Jeste li slušač koji se uživljava?
ZAMISLITE da imate toliko novčanih sredstava da svakoj osobi u svom životu možete dati skupocjeni poklon. Kako bi samo sretne i zahvalne bile te osobe! Ustvari, vi možete drugima dati poseban poklon, nešto što im je uistinu potrebno. To vas neće ništa koštati. Što je to? To je vaša pažnja. Većina ljudi želi pažnju i reagira s cijenjenjem kad im se pokloni pažnja. Međutim, da biste nekom poklonili kvalitetnu pažnju, morate biti slušač koji se uživljava.
Ako ste roditelj ili poslodavac ili pak služite na bilo kojem položaju na kojem vam se ljudi obraćaju za savjet ili uputu, trebate se uživjeti u ono što slušate. Ukoliko to ne činite, ljudi će kod vas otkriti pomanjkanje uživljavanja i vaša će reputacija osobe od povjerenja pretrpjeti štetu.
Čak i ako vas se ne traži da često dajete savjete, ipak se trebate uživjeti u ono što slušate, kao naprimjer kad vam se prijatelj obrati tražeći utjehu. Kao što kaže jedna biblijska poslovica, propuštanje da se sluša prije nego što se govori može dovesti do sramote (Priče Salamunove 18:13). Koji su onda neki od načina kojima možete pokazati da ste slušač koji se uživljava?
U potpunosti poklonite pažnju
Što znači biti slušač koji se uživljava? U Webster’s New Collegiate Dictionary “uživljavanje” se definira kao: “sposobnost da se s drugom osobom podijeli njene osjećaje i misli”. Isti rječnik definira “slušati” kao: “čuti s brižljivom pažnjom”. Stoga slušač koji se uživljava čini više nego da samo čuje ono što netko kaže. On obraća pažnju i dijeli misli i osjećaje te osobe.
Za to je potrebno u potpunosti pokloniti pažnju onome što slušate, ne dopuštajući da vam misli lutaju. Čak vas razmišljanje o tome kako ćete odgovoriti odvraća od slušanja. Prisilite se da ostanete koncentrirani na ono što govori druga osoba.
Gledajte direktno u osobu koja vam priča. Ako vam oči lutaju, izgledat ćete nezainteresirano. Promatrajte njene kretnje i govor tijela. Da li se osoba smije ili se mršti? Odražavaju li njene oči humor, tugu ili strepnju? Da li je ono što ostavlja neizrečenim značajno? Nemojte se brinuti za svoj odgovor; ukoliko koncentrirano slušate, on će doći sam po sebi.
Dok slušate, vjerojatno ćete kimati glavom i upotrebljavati izraze potvrđivanja, kao što su ‘Shvaćam’ i ‘Razumijem’. Time možete pokazati da ste mislima prisutni. Nemojte, međutim, misliti da će kimanje glavom i potvrđivanja nagnati ljude da misle kako slušate onda kad zapravo ne slušate. Dapače, kontinuirano brzo kimanje glavom može odavati da ste nestrpljivi. To je kao da govorite: ‘Požuri. Reci već jednom. Dovrši.’
Bilo kako bilo, ne trebate se previše brinuti oko tehnike. Jednostavno se potrudite da uistinu slušate, i vaši će odgovori odražavati vašu iskrenost.
Dobra pitanja također pokazuju da u potpunosti poklanjate pažnju i da ih mislima slijedite. Pomoću njih pokazujete da ste zainteresirani. Zamolite da vam se razjasne misli koje su nedorečene ili nejasne. Postavljajte pitanja koja potiču drugu osobu da ih iscrpno opiše i da se podrobnije izrazi. Ne brinite se što ćete je možda povremeno prekidati, no nemojte u tome pretjerivati. Proces slušanja uključuje jasno razumijevanje stvari. Ukoliko se ne pretjeruje s prekidanjem, druga će osoba cijeniti vašu želju da u potpunosti razumijete sve što ona govori.
Pokažite razumijevanje
To može biti najteži dio, čak i kad uistinu suosjećate s osobom s kojom razgovarate. Kad vam se obrati neka ožalošćena osoba, uskačete li s optimističnim savjetima i rješenjima? Ukazujete li osobi hitro na to da situacija, kad se usporedi s patnjama nekog drugog, i nije tako loša? To bi se moglo činiti korisnim, no može imati negativan učinak.
Postoje brojni razlozi zbog kojih biste mogli biti skloni tome da prestanete slušati i počnete nuditi rješenja. Mogli biste smatrati kako su vaši gorljivi savjeti upravo ono što je potrebno da biste obodrili osobu koja pati. Ili biste mogli smatrati da je vaša dužnost “popraviti” sve što je “krivo” te da, ukoliko to ne učinite, niste od pomoći i ne “radite ono što biste trebali”.
Međutim, mnoštvo preuranjenih rješenja obično šalje obeshrabrujuće poruke, kao naprimjer: ‘Izgleda mi da je tvoj problem mnogo jednostavniji nego što ti tvrdiš.’ Ili: ‘Više sam zainteresiran za vlastitu reputaciju rješavača problema nego za tvoje dobro.’ Ili možda: ‘Jednostavno ne razumijem — a niti želim razumjeti.’ Uspoređivanje problema osobe koja pati s problemima drugih osoba obično nosi poruku: ‘Trebao bi se stidjeti što se osjećaš uznemiren kad drugi ljudi pate više od tebe.’
Šaljete li nesvjesno takve obeshrabrujuće poruke, vaš će prijatelj misliti da ga niste stvarno slušali, da ga ne razumijete. Čak bi mogao zaključiti da sebe smatrate boljim od njega. Sljedeći put obratit će se nekom drugom tražeći utjehu (Filipljanima 2:3, 4).
