Moćni žutoglavi bradaš

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ VELIKE BRITANIJE

ŽUTOGLAVI bradaš je veličanstvena ptica, dugačka od kljuna do repa 120 centimetara i više. Može se vidjeti kako lako na svojim krilima raspona tri metra leti nad planinskim lancima u Evropi i Africi a nad Himalajom ponekad čak na visini od osam kilometara. Ovo impresivno stvorenje, sa svojim narančastim prsima i vratom te crno-bijelom glavom, ima dugačke čekinje koje mu vise s donje strane kljuna. Odatle potječe njegovo drugo ime, orao bradan. S obzirom na to da živi u zabačenim i negostoljubivim krajevima, što nalazi za hranu kako bi se održao na životu?

Neka referentna djela tvrde da žutoglavi bradaš lovi živa stvorenja — divokoze, jaganjce, jariće, zečeve i neke sitne četveronošce — no drugi se stručnjaci ne slažu s tim. “Ne postoji nijedan autentičan izvještaj o tome da je ova ptica ikada napala neku živu životinju”, tvrdi djelo The World Atlas of Birds, premda se zna da jede pernate kuglice koje su izbljuvale druge ptice, a u kojima je sve meso već probavljeno. Čime se onda hrani?

Žutoglavi bradaš nosi kosti životinja koje su ubili grabežljivci ili koje su uginule na neki drugi način na velike visine te ih baca na stijene ispod sebe. Uvijek se smatralo da bradaš ovako lomi kosti samo da bi došao do koštane srži. Sada su, nakon detaljnog ispitivanja živih i uginulih primjeraka ove ptice, istraživači sa Sveučilišta u Glasgowu u Škotskoj uspjeli ponuditi jedno drugačije objašnjenje, izvještava The Economist.

Žutoglavi bradaš proguta kosti čak u komadima veličine 25 puta 4 centimetra. Međutim, istraživači su, na svoje iznenađenje, otkrili da ptica nema nikakav posebni probavni sustav, poput žvačnog želuca, pomoću kojeg bi se borila sa svojom neprobavljivom hranom. Jedino neobično obilježje jest krajnje elastičan jednjak koji omogućava prolazak komada kostiju. No želudac žutoglavog bradaša ukazuje na još nešto.

Znanstvenici su se iznenadili kad su u želucu pronašli ogroman broj stanica koje izlučuju neobično jaku kiselinu — jaču od akumulatorske kiseline — koja rastvara kalcij iz kostiju, oslobađajući time proteine i masti iz koštane srži. Ova hrana daje veću kalorijsku vrijednost nego mesni obrok iste težine. Još više zadivljuje činjenica da se u takvoj kiseloj sredini nalaze probavni enzimi. Tako je sada riješen misterij preživljavanja ovog snažnog stvorenja na tako oskudnoj prehrani od 90 posto kostiju — što predstavlja još jedno čudo stvaranja.

[Zahvala na stranici 25]

© Nigel Dennis, Photo Researchers