Zašto su vrste u opasnosti
VRSTE izumiru iz raznih razloga. Razmotrite tri glavna uzroka izumiranja. Ljudi su neizravno odgovorni za dva dok su za treći izravno odgovorni.
Uništavanje staništa
Uništavanje staništa u velikoj mjeri doprinosi smanjenju vrsta. The Atlas of Endangered Species opisuje ga ne samo kao “najznačajniju opasnost” već i kao “opasnost koju je najteže spriječiti”. Eksplozivan rast svjetskog stanovništva prisiljava ljude da sve više prisvajaju područje koje je ranije bilo dom divljim životinjama. Istaknut su primjer toga svjetske kišne šume.
‘U roku od 40 godina više ništa neće ostati od kišnih šuma’ stravična je prognoza koja usredotočuje pažnju na situaciju koju mnogi smatraju žalosnim gubitkom dragocjenih prirodnih bogatstava. Ustvari, gotovo četvrtina svih lijekova koji su poznati u zapadnom svijetu radi se od biljaka iz tropskih kišnih šuma. Iako kišne šume prekrivaju samo nekih 7 posto Zemljine površine, one su dom za četiri petine svih kopnenih biljaka u svijetu.
Rušenje stabala i promjena poljoprivrednih metoda lišavaju zapadnoafričke kišne šume bogate baštine koju posjeduju u obliku drveća. Nestajanje šuma na Indijskom potkontinentu promijenilo je čak i klimu, smanjivši količinu oborina u nekim područjima a prouzročivši poplave na drugim mjestima.
Kako čovjek obara drveće da bi raščistio zemljište za obradu tla, tako biljke, životinje, ptice, gmazovi i insekti nestaju. Harvardski profesor Edward Wilson procjenjuje da nestale šume godišnje dostignu 1 posto, a taj gubitak tisuće vrsta predodređuje za konačno izumiranje. Postoje bojazni da će mnoge vrste nestati prije nego što uopće dobiju znanstveni naziv.
Situacija je slična i u močvarnim područjima svijeta, drugom staništu kojem prijeti opasnost. Građevinski poduzetnici isušuju ova područja kako bi mogli graditi kuće, ili ih farmeri pretvaraju u obradivu zemlju na kojoj mogu uzgajati kulture. U posljednjih 100 godina čak je 90 posto evropskih suhih travnjaka pretvoreno u poljoprivredne površine. Gubitak zemlje za ispašu u Britaniji je u posljednjih 20 godina prouzročio 64-postotno smanjenje broja drozdova cikelja.
Iako časopis Time otok Madagaskar naziva “geološkom Noinom arkom”, njegov bogato šarolik životinjski svijet nalazi se u opasnosti. Kad se stanovništvo povećava a međunarodna zaduženost raste, stanovnici otoka bivaju sve više prisiljeni pretvarati šume u rižina polja. Pošto je u posljednjih 20 godina tri četvrtine staništa zlatnog lemura (Hapalemur aureus) nestalo, svega je 400 ovih životinja preostalo.
Čovjekove radikalne promjene u korištenju zemlje bez sumnje uništavaju životinjski svijet na tom području. Kao još jedan primjer uzmite Polinežane, koji su stigli na Havaje prije 1 600 godina. Zbog njihove aktivnosti 35 vrsta ptica je izumrlo.
Rani doseljenici koji su bili pristigli u Australiju i Novi Zeland uvezli su domaće mačke, od kojih su neke postale divlje. Prema časopisu New Scientist, ove divlje mačke love sada 64 vrste starosjedilačkih australskih sisavaca. Zajedno s uvezenim evropskim lisicama, napadaju preostalu populaciju ugroženih vrsta.
Izravan napad
Lov nije nikakva nova pojava. Biblijski izvještaj u 1. Mojsijevoj opisuje buntovnika Nemroda, lovca koji je živio prije više od 4 000 godina. Iako se nigdje ne spominje da je iskorijenio neku vrstu, on je svejedno zastrašujući predstavnik lovstva (1. Mojsijeva 10:9).
Lovci su kroz stoljeća iskorijenili lavove iz Grčke i Mezopotamije, vodenkonje iz Nubije, slonove iz sjeverne Afrike, medvjede i dabrove iz Britanije i divlja goveda iz istočne Evrope. “Tijekom 1870-ih i 1880-ih, lovci su samo u istočnoj Africi ubili četvrt milijuna slonova”, izvještava BBC-ov časopis za radijske i televizijske programe, Radio Times. “Afrika je pola stoljeća odzvanjala od paljbe pušaka slavnih, bogatih i istaknutih ljudi, koji su pucali u slonove, nosoroge, žirafe, velike mačke te u sve drugo što bi im slučajno zapelo za oko. (...) Ono što danas djeluje izrazito šokantno onda je bilo sasvim prihvatljivo ponašanje.”
Vratimo se na situaciju veličanstvenih tigrova. Popisi iz 1980-ih pokazali su da su nastojanja da ih se zaštiti urodila plodom. “Ipak, stvari nisu stajale tako kako je izgledalo da stoje”, zapaža 1995 Britannica Book of the Year. “Pažljivija brojanja otkrila su da su prethodne popise napuhali službenici koji su bili ili u prešutnom dogovoru s krivolovcima ili su jednostavno bili nestrpljivi u želji da impresioniraju svoje pretpostavljene. (...) Tajna trgovina dijelovima tigra cvjetala je kako su zbog sve skromnije ponude cijene neprestano rasle.” Tako se 1995. vrijednost sibirskog tigra kretala od 9 400 pa do 24 000 dolara — ne, ne samo zbog njegove izrazito vrijedne kože već i zbog njegovih kostiju, očiju, brkova, zuba, unutrašnjih organa i spolnih organa, a svi se ti dijelovi smatraju vrijednima u tradicionalnoj orijentalnoj medicini.
Trgovina slonovom kosti, rogovima nosoroga, tigrovom kožom i drugim životinjskim dijelovima sada predstavlja nezakonit posao vrijedan milijarde dolara, od kojeg je unosnije jedino krijumčarenje droge, zapaža Time. A ona nije ograničena samo na velike sisavce. U 1994. tradicionalna je kineska medicina potrošila zaprepašćujućih 20 milijuna morskih konjića, zbog kojih je ulov u dvije godine u nekim područjima jugoistočne Azije navodno opao za 60 posto.
Nije teško identificirati krivca kad se neku vrstu potpuno izlovi. Što je potom s kolekcionarima? Jedna ugrožena vrsta ara papige, zlatna jandaja, trgovcu na crno u Brazilu donosi navodno 500 dolara. No kad je proda u inozemstvu dobije više od tri i pol puta veću sumu nego kod kuće.
Ratovi i njihovi nusproizvodi, rastuće mnoštvo izbjeglica, kao i sve veća stopa rađanja, povećana zagađenost te čak i turizam, prijete ugroženim vrstama. Turisti u motornim čamcima ranjavaju delfine koje hrle vidjeti, a podvodna buka koju stvaraju čamci može oštetiti osjetljiv sustav lociranja objekata putem odjeka.
Nakon ovog žalosnog popisa ljudskog divljaštva, možda se s pravom pitate: ‘Što konzervacionisti čine da sačuvaju vrste kojima prijeti opasnost i koliko su u tome uspješni?’
[Slika na stranici 6]
Kako čovjek obara stabla tako biljke, životinje, ptice, gmazovi i insekti nestaju