Životinja iza tih dragocjenih rogova
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JUŽNOAFRIČKE REPUBLIKE
NOSOROG je iznenada nasrnuo punom parom. Čovjek se bacio ustranu i potrčao prema malom obližnjem drvetu. Ali nosorog se sa začuđujućom okretnošću vrtio uokolo, ne dajući mu priliku da pobjegne na sigurno. Nosorog ga je natjeravao nekoliko krugova oko drveta prije no što ga je dohvatio svojim rogom i bacio uvis. Jadan je čovjek pao, odbivši se prvo o nosorogova ramena prije no što je udario o tlo. Ležao je na tlu, očekujući da ga ovaj nasmrt izgazi i izbode. Kad je nosorog zakoračio naprijed, čovjek je podigao stopalo, ali nosorog ga je samo pomirisao i udaljio se gegavim korakom!
To je afrički crni nosorog — radoznao, ratoboran, uzbudljive naravi. Ako ga njegov izvanredan osjet njuha ili sluha upozori na nešto što ne može vidjeti (jer mu je vid loš), nosorog će uzbuđeno nasrnuti prema uzroku podražaja — ma što da je posrijedi, od vlaka do leptira! Premda je visok oko 1,5 metara i težak čak 1 000 kilograma, nosorog ipak može galopirati brzinom od oko 55 kilometara na sat i okretati se oko vlastite osi!
Ponekad njegov nasrtaj predstavlja samo zastrašivanje ili čak puku zabavu. Yuilleen Kearney, koja je nekada imala mladog crnog nosoroga po imenu Rufus, priča da “što se više prašine dizalo, to je Rufus bio sretniji”. Ona se s ljubavlju prisjeća jedne zgode kad je Rufus stigao “brekćući, dahćući i štropotajući” kroz grmlje, “jureći kroz vrt tek da bi se naglo zaustavio ispred verande, svečano se uspeo uz stepenice i legao pored [njene] ležaljke”.
Ova ljubav prema crnim nosorozima zajednička je mnogima koji su ih istraživali. No svi se oni slažu da se naravi kod nosoroga razlikuju kao i kod ljudi. Stoga, čuvajte se onog koji ima stvarno lošu narav! Jedan popularan stručni vodič za životinje južne Afrike upozorava da crnom nosorogu “nikad ne treba previše vjerovati, te da s njim treba biti na sigurnoj udaljenosti”. Nažalost, uznemiravanje od strane ljudi često je povod njegovom napadu. Profesor Rudolf Schenkel, koji je preživio ranije opisani nosorogov nasrtaj, žali se na činjenicu da je čovjek sebe učinio jedinim nosorogovim neprijateljem.
Što je s drugim afričkim nosorogom, onim bijelim? Zbog svoje obično mirne naravi on predstavlja pravu suprotnost svom razmetljivom rođaku. Gotovo da je dvaput veći od crnog nosoroga, a pritom je treća najveća životinja na svijetu. Njegova ogromna glava tako je teška da su potrebna četiri čovjeka da bi je podigla! A ipak je okretan baš kao i njegov crni rođak.
Kad se u divljini suoči s čovjekom, bijeli će nosorog najčešće panično pobjeći čim ugleda, začuje ili namiriše čovjeka. Međutim, Daryl i Sharna Balfour upozoravaju u svojoj knjizi Rhino da se tu činjenicu ne uzima zdravo za gotovo. “Zadnjih je godina bijeli nosorog uzrokovao više ozljeda nego crni”, pišu oni, dodajući da je mogući uzrok tome bilo čovjekovo “pomanjkanje poštovanja” prema nosorogu.
Omiljena zabava
Ima jedna posebna ljubav koja je zajednička afričkim nosorozima. To je ljubav prema blatu — i to prema puno blata! Mnogi će ubrzati korak dok se približavaju svojoj omiljenoj kaljuži i glasanjem će izražavati zadovoljstvo zbog onog što slijedi. Balfourovi, koji su to često promatrali, pričaju da se, dok bi nosorog polagano tonuo u blato, “znao čuti uzdah, a zadovoljna bi životinja ležala nekoliko minuta na jednoj strani (...) prije no što bi nastavila s pranjem, često valjajući se čak i na svojim leđima, mlatarajući nogama po zraku”.
