Pogled u svijet
Misterija psećih “samoubojstava”
Žitelji Rosaria u Argentini traže vjerodostojno objašnjenje za ono što izgleda kao val pokušaja psećih “samoubojstava” u tom gradu. Problem je zamijećen uglavnom u popularnom rozarijskom parku poznatom kao Parque de España. Šetalište u tom parku izdiže se nekih 30 metara iznad rijeke Paraná. U razdoblju od jedne godine odigralo se nekih 50 slučajeva u kojima su se psi odjednom istrgli iz ruku svojih vlasnika, jurnuli pravo k rubu šetališta i skočili u skoro sigurnu smrt. Stručnjaci, međutim, tvrde da psi nisu sposobni odlučiti da se ubiju. Umjesto toga, smatraju veterinari, psi bivaju namamljeni ultrazvukovima ili pokretima ptica ili čamaca u rijeci. Zalete se prema rubu i, prije nego to shvate, polete dolje u klanac.
Uređaji za osobnu sigurnost
Prema listu The Toronto Star, sve više Kanađana nabavlja prijenosne sigurnosne uređaje za zaštitu. Među popularnim napravama jesu takozvani “galamdžije” ili “vrištalice” — osobni alarmi koji emitiraju visokofrekventne zvukove. Moguće je nabaviti i bočice s kemikalijama neugodna mirisa čija je namjena da odvrate napadača, kao i aerosol boje koje olakšavaju kasniju identifikaciju napadača, obojenog u zeleno. Međutim, Star priznaje da “naprave za osobnu sigurnost ne mogu jamčiti da osoba neće postati žrtvom nasilnog kriminala. Mjere predostrožnosti koje nalaže zdravi razum mogu biti važnije od tehnologije, tvrde u policiji”.
Zdravstveni rizik poljoprivrede
Fungicidi, herbicidi i pesticidi pomogli su poljoprivrednicima da smanje gubitke kod svojih usjeva. Međutim, u izvještaju Međunarodne radničke organizacije kaže se da su kemikalije koje se koriste u poljoprivredi izravno odgovorne za smrt nekih 40 000 radnika zaposlenih u poljoprivredi godišnje. Procjenjuje se da ove kemikalije ozbiljno utječu na zdravlje daljnjih 3,5 milijuna do 5 milijuna ljudi.
Anglikanski svećenici i njihov ljudskom rukom načinjeni bog
Nedavno je Engleska crkva otpustila jednog svog svećenika. Isti je otvoreno naučavao nevjerovanje u natprirodnog Boga, u autoritet Biblije i Isusa kao spasitelja. Usprkos njegovom otvorenom nepoštivanju biblijskih učenja i crkvenih doktrina, njegovo otpuštanje izazvalo je suosjećanje kod drugih svećenika. Sedamdeset i pet svećenika Engleske crkve potpisalo je otvoreno pismo u kojem je zahtijevalo da se čovjeku o kojem je riječ dozvoli da i dalje radi kao svećenik. Neki svećenici tvrde da postoje stotine anglikanskih svećenika koji ne vjeruju u natprirodnog Boga.
Globalna nesigurnost
U povezanosti s predstojećim Svjetskim summitom za društveni razvoj koji će se održati u ožujku 1995, UNDP (Razvojni program Ujedinjenih naroda) objavio je okružnicu u kojoj je izrazio zabrinutost za ljudsku sigurnost. U okružnici čiji se izvještaj temelji na Human Development Report 1994, navodi se da su “početkom ovog stoljeća oko 90 posto postradalih u ratu bili vojnici. Danas su oko 90 posto civili — katastrofalna promjena u odnosima”. UNDP priznaje da je ljudska sigurnost ugrožena gdje god da živjeli. Human Development Report dodaje da “glad, etnički sukobi, društvena dezintegracija, terorizam, zagađivanje i trgovina drogom nisu više izolirane pojave, ograničene unutar nacionalnih granica. Njihove posljedice putuju po cijeloj zemaljskoj kugli”.
Lunjajući pit bull terijeri
The New York Times navodi kako mnogi gradovi u istočnom dijelu Sjedinjenih Država imaju sve više problema s opasnim pit bull terijerima koji lunjaju ulicama. Tom Simon, službenik Ureda za kontrolu pasa objašnjava kako nisu svi pit bull terijeri obavezno opasni. Kaže da “ako ih se pravilno dresira, stvarno mogu postati blagi psi i divni ljubimci”. No kruta realnost jest to da ovi gore spomenuti opasni psi bivaju dobiveni parenjem pasa u bliskom srodstvu te bivaju obučavani da postanu okrutni borci. Neki psi bivaju okrutno mučeni “kako bi ih se učinilo još luđima”, objasnio je jedan stručnjak. Nakon sudjelovanja u nasilnim i divljačkim borbama pasa, mnogi psi nisu u stanju ponovno se boriti. Kad se to dogodi, vlasnici često pit bull terijere jednostavno ostave da lunjaju ulicama.
