Prijevoz beba — afrički i sjevernoamerički način

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NIGERIJE

POSTOJI mnoštvo načina kako ljudi diljem svijeta prevoze bebe. Sjevernoamerički i afrički način u znatnom su kontrastu.

Na ovim različitim kontinentima, ekonomski uvjeti se dramatično razlikuju. Stoga bismo očekivali da se i metode prijevoza dramatično razlikuju. Pogledajmo najprije kako ljudi u Sjevernoj Americi često rješavaju tu stvar.

Sjevernoamerički način

U Sjedinjenim Državama kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, uobičajena metoda su dječja sportska kolica na četiri kotača ili obična dječja kolica. A posljednjih godina, tendencija je da ih se učini jednostavnijima za upotrebu, modernijima i udobnijima za bebu. Mnoga su obložena plišanim jastučićima, imaju perive donje jastuke i uspravne naslone.

Kolica često nude djeci ugodno mjesto odmora, promjenu ritma, odmor za bolna stopala. Za pospanog mališana, kolica mogu biti poput kreveta na kotačima. Njihanje kolica u pokretu često umiri i utiša umorno i razdražljivo dijete.

Kolica mogu i roditeljima olakšati život. Jedan je roditelj rekao: “To je jednostavnije nego svuda nositi dijete.” Dijete je možda lako nositi kada je malo, ali sasvim je druga priča kad on ili ona dva ili tri puta dobije na težini. Osim toga, roditeljima je drago kad znaju da je njihovo dijete sigurno i zaštićeno u kolicima kojima oni mogu upravljati.

U Sjedinjenim Državama poduzet je napor da se naprave sigurna kolica. Ona su tako dizajnirana da imaju široko dno i nisko težište da se ne mogu lako prevrnuti. Kočnice moraju biti snažne i tako smještene da ih dijete u kolicima ne može otpustiti. Ugrađene su kopče kako bi se spriječilo slučajno ispadanje iz kolica. Poduzeti su napori da se eliminiraju bilo kakva “štipkajuća mjesta” — površine koje bi majušne prste mogle uštipnuti. Remenčići za vezanje pružaju dodatnu zaštitu.

Cijene kolica mogu se kretati od preko 20 dolara pa do nekih osam ili deset puta više od tog iznosa. Jedan raskošni model koji u maloprodaji košta oko 300 dolara opremljen je s ogromnom košarom, plišanim unutrašnjim dijelom, vanjskim dijelom od vodootpornog materijala, kotačima koji se mogu pokretati u raznim smjerovima i lakosklopivom i laganom konstrukcijom. Posebno dizajnirana “kolica za džogere”, koja mami ili tati omogućuju da voze dijete dok trče, prodaju se za nekih 380 dolara.

Afrički način

U Africi, kao i u mnogim zemljama Azije, većina majki svoje bebe nosi na leđima, baš kako su to činile njihove majke i majke njihovih majki. Od “uprćivanja beba”, kako to mnogi Afrikanci nazivaju, nema ničeg jeftinijeg ili pogodnijeg. Jedina oprema koja je potrebna jest komad čvrste, pravokutne tkanine koji se naziva omotač. Jednostavnim, sigurnim pokretom, majka se sagne, namjesti bebu na svoja leđa i zatim omota tkaninu oko sebe i bebe i sveže je.

Padnu li ikada bebe dok ih se vezuje na leđa? To se gotovo nikad ne događa. Dok na sebe povezuje dijete, majka ga jednom rukom pridržava dok drugom priteže omotač. S obzirom na starije mališane, Nigerijka po imenu Blessing rekla je sljedeće: “Bebe se ne odupiru; one se čvrsto priljube. Vole biti na majčinim leđima. Ponekad zaplaču da se zna da su tu. Ali ako se bebe ipak otimaju, majka im nadlakticama može čvrsto držati jednu ili obje ručice sa strane dok omotač ne omota kako treba.”

Da bi poduprle vrat jako malih beba, majke koriste drugi komad tkanine koji svežu na isti način kao i glavni omotač. Dodatna potpora za malu bebu ili onu koja spava postiže se tako da se djetetove ruke pokriju omotačem. Starija djeca vole imati slobodne ruke.

Koliko dugo afričke majke nose svoje mališane na leđima? U prošlosti, neke su etničke grupe, kao Yoruba iz Nigerije, nosile svoju djecu na leđima sve do dobi od tri godine. U današnje vrijeme beba ima besplatnu vožnju otprilike dvije godine, osim ako mama u međuvremenu ne rodi drugo dijete koje zauzme njegovo ili njezino mjesto.

Udobno privezana uz majčina leđa, beba može ići kud god ide majka — uza stepenice i niz stepenice, preko neravnog terena te u vozilo i iz vozila. Osim što je praktično i jeftino sredstvo prijevoza, uprćivanje djece ispunjava i važne emocionalne potrebe kao što je utjeha. Bebu koja plače majka stavi na svoja leđa; beba zaspi a majka nastavlja sa svojim poslom.

Premjestiti bebu koja spava s leđa u krevet zahtijeva nježnost, budući da većina beba ne voli da ih se budi. Da bi to učinila, majka pažljivo legne na bok i polako odveže omotač, koji sad postaje pokrivač. Ponekad će namjestiti jastuk ispred bebe da bi oponašala sigurnost svojih leđa.

Uprćivanje djece ima i druge prednosti. Ono majci omogućava da bude u toku s potrebama svog djeteta. Ako je dijete pospano, uznemireno, ima vrućicu ili je mokro, ona će to osjetiti. Uprćivanje djece može donijeti i dugotrajne koristi. Knjiga Growth and Development navodi: “Velika fizička bliskost u najranijem djetinjstvu stvara čvrstu vezu punu ljubavi između majke i djeteta, formirajući osnovu za međusobne odnose u kasnijim godinama. Vjeruje se da je jedan važan činilac u ovom vezivanju činjenica da dijete koje je tako blizu svoje majke može lako otkriti ritam kucanja majčinog srca, baš kao što su to on ili ona mogli dok su još bili u majčinoj utrobi.”

Bebe vole taj bliski kontakt koji im omogućava nošenje na leđima. U Africi ne trebate daleko gledati da vidite sretnu djecu na leđima majki. Neka mirno drijemaju. Druga se igraju majčinom kosom, ušima ili ogrlicom. Neka se pak pridružuju uz zvuke zadovoljstva dok majka tiho pjeva uz ritam svojih koraka.

Da, afrički način prijevoza beba obično je vrlo različit od sjevernoameričkog načina. Ali svaki je prilagođen svojoj kulturi i ispunjava svoju svrhu.