Novo ime stare orgije
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JAPANA
U BRITANIJI petnaestogodišnja Ann uzbuđeno otvara kovertu koja je upravo stigla poštom. Izvlači iz nje dopisnicu. Prednja strana dekorirana je nježnim srcima. Unutra je romantična poruka i potpis: “Od anonimnog obožavatelja.” Snenih očiju i rumenih obraza, Ann duboko uzdahne. Očito je polaskana, ali i zbunjena. ‘Tko mi je to poslao?’ pita se Ann.
U Japanu, Yuko je počela raditi u jednom uredu. Približava se Valentinovo. Njeni proračuni pokazuju da će joj trebati oko 20 000 jena (1 150 hrvatskih kuna) da bi svakom muškom suradniku kupila po jednu bombonijericu. Yuko pauzu za ručak provodi kupujući s prijateljicama takozvane giri-choco — obavezne čokolade.
14. veljače je dan kada nestrpljivi romantičari po cijelome svijetu čekaju da im se, na ovaj ili onaj način, kaže: “Volim te.” Ni Ann ni Yuko ne znaju kako se počelo slaviti ovaj blagdan. Možda bi se iznenadile kad bi saznale.
Korijeni onoga što se danas naziva Valentinovo sežu do drevne Grčke u kojoj je cvjetalo obožavanje Pana. Ovaj mitski bog plodnosti, pola čovjek a pola jarac, imao je divlju, nepredvidivu narav koja je ljudima tjerala strah u kosti.
Pan je trebao paziti na stada i svirati svoje frule. Međutim, lako mu je bilo odvratiti pažnju. Pan je imao mnoge ljubavne veze s nimfama i božicama. Jedna skulptura prikazuje Pana kako prilazi Afroditi, božici ljubavi. Eros, bog ljubavi, maše iznad njih svojim krilima — što u mnogome nalikuje Kupidonu koji se danas može naći na dopisnicama koje se šalju na Valentinovo.a
U Rimu su mnogi obožavali sličnog boga imenom Faun. I njega se opisivalo kao pola čovjeka a pola jarca. Obožavanje Fauna zauzimalo je istaknuto mjesto tokom Luperkalija, orgijske svečanosti koja se slavila svake godine i to 15. veljače. Tokom ove svečanosti, oskudno odjeveni muškarci trčali su oko brda, mašući bičevima od kozje kože. Žene koje su željele zanijeti stajale su uz put kojim su ovi trkači prolazili. Rimljani su vjerovali da će udaranje žene bičem osigurati njenu plodnost.
Prema djelu The Catholic Encyclopedia, Luperkalije je ukinuo papa Gelazije u drugoj polovici petog stoljeća n. e.b Pa ipak, danas nalazimo suvremeni pandan koji prosperira pod nazivom “Dan Svetog Valentina”. Postoje različite teorije u pogledu porijekla ovog “kristijaniziranog” imena. Prema jednoj priči, rimski imperator iz trećeg stoljeća Klaudije II zabranio je mladićima da se žene. Valentin, koji je bio svećenik, potajno je vjenčavao mlade parove. Neki kažu da je bio pogubljen 14. veljače oko 269. n. e. U svakom slučaju, “svetačko” ime ne može prikriti moralno neprihvatljivo porijeklo ove proslave. Valentinovo vuče korijene iz poganskih rituala te ga stoga pravi kršćani ne slave (2. Korinćanima 6:14-18). Izrazi iskrene ljubavi izraženi tokom cijele godine daleko su vredniji od prolaznih hirova sentimentalnog blagdana.
[Bilješke]
a Herodot navodi da su na obožavanje Pana utjecali Egipćani, među kojima je obožavanje jarca bilo uobičajeno. Možda se izrazom “kozoliki demoni” koji nalazimo u Bibliji aludira na ovaj oblik poganskog obožavanja (3. Mojsijeva 17:7; 2. Dnevnika 11:15; NW).
b Neki kažu da je Gelazije jednostavno zamijenio Luperkalije blagdanom “Svijećnica”.
[Okvir na stranici 27]
Veliki biznis s ljubavi
PRIBLIŽAVANJE Valentinova u Japanu budi snažne osjećaje — ne samo za romansu već i za veliki biznis. Desetljećima je industrija čokolade poticala javnost da 14. veljače u znak ljubavi poklanja slatkiše. Obilno reklamiranje isplatilo se budući da se prodaja čokolada polako ali sigurno povećala.
Za razliku od običaja na Zapadu, u Japanu je običaj da žene muškarcima kupuju poklone. No, valentinovski biznis ne završava 14. veljače. Mjesec dana kasnije, 14. ožujka, muškarci moraju uzvratiti — i to bijelim čokoladama. Zašto? The Daily Yomiuri odgovara: “To što darovi moraju biti bijeli sprečava škrte ili podle muškarce da vrate čokoladu koju su dobili a koju nisu pojeli.”
[Zahvala na stranici 26]
Old-Fashioned Romantic Cuts/Dover