Ponekad će se u istoj kaljuži naći obje vrste nosoroga te će se zbog svoje ljubavi prema šljapastoj zabavi odreći svakog dostojanstva. Ranije spomenuti mladi Rufus toliko se zanosio kupanjem u blatu da je “ponekad znao skočiti na noge prije no što je kupanje završeno, samo da bi jurcao uokolo po vrtu, propinjući će poput mustanga, nakon čega bi se vratio u kaljužu s namjerom da se ispočetka preda tom užitku”.
Međutim, blato služi i u druge svrhe, a ne samo za blaženo uživanje. Blato je mjesto za društvena okupljanja s ostalim nosorozima i drugim životinjskim ljubiteljima blata, ono donekle oslobađa nosoroge od neugodnih ugriza muha te im hladi tijela od Sunčeve topline. Stoga ne iznenađuje što ponekad možemo vidjeti nosoroga kako bez prestanka provodi sate u svom blatnom krevetu.
Koji je koji?
Kako se može razlikovati ova dva nosoroga? Je li jedan uistinu crn, a drugi bijel? Nije. Obojica su sivi — no to su različite nijanse sive boje — ukoliko možete uopće vidjeti sivu boju. Ono što ćete zapravo vidjeti jest boja blata iz njihove posljednje kaljuže, blata koje se sada zasušilo na koži.
No oblik usta odmah će vam reći koji je koji. Budući da jede brst, crni nosorog ima zašiljenu gornju usnicu koja mu služi kako bi s grmova smotao i uhvatio lišće i grančice. Stoga njegovo točnije ime glasi nosorog s kukastom usnom. Za razliku od njega, bijeli nosorog pase. Stoga mu je njuška ravna tako da može rezati travu poput kosilice. Ne iznenađuje da njegovo točnije ime glasi nosorog četvrtaste usne. Međutim, iz nekog nepoznatog razloga zadržala se podjela na crne i bijele nosoroge, podjela koja izgleda potječe od prvih nizozemskih doseljenika u južnoj Africi.
Ti dragocjeni rogovi
Naziv nosorog dolazi od dvije grčke riječi čije je značenje “nos s rogom”. A kakav je sastav nosorogovih rogova? Neki ih opisuju kao slijepljenu kosu, budući da se rogovi često ostružu pri svom korijenu. Međutim, rogovi nisu načinjeni od prave kose, kaže dr. Gerrie de Graaff, znanstveni savjetnik u Odboru za nacionalne parkove Južnoafričke Republike, već su “mikroskopski slični kopitima kod kopitara”.
Rogovi, baš kao i nokti, stalno rastu. Čuveni crni nosorog po imenu Gertie dičio se rogom koji je bio duži od 1,4 metra, a rog bijelog nosoroga narastao je do dužine od 2 metra! A ukoliko se rog odlomi, kao što se to ponekad dešava, ponovo će narasti i to brzinom od oko 8 centimetara godišnje.
Zašto su nosorogovi rogovi tako dragocjeni? Mnogi ih ljudi koriste u medicinske svrhe, a ostali uživaju ugled jer posjeduju bodež s drškom od nosorogovog roga. Potražnja je tako velika, a trgovina je tako unosna, da su ljudi pohlepni za profitom poubijali na tisuće nosoroga.
Bijeli nosorog, koji je jednom bio na rubu istrebljenja, sada se relativno oporavio zahvaljujući usrdnim naporima ekologâ. No to nije slučaj s njegovim crnim rođakom. Razni planovi koji se pripremaju u svrhu zaustavljanja plime krivolova uključuju i skidanje rogova životinjama. No pokazuje se da taj mamutski posao donosi relativno malu korist. Pošto nosorogovi rogovi dostižu cijenu od čak 2 000 američkih dolara za kilu, krivolovci smatraju da se isplati rezati čak i ostatke nosorogova roga. No nadamo se da čovjekova pohlepa ipak neće prevagnuti, tako da će se i buduće generacije moći radovati upoznavanju s ovom zadivljujućom životinjom.
[Istaknuta misao na stranici 27]
Kako možete crnog nosoroga razlikovati od bijelog, kad su obojica sivi?
[Slika na stranici 26]
Ženka bijelog nosoroga i njena beba
[Zahvala]
National Parks Board of South Africa