Compact disc — o čemu se tu zapravo radi?

JOŠ od kad je predstavljen masovnom tržištu u ranim 1980-im, laserskim putem čitani digitalni compact disc pozdravljen je kao najveći proboj u snimanju zvuka od vremena kad je Edison izumio svoj fonograf s valjkom od staniola godine 1877. ili od pojave stereofonskog zvuka u ranim 1960-ima.

Izvještaj iz Sjedinjenih Država objavljen u poslovnom listu Billboard pokazuje da su u 1992. proizvođači otpremili preko 414 milijuna compact discova, a samo 22 milijuna vinilnih ploča. Prodaja mu je toliko naklonjena da su neke diskografske kuće prestale proizvoditi vinilne ploče. Pa ipak, mali blještavi disk i dalje je misterij za mnoge ljude. Što je to digitalni zvuk? Je li uistinu tako dobar kao što se priča? Na kojem principu radi taj disk? Te može li se srodna tehnologija upotrijebiti za pohranjivanje i traženje biblioteka informacija, naprimjer onih iz Kule stražare i Probudite se!?

Digitalno snimanje — što je to?

Da bismo razumjeli što je to digitalno snimanje, prvo moramo imati neku predodžbu o tome kako funkcionira staro analogno snimanje. Na znanoj nam vinilnoj ploči, muzika je zabilježena kao neprekidna, valovita brazda, poput slike, ili analoga, zvučnog vala. Da bi se muzika reproducirala, gramofonska se igla postavi u brazdu okruglog diska. Igla slijedi brazdu, a vijuganje brazde uzrokuje da igla vibrira. To potom stvori maleni električni signal koji je kopija onoga što je mikrofon uhvatio u studiju za snimanje. Signal se zatim pojačava — i eto muzike!

Digitalno snimanje zahtijeva drugačiji pristup. Uređaj za digitalno snimanje uzima i mjeri magnitudu signala u preciznim intervalima — desetke tisuća puta u sekundi — te bilježi izmjerene vrijednosti kao brojke, ili znamenke. Mjere se bilježe u binarnim brojevima — jeziku kompjutera — koji se sastoje samo od nula i jedinica. Niz brojeva, ili znamenaka, kompjuter obrađuje te pohranjuje, obično na traku. Da bi se snimka preslušala, kompjuter čita znamenke te rekonstruira signal poput originalnog. Signal se zatim pojačava i — opet — eto muzike!

Na taj proces manje utječu ograničenja snimanja i proizvodnje opreme nego što je to kod analognog snimanja. To znači manje buke, manje distorzije te manje drugih faktora koji smanjuju kvalitetu snimanja. Pored toga, informacija u digitalnom obliku može se pohraniti u jako zbijenom formatu te ju je lako pronaći. Moglo bi se reći da je digitalno snimanje prirodni produkt veze između kompjutera i uređaja za snimanje.

Godinama su diskografske kuće pravile digitalne snimke u svojim studijima. No, oprema za slušanje takvih snimki bila je previše komplicirana za kućne muzičke sisteme. Stvarni proboj u digitalnom snimanju, barem što se potrošača tiče, bio je pojava sistema za slušanje ekonomski i tehnički ostvarivog za prosječnog kućnog korisnika. Rezultat je digitalni compact disc (CD) i compact disc player.

Binarne brojke, ili bitovi, kodirani su kao serija mikroskopskih udubljenja i praznina na površini plastičnog diska sa sjajnom aluminijskom prevlakom. Promjer diska iznosi samo 120 milimetara. Aluminijska prevlaka zatvorena je u zaštitnu prevlaku od čiste plastike. Da bi se moglo slušati muziku, srebrni disk umetne se u CD player. Umjesto igle, precizno fokusirani snop laserskih zraka prolazi po nizu udubljenja. Kad snop udari u mikroskopsko udubljenje, zrake se rasprše, no kad udari u glatku površinu, reflektiraju se natrag do senzora. Na taj su način udubljenja i ravnine na površini CD-a pretvorene u seriju električnih impulsa koji se dešifriraju pomoću složenih elektroničkih krugova u playeru.

Koliko je dobar?

