Hula — havajski ples

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! S HAVAJA

SPOMENE li netko Havaje, često na um dolazi ples hula. Premda se hulu jedinstveno povezuje s Havajima, ona potječe s južnog Pacifika.

U drevno doba Havajci nisu imali pisani jezik, pa su stoga koristili pjesme i napjeve za pripovijedanje svoje povijesti i običaja. Ti su napjevi i pjesme bili popraćeni hulom, pokretima bokova, ruku, stopala, kao i izrazima lica.

Nemoguće je dokumentirati bilo što u vezi s hulom prije 1778, kada je kapetan Cook stigao sa svojim ljudima. Ono što je danas poznato temelji se velikim dijelom na običajima, pjesmama i napjevima s kraja 19. stoljeća.

Moguće je da su prve hule predstavljale svete rituale. No ne smatra se da su sve hule bile činovi obožavanja ili dio vjerskog obreda.

Utjecaj misionara

Hula se izvodila za istraživače i mornare na brodovima koji su dolazili u posjet u 18. i 19. stoljeću. Moguće je da su mušterije koje su ih plaćale željele da hule budu eksplicitne u seksualnom pogledu.

Kad su 1820. stigli misionari, imali su snažne razloge za osuđivanje hule. Nakon što su pribavili odobrenje poglavica, misionari su se okomili na hulu kao na nešto pogansko i vulgarno — i kao na Đavolje djelo. Još prije toga, 1819, namjesnička je kraljica Kaahumanu, udovica kralja Kamehamehe I, unijela promjene u drevne vjerske obrede. One su uključivale uništavanje idola i ukidanje kompliciranih rituala. Također su zauvijek izgubljeni bezbrojni plesovi i napjevi.

Kaahumanu je 1825. primljena u crkvu. Godine 1830. izdala je naredbu kojom je zabranila javno izvođenje hule. Nakon njene smrti 1832, neki su poglavice odbacili tu naredbu. Tokom nekoliko godina, dok je mladi kralj Kamehameha III sa svojim drugovima otvoreno ismijavao moralna ograničenja, hula je nakratko ponovno postala popularna. No 1835. kralj je priznao da je njegovo ponašanje bilo neispravno i kraljevstvo je vraćeno pod nadzor kalvinista.

Preporod hule

Za vrijeme vladavine kralja Kalakaue (1874-91), došlo je do preporoda hule s njenim punim ponovnim prihvaćanjem u javnim priredbama. Prilikom njegovog krunjenja 1883. mjeseci vježbanja i uzbuđenja dosegli su vrhunac u javnom izvođenju mnogih napjeva i hula, od kojih su neki bili napisani posebno za tu priliku. Do njegove smrti 1891, hula je doživjela mnoge promjene u koracima i pokretima tijela, te je uvedena pratnja instrumenata kao što su ukulele, gitara i violina.

Nakon završetka monarhije 1893, hula je ponovno doživjela pad. Međutim, već sredinom 20. stoljeća, ona je opet cvjetala. Načinjene su brojne inovacije kako bi se dopala raznolikijoj publici. Budući da mnogi nisu razumjeli havajski jezik, korištene su engleske riječi. Suvremena hula stavlja veći naglasak na sami ples — na pokrete ruku i stopala, ljuljanje bokova i izraz lica.

Kako se povećavao broj posjetilaca na otocima, hula je postajala sve popularnija. Putnici s kontinenta nosili su natrag sa sobom plesove koje su naučili te su ih počeli uključivati u holivudske filmove s plesačima koji nisu bili Havajci. Godine 1935. čak je Minnie Mouse plesala hulu Mickeyu, koji je svirao na svojoj havajskoj gitari.

Hula danas

Zahvaljujući “havajskoj renesansi” 1970-ih, znanje nekoliko recitatora, plesača i vještih učitelja postalo je temelj za obnovu starijih oblika hule. Danas postoje učitelji hule koji izvode stare plesove i osmišljavaju nove. U oba slučaja, njihova su nastojanja imala za posljedicu nastajanje raskošnih i spektakularnih izvedbi.

Duhovni afinitet prema mnogim havajskim bogovima prenesen je do izvjesne mjere i u moderno doba. Svake godine prije početka festivala Merrie Monarch, koji se održava u Hilou (Havaji), škole hule hodočaste u pećinu Peline vatre ili na mjesta gdje se nedavno izlila lava. Recitiraju napjeve, plešu i prinose žrtve u vidu cvijeća, bobica i džina, moleći da ona blagoslovi njihov trud u natjecanju. Natječu se skupine iz čitavog svijeta u tri natjecateljske noći koje se smatra Olimpijadom hule. Hula je poprimila veliku ulogu u kulturnom preporodu na Havajima. Ona uključuje melankolične plesove koje prate napjevi s izrazima poštovanja bogovima i božicama kao i jednostavnim izrazima iz svakodnevnog otočnog života koji nemaju apsolutno nikakav religiozni značaj.

Kršćani bi trebali biti veoma izbirljivi kad je riječ o plesanju ili o gledanju određenih vrsta hule. Trebaju biti sigurni da ne bi nesvjesno izražavali poštovanje nekom bogu ili božici. Također valja biti na oprezu kod slušanja ili pjevanja pjesama ili napjeva. Mnogi od njih imaju riječi sa skrivenim ili dvostrukim značenjima. Ima li se to na umu, promatrač ili sudionik može uživati u huli kao u zdravom obliku zabave.