Novo ekumensko crkveno tijelo u Australiji
Godine 1946, brojne crkve u Australiji oformile su Australski savjet crkava. Rimokatolička crkva nije postala članom ove organizacije, ali je godinama imala status promatrača. Sada je, skoro 50 godina kasnije, savjet dobio novo ime: Nacionalno vijeće crkava u Australiji. Njegovo članstvo povećalo se za samo jednog člana — a to je Katolička crkva. Luteranska je crkva bila pozvana da pristupi ovom novom tijelu, no odbila je to, budući da unutar nje same nije bilo dovoljno onih koji su bili za taj potez. The Sydney Morning Herald navodi da je David Gill, koji je nominiran za generalnog sekretara ovog novog vijeća, govorio o njima kao o onima koji se “mole kao ludi” te da je dodao: “Pretpostavljam da je to samo po sebi određena promjena.” Mislio je na “nekako politički imidž” prethodnog savjeta. “Naglasak je”, bilo je rečeno, “čini se, bio na socijalnoj pravdi umjesto na širenju Radosne Vijesti.” List je dodao: “Neuspjeh da se upusti u ono što evangelici nazivaju ‘pitanje evanđelja’ stvorio je veliki jaz, koji je još uvijek nepremošten.”
Izgubljena prtljaga
Što se dogodi sa svom nepodignutom prtljagom koja ostane kod velikih američkih avioprijevoznika? Biva prodana jednoj kompaniji iz Scottsboroa u Alabami nazvanoj Unclaimed Baggage Center (Centar za nepodignutu prtljagu). Tamo se ista otvori, očisti, provjeri se ima li u njoj gotovine te se ponovno stavi na prodaju. “Jedan pogled po Unclaimed Baggageu dovoljan je da uvjeri čak i onog putnika avionom koji ima najveće povjerenje u avionske kompanije da se drži onoga što može ponijeti sa sobom u avion”, kaže The Wall Street Journal. “Na četiri ogromna prodajna kata može se naći sve, od krznenih kaputa preko štapova za ribolov do majica i fotoaparata. (...) Mogu se pronaći i tosteri, šminka, losovi rogovi, kasete s mađarskom narodnom glazbom pa čak i jedan lijes.” Avionske kompanije dnevno prebace nekih dva milijuna komada prtljage i, iako pogrešno pošalju ili izgube nekih 10 000 do 20 000, manje od 200 ih ne bude vraćeno vlasnicima. Putnici imaju tri mjeseca da potražuju izgubljene putne torbe prije nego budu otpremljene. “Iako avionske kompanije kažu da ne mogu pronaći vlasnike predmeta poslanih u Scottsboro, tamošnji službenici kažu da satima moraju skidati i guliti imena i adrese s robe prije nego što je stave u prodaju”, navodi se u Journalu.
Svetište dobilo jackpot
Malen, relativno nepoznat otok na jugu Japana odjednom je postao slavan i to zahvaljujući imenu mjesnog šintoističkog svetišta. Ime tog svetišta, Hoto, znači “stecite blago” a jedna gradska komisija za razvoj iskoristila je to, postigavši rezultate koji nadmašuju njihove najluđe snove. Organizirali su da svetište prodaje vrećice u koje bi ljudi mogli stavljati svoje listiće lutrije. Korištenje ovih “sretnih vrećica” kupljenih u svetištu, rekli su, jamči dobru sreću na lutriji. Otada “mnoštva ljudi koji se nadaju dobiti velike svote novca na lutriji hrle u Svetište Hoto”, kaže Asahi Evening News. Međutim, jackpot nisu dobila ova mnoštva ljudi već svetište, koje prodaje vrećice po cijeni od 10 i 30 američkih dolara po komadu.
Egipat ima najstariju popločenu cestu
Geolozi su otkrili 12 kilometara dugačku popločenu cestu preko pustinje, 69 kilometara jugozapadno od Kaira. Procijenjeno je da ova drevna cesta, popločena pločama od vapnenca, pješčanika pa čak i nešto okamenjenog drva, potječe iz otprilike 2600. do 2200. godine pr. n. e., iz vremena Starog Kraljevstva. Prosječna širina iznosi joj dva metra. Cesta je izgrađena kako bi se omogućio transport teških kamenova iz velikog bazaltnog kamenoloma do obale drevnog jezera koje je za vrijeme poplava bilo povezano s Nilom. Jezero više ne postoji. Tamno kamenje željeli su drevni egipatski vladari za svoje sarkofage i podove unutar pogrebnih hramova u Gizi. “Ovo je još jedan tehnološki trijumf koji se može pripisati drevnom Egiptu”, rekao je profesor geologije dr. James A. Harrell. Dosad je najstarija poznata popločena cesta bila ona na Kreti, napravljena od pločastih kamenova nepravilna oblika, koja datira najranije iz 2000. pr. n. e.