No, je li CD uistinu bolji od vinilne ploče? Pa, razmislimo: Budući da se muzika sa CD-a svira korištenjem snopa svjetlosti, a ne dijamantske igle, ne može doći do oštećenja, bez obzira koliko puta slušali muziku. Čak ni male greške i ogrebotine na površini diska neće nepovoljno utjecati na zvuk, budući da je snop laserskih zraka fokusiran na udubljenja, a ne na površinu diska. Zbogom svim onim dosadnim šumovima, pucketanjima i preskakanjima, koji su svima onima koji su ikada slušali neki LP (longplej ploču) i te kako poznati. Sve to CD-u daje stupanj trajnosti s kojim se LP ne može nositi. Teoretski, compact disc trebao bi trajati vječno — ako je ispravno proizveden te ako se s njim pravilno rukuje.

Veća duljina trajanja CD-a i manje dimenzije također su osobine koje mu idu u prilog. Može se slušati preko sat vremena muzike, a da se pritom ne mora ustati i okrenuti ploču! Također je sa CD-om, budući da je manji od jedne petine LP-a, lakše rukovati i čuvati ga. K tome, budući da CD playeri rade na principu kompjutera, mnogi od njih mogu se programirati tako da sviraju dijelove CD-a u svakoj željenoj sekvenci ili da ih ponavljaju. Neki playeri imaju i funkcije za traženje koje se mogu upotrijebiti da bi se brzo pronašlo bilo koje mjesto u glazbi. Mnogi korisnici visoko cijene ovakve prednosti.

A što je sa zvukom? Gotovo svatko tko po prvi puta čuje jedan CD divi se čistoći i prirodnosti zvuka. Muzika dolazi iz tihe pozadine s detaljnošću od koje zastaje dah. Jedan razlog toga jest to što je kod CD-a raspon između najtiših i najglasnijih tonova koji se mogu snimiti — nazvan dinamičko područje — daleko veći nego kod prosječnog LP-a. To, zajedno s time što je oslobođena buke i distorzije, muzici koja se sluša sa CD-â pridaje veću realističnost.

S druge strane, prosječni CD može koštati poprilično više od LP-a. Ipak, mora se reći da je CD sveopćoj javnosti donio stupanj finoće zvučne reprodukcije u kojem je u prošlosti uživala samo nekolicina gorljivih hi-fi entuzijasta.

Compact discovi i kompjuteri

Nedavno su CD-i poprimili jednu potpuno novu dimenziju, budući da se ista tehnologija može upotrijebiti za pohranjivanje ogromne količine informacija ili podataka. Takvim se sadržajima na compact discu može lako pristupiti pomoću kompjutera koji ima ugrađen ili priključen čitač CD-a. Kao što se na CD playeru može brzo pristupiti bilo kojem dijelu muzičkog CD-a, tako se i pomoću jednog drugačijeg tipa čitača CD-a svaki dio pohranjenih informacija može čitati, tražiti ili citirati u roku od nekoliko sekundi, a sve to posredstvom pravilno napravljenog kompjuterskog programa.

Compact disc ima nevjerojatan kapacitet memorije. Kompjuterskim jezikom rečeno, on može pohraniti preko 600 megabytea, što odgovara kapacitetu 1 000 floppy diskova ili 200 000 stranica teksta. Drugim riječima, deset kompleta enciklopedije od 20 tomova, pretvorene u digitalni oblik, može se pohraniti na samo jedan compact disc! No, njegove prednosti nisu ograničene samo na njegov golemi kapacitet.

Oko 1985. CD-i koji su se mogli koristiti na kompjuterima počeli su se pojavljivati na tržištu. Nazvani su CD-ROM, što je skraćenica za “compact disc read only memory”. Sadržavali su uglavnom priručne materijale, kao što su enciklopedije, rječnici, priručnici, katalozi, bibliografski i tehnički podaci te arhive ili kolekcije različitih vrsta. U početku, zbog visoke cijene, koristile su ih uglavnom biblioteke i druge obrazovne ili državne institucije. Ustvari, disk koji bi prije nekoliko godina koštao nekoliko stotina dolara danas se može nabaviti za mali dio tog novca.

