjedno nije dovoljno. Učenik bi između lekcija trebao raditi domaće zadaće.
3. Nemojte biti previše zahtjevni ili u jednom satu zatrpavati učenika prevelikom količinom gradiva. To ga može obeshrabriti te može prestati dolaziti na satove.
4. Neprestano budite pozitivni i ohrabrujući. Vještine čitanja i pisanja razvijaju se u malim, uzastopnim koracima. Učenik bi u svom napretku trebao pronaći zadovoljstvo.
5. Ohrabrite učenika da ono što uči što je prije moguće primjenjuje u svom svakodnevnom životu.
6. Nemojte gubiti vrijeme na sporedne stvari. Odrasli su zaposleni ljudi. Neka veći dio satova podučavanja bude usmjeren na bitne stvari.
7. Uvijek se prema učeniku odnosite s poštovanjem, iskazujući mu čast koju zaslužuje. Nikada ga nemojte dovoditi u neugodnu situaciju ili ga omalovažavati.
8. Budite budni s obzirom na individualne probleme. Učenik možda ne može pročitati sitno pisana slova zato što mu trebaju naočale. Drugome je možda oslabio sluh pa mu stoga može biti teško čuti pravilan izgovor.
9. Učenik bi trebao naučiti štampana slova prije nego pokuša savladati pisanje pisanim slovima (koja se pišu spojeno). Štampana slova lakše se uče i lakše se pišu, a i sličnija su onima na tiskanoj stranici.
10. Dobar način za učenje pisanja slova jest dati učeniku da ih precrtava sa uzorka. Može nekoliko puta precrtati slovo prije nego ga pokuša kopirati bez da ga precrta.
11. Napredak u čitanju obično je brži od napretka u pisanju. Ukoliko učenik ne zna uraditi svoju domaću zadaću iz pisanja, nemojte zbog toga odugovlačiti s novim lekcijama iz čitanja. S druge strane, imajte na umu da će učenik lakše naučiti i upamtiti nova slova ukoliko bude vježbao pisati ih.
12. Iako odrasli učenik možda svojim rukama može izvršavati komplicirane zadatke, pisanje olovkom ili kemijskom može za njega biti naporno i frustrirajuće iskustvo. Nemojte inzistirati na savršeno oblikovanim slovima.