Kad stranci otimaju djecu
“MOLIMO VAS, POMOZITE NAM DA JE PRONAĐEMO. MOLIMO VAS, MOLIMO VAS, POMOZITE SARI!”
Ovaj gorljivi vapaj dvoje očajnih roditelja emitiran je putem televizije širom Sjedinjenih Država u pokušaju da dobiju natrag svoju 12-godišnju kćer Saru Ann Wood. Tri tjedna ranije bila je oteta u blizini svoje kuće kad se biciklom vozila kući po seoskom putu.
BROJNA tragalačka ekipa pretraživala je šume, polja i obližnja jezera u potrazi za tragovima nestale djevojčice. Nekako u to isto vrijeme, jedna druga očajna majka iz susjedne države, također je izašla pred kamere tražeći pomoć za svoju nestalu kćer. Desetogodišnja Holly je, namamljena na šumski puteljak, nestala za manje od sat vremena. Kasnije su u polju pronađeni njeni ostaci.
Roditeljima nestale djece život predstavlja očajničku muku. Svakodnevno se bore s neizvjesnošću toga je li im dijete živo, možda čak fizički maltretirano ili spolno zlostavljano, ili je mrtvo, kao što je to bio slučaj s malom Ashley. Ashley je sa svojom obitelji otišla gledati svog brata kako igra nogomet. Zasitivši se gledanja, odšetala je prema igralištu — i nestala. Kasnije je Ashleyno tijelo nađeno na obližnjem polju. Bila je udavljena.
Jeziva noćna mora
U Sjedinjenim Državama svake će godine 200 do 300 obitelji doživjeti jezivu noćnu moru da im dijete bude oteto i da ga potom možda nikada više ne vide živog. Premda se brojke čine male u usporedbi s drugim počinjenim nasilnim zločinima, strah i užas koji se šire čitavim zajednicama pogađaju na tisuće ljudi. Oni se pitaju u čudu: ‘Kako se takva tragedija može ovdje dogoditi? Hoće li moje dijete biti sljedeće?’
U Sjedinjenim Državama broj prijavljenih slučajeva otmica djece godišnje se kreće od 3 200 do 4 600. Dvije trećine ili više te djece seksualno je napadnuto. Ernest E. Allen, predsjednik Nacionalnog centra za nestalu i iskorištavanu djecu, primijetio je: “Osnovni razlog je seksualne prirode, nakon čega slijedi pokušaj ubojstva.” Prema Ministarstvu pravosuđa, svake godine ima i više od 110 000 drugih pokušaja otmice, koje većinom počine automobilisti, obično muškarci, nastojeći namamiti dijete u svoj automobil. Druge zemlje također doživljavaju val nasilja nad djecom.
Snosi li društvo dio krivice?
Jedan australski istraživač ukazuje u vezi s ubijanjem djece na to da ono “nije slučajan događaj”. U svojoj knjizi Murder of the Innocents—Child-Killers and Their Victims, Paul Wilson tvrdi da su “i ubojice i ubijeni uhvaćeni u začarani krug koji je stvorilo sâmo društvo”.
Možda se doima čudnim smatrati da bi društvo moglo biti odgovorno za tu tragediju, ili da bi u najmanju ruku moglo imati udjela u njoj, budući da većina ljudi smatra da su iskorištavanje i ubojstvo djece užasna djela. Pa ipak, industrijalizirana društva, čak i mnoga manje razvijena društva, zasićena su filmovima, televizijskim emisijama i štampom koji veličaju seks i nasilje.
Danas ima sve više tvrdih pornografskih filmova u kojima su prikazana djeca te čak i odrasli odjeveni tako da sliče djeci. Ti filmovi prikazuju otvoreni seks i nasilje u koje su uključena djeca. U svojoj knjizi Wilson nadalje zapaža kako postoje naslovi filmova kao što su Smrt djeteta, Polagano mučenje i Komadanje tijela za početnike. Koliko brojnu publiku imaju sadističko nasilje i pornografija? To je industrija vrijedna mnogo milijardi dolara!
Slikovito nasilje i pornografija imaju ogroman utjecaj na živote ljudi koji iskorištavaju djecu. Jedan osuđeni seksualni zločinac koji je ubio petoricu malih dječaka priznao je: “Ja sam homoseksualni pedofil osuđen zbog ubojstva, a pornografija je bila odlučujući faktor u mom slomu.” Profesorica Berit Ås, sa sveučilišta u Oslu, objašnjava kakav je učinak dječje pornografije: “Krajem 1960-ih učinili smo veliku grešku. Mislili smo da bi pornografija mogla nadomjestiti seksualne zločine tako što bi seksualni prijestupnici u njoj našli oduška, pa smo ukinuli zabrane pornografije. Sada znamo da smo bili u krivu: takva pornografija opravdava seksualne zločine. Ona prijestupnika navodi na razmišljanje: ‘Ako to mogu gledati, onda je sigurno u redu da to i činim.’”
Kod odrasle osobe sve više raste želja za uzbuđenjem kako ona postaje ovisna o pornografiji. Neki su uslijed toga spremni poslužiti se prisilom ili nasiljem kako bi došli do djece za svoju perverznu svrhu, uključujući silovanje i ubojstvo.
Postoje i drugi razlozi za otmice djece. U nekim zemljama porastao je broj otmica zbog loših ekonomskih uvjeta. Primamljeni ogromnim sumama otkupnine koju plaćaju bogate obitelji, otmičari ciljaju na djecu. Svake se godine ukrade mnogo male djece te ih se proda u krugove koji se bave usvajanjem, a koji ih transportiraju iz zemlje.
Tko sačinjava najveći dio nestale djece? Što se s tom djecom dešava? Sljedeća dva članka bavit će se tim pitanjima.
[Okvir na stranici 6]
Milijuni djece koja se bave prostitucijom
Prema Ujedinjenim narodima, približno deset milijuna djece, uglavnom iz zemalja u razvoju, prisiljeno je baviti se prostitucijom, a mnoga od njih su oteta. U Africi, Aziji i Latinskoj Americi ovaj je izopačeni zanat porastao zajedno s porastom stranog turizma. U nekim krajevima, od milijunâ turista, naročito iz bogatijih zemalja, otprilike dvije trećine su “seksualni turisti”. No postoji dan obračuna, budući da su čovjekovi zločini ‘otkriveni očima onoga komu moramo dati račun’, očima Jehove Boga (Jevrejima 4:13, St).
[Slika na stranici 5]
Kad dijete bude oteto, to predstavlja zastrašujuću noćnu moru