Što ako je vaš prijatelj nepotrebno uznemiren? On, naprimjer, može osjećati krivnju bez valjanog razloga. Trebate li nagliti da mu to kažete tako da se opet može dobro osjećati? Ne, jer ukoliko ga niste najprije saslušali, vaša će uvjeravanja pružiti malo utjehe. Umjesto da se osjeća rasterećen, vaš će prijatelj osjećati da se još uvijek nije riješio tereta, da još uvijek ima osjećaj krivnje. Kao što je rekao Henry David Thoreau, filozof iz 19. stoljeća, “potrebna su dvojica da bi se rekla istina: jedan da je kaže i drugi da je čuje”.
Kako je prikladan biblijski savjet: “Neka bude svaki čovjek brz čuti a spor govoriti” (Jakov 1:19). I vrlo je važno slušati s uživljavanjem! Suosjećajte s osobom koja vam se povjerava. Potvrdite da je njen problem tegoban, da je njena nevolja velika. Nemojte umanjivati njen problem izjavama kao što su: ‘O, samo imaš loš dan’ ili ‘Stvari nisu uistinu tako loše’. Ironično je da takvo umanjivanje čak može pojačati njene osjećaje uznemirenosti. Osoba će se osjećati frustriranom jer njenu poruku ne shvaćate ozbiljno. Neka dakle vaši odgovori pokažu da čujete ono što se govori i prihvaćate da se osoba sada tako osjeća.
Slušanje s uživljavanjem ne zahtijeva da se slažete s osobom koja vam se povjerava. Možda ćete smatrati da osoba nije u pravu kad uzvikne: “Mrzim svoj posao!” No ako odgovorite s neodobravanjem (‘Ne bi se trebao tako osjećati’) ili negiranjem (‘Ne misliš stvarno tako’), osoba će zaključiti da je ne razumijete. Vaše bi primjedbe trebale pokazati vaše razumijevanje. Osobi koja mrzi svoj posao mogli biste reći: ‘Posao je sigurno naporan.’ Zatim je zamolite da vam razjasni pojedinosti. Tako se nećete nužno složiti s time da bi osoba trebala mrziti svoj posao već ćete jednostavno priznati da se ona trenutno tako osjeća. Time zadovoljavate njenu potrebu da je netko sasluša, da mu u potpunosti saopći svoje osjećaje. Problem se često može umanjiti tako da ga se s nekim podijeli.
Slično tome, kada netko kaže: “Moja supruga danas ide na pregled k liječniku”, to može značiti: “Zabrinut sam.” Potvrdite to svojim odgovorom. Time pokazujete da slušate smisao riječi te osobe, što pruža više utjehe nego kad biste ignorirali njihovo značenje, poricali ga ili pokušali umiriti osobu govoreći joj da se ne bi trebala brinuti (Rimljanima 12:15).
Dobri slušači također pričaju!
The Art of Conversation govori o onima koji slušaju no vrlo malo pričaju, “misleći kako im to daje držanje dostojanstvene rezerviranosti”. Time je druga osoba prisiljena snositi sav teret konverzacije, što je nepristojno. S druge strane, isto je tako nepristojno, i zamorno, kad osoba koju slušate stalno priča bez prestanka, ne dopuštajući vam da dođete do riječi. Stoga ćete, premda trebate biti dobar slušač, možda htjeti dati do znanja drugoj osobi da i vi imate nešto korisno za reći.
Što biste mogli reći? Pošto ste pristojno saslušali svog prijatelja, biste li sada trebali dati savjet? Možda, ako ste za to osposobljeni. Ako imate rješenje za prijateljev problem, svakako mu to recite. Vaše će riječi imati određenu težinu, budući da ste uložili vrijeme da ga najprije saslušate. Ukoliko niste u položaju da svom prijatelju pružite vodstvo ili pomoć koji su mu potrebni, pokušajte ga povezati s nekim tko je to u stanju učiniti.
Međutim, u nekim slučajevima savjet niti je potreban niti ga se traži. Pazite dakle da ne biste umanjili dobar učinak svog slušanja time da dodajete mnogo riječi. Vaš prijatelj možda jednostavno mora izdržati neku situaciju kojom je nemoguće ovladati ili si mora uzeti vremena da nadvlada negativne emocije. Obratio vam se da s njim podijelite njegovu patnju. Saslušali ste ga. Suosjećali ste s njim, uvjerili ste ga da se brinete i da ćete misliti na njega i za njega se moliti. Dajte mu do znanja da vam se slobodno može ponovo obratiti i da ćete uzeti u obzir povjerljivost njegovih problema. Takva će mu utjeha vjerojatno biti potrebnija nego da pokušavate riješiti njegov problem (Priče Salamunove 10:19; 17:17; 1. Solunjanima 5:14).
Slušanje, bilo ono popraćeno savjetom ili ne, koristi objema stranama koje su uključene. Osobi koja govori zadovoljena je potreba da bude saslušana i da je se razumije. Utješena je saznanjem da je netko uistinu zainteresiran za to da sasluša što ona ima za reći. Slušač je također nagrađen. Drugi cijene njegovu brižnost. Budući da ne govori dok nije u potpunosti razumio situaciju koja mu je iznijeta, njegov savjet, ukoliko ga daje, ima još veću vrijednost. Točno je da je za slušanje s uživljavanjem potrebno vrijeme. No kako je to samo vrijedno ulaganje! Uistinu, poklanjajući ljudima svoju brižnu pažnju, dajete im poseban poklon.