Nije prošlo mnogo vremena prije nego je CD-ROM počeo dobivati širu primjenu koja je išla dalje od običnog pohranjivanja teksta. U posljednjih nekoliko godina, na tržištu su se počeli pojavljivati CD-ROM diskovi s grafikom u boji te zvučnim efektima. Sada ne samo da možete čitati biografiju neke osobe i vidjeti njenu sliku već možete čuti i govor te osobe. A tu su, naravno, i kompjuterske igre svih vrsta sa zvučnim efektima i pokretnim slikama u boji. Čini se da su ti takozvani multimedijski, interaktivni sistemi, koji kombiniraju kompjuter i kućnu zabavu, val budućnosti.

Digitalni compact disc uistinu je tehnološko čudo koje najkorisnije može poslužiti kako u obrazovne tako i u rekreacijske svrhe. Hoće li ostvariti svoje potencijale ostaje da se vidi.

[Okvir na stranici 21]

Minijaturni svijet CD-a

Ime “compact disc” (“kompaktna ploča”) nije pogrešno. Na svjetlucavoj površini diska veličine dlana nalazi se pet do šest milijardi mikroskopskih udubljenja poredanih u spiralu. Kad bi ih se izravnalo, dužina niza iznosila bi preko 5,5 kilometara. Namotani u 20 000 spirala od unutrašnje prema vanjskoj strani, tragovi su toliko usko zbijeni jedan do drugoga da bi njih 60 moglo stati u jednu brazdu LP-a (longplej ploče). Izračunato je da bi, kad bi svako udubljenje bilo veličine zrna riže, disk bio veći od četiri nogometna igrališta.

Zbog tako sićušnih dimenzija, CD-e se mora proizvoditi u čistim prostorijama u kojima je zrak temeljito filtriran. Prosječna čestica prašine, otprilike pet puta veća od udubljenja na CD-u, može uništiti dovoljan dio koda da prouzroči grešku u snimanju. “U usporedbi s našim standardima čistoće”, rekao je jedan inženjer, “operaciona dvorana je svinjac.”

Budući da se za vrijeme slušanja disk okrene i do 500 puta u minuti, fokusirati laser na majušna udubljenja i spriječiti ga da ne sklizne s gusto namotanog traga ogroman je zadatak. Da bi se to postiglo, snopom laserskih zraka upravlja zadivljujuće kompleksan sustav navođenja.

[Okvir na stranici 23]

Biblioteka Watchtowera — CD-ROM

Watchtower Society (Društvo Watchtower) oduvijek je smatralo primjerenom upotrebu prikladnih tehnoloških dostignuća u unapređivanju interesa Kraljevstva. U prošlosti je Društvo bilo među prvima koji su koristili pokretne slike u boji, radio mreže te portabl gramofone, a u cilju propovijedanja dobre vijesti. Sada je Watchtower Society na engleskom jeziku izdao Biblioteku Watchtowera — izdanje 1993. Sigurni smo da će se ona pokazati kao čudesno oruđe za proučavanje Biblije i istraživanje.

Ovo novo izdanje uistinu je biblioteka. Sadrži, u elektronskom obliku, tekst New World Translation of the Holy Scriptures—With References (Novi svijet prijevoda Svetih pisama — s objašnjenjima), godišta Kule stražare od 1950. do 1993. i Probudite se! od 1980. do 1993, biblijsku enciklopediju u dva sveska Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma) te brojne druge knjige, brošure, brošurice i traktate objavljene od Watchtower Societya od 1970. Pored toga, sadrži indeks svih Watchtowerovih publikacija od 1930. do 1993.

Zajedno s ovom velikom bazom podataka, ovaj CD-ROM pruža i program pretraživanja jednostavan za rukovanje koji vam omogućava da potražite riječ, kombinaciju riječi ili biblijski citat u bilo kojoj od publikacija iz Biblioteke Watchtowera. Možete i direktno otvoriti bilo koju publikaciju, točno na određenom poglavlju, članku ili stranici. Rezultati pretraživanja mogu se vidjeti na ekranu kompjutera ili se kopirati u word processor kako bi se koristili u nekom govoru ili pismu. Program ima i funkciju kojom se materijal može organizirati za projekte osobnog proučavanja te za upisivanje vaših vlastitih bilježaka.

Nadamo se da će uz pomoć ovog novog pomoćnog sredstva još mnogi moći ustrajati u tome da provide u “savršeni zakon slobode” te da zbog toga budu blagoslovljeni (Jakov 1:25).