Brolga, emu, jabiru i kazuar — neke od neobičnih australskih ptica
Od dopisnika Probudite se! iz Australije
NAORUŽAN strašnim pandžama, kazuar koji je neletač i nazvan najopasnijom pticom na svijetu, ogromnom snagom može skakati, udarati i trgati. Sličnog izgleda i jednako dobro naoružan, njegov rođak emu ne treba krila — on trči poput vjetra. Svojim plesom brolga obznanjuje genijalnost svog Stvoritelja i Koreografa. A jabiru, gazeći kroz močvaru, visok i mršav, primjer je ptičjeg dostojanstva i držanja. Australski klinastorepi orao, bilo u letu bilo pazeći na plijen, diči se konturama savršenog zračnog lovca. Da, svaka od ovih veličanstvenih ptica zaista je čudo stvaranja. Zato vam sa zadovoljstvom predstavljamo...
Raznobojnog kazuara — prijatelja kišne šume
Težeći između 30 i 60 kilograma, južni kazuar ili kazuar s dva podvoljka, iz bujnih kišnih šuma sjeveroistočne Australije i Nove Gvineje, prekrasna je ali usamljena ptica. Visoka oko 2 metra, ženka je veća od mužjaka te je — što je neobično za ptice — nešto raznobojnija od mužjaka koji joj se, izvan sezone parenja, mudro sklanja s puta. Nakon parenja ženka položi polog sjajnih zelenih jaja, a zatim se samo izgubi, ostavljajući mužjaka da sjedi na jajima i brine se za polog. Ona se tada pari s drugim mužjacima, te svakom od njih ostavlja polog za koji se trebaju brinuti!
Međutim, deforestizacija uzima svoj danak među kazuarima. U svojim nastojanjima da se poveća broj kazuara, Rezervat Billabong, koji se nalazi u blizini Townsvillea (Queensland), uveo je program uzgajanja ptica na zatvorenom s ciljem da se ptice kada su dovoljno odrasle vrate natrag u divljinu. Iako su svejedi, kazuari u prvom redu jedu voće, koje gutaju cijelo. Na taj način sjemenje od preko stotinu vrsta biljaka putuje neprobavljeno kroz utrobu ptice te tako biva naširoko rasijano po cijeloj šumi u zaštitnom i hranjivom grumenu gnojiva. Zbog toga bi, kako kažu stručnjaci iz rezervata, kazuar mogao biti temeljna vrsta zato što bi u slučaju da on izumre u velikoj mjeri uslijedilo sekundarno izumiranje. No je li ptica opasna za ljude?
Samo za one koji su nerazumni da joj se previše približe. Ustvari, ljudi su daleko veća prijetnja za kazuara nego što je on ikada bio za ljude. U mračnoj sjeni kišne šume, ptica će se oglasiti dubokim grlenim klepetom kako bi vas upozorila da je u blizini. Prihvatite upozorenje; nemojte ići bliže. Vrlo je vjerojatno da će pobjeći kroz šikaru, koristeći svoj tvrdi šljem, ili kacigu, kako bi zaštitila svoju glavu. Ali kada je opkoljen ili ranjen ili kada štiti mladunčad, kazuar može napasti ako se previše približite.
Emu — nomadski i nacionalni simbol
Emu, koji je vrlo srodan kazuaru te nešto viši od njega, može se pronaći u gotovo svim dijelovima australskog zaleđa. Od ptica, samo je noj veći od njega. Plašljivi emu ima duge, snažne noge koje mogu postići brzinu od oko 50 kilometara na sat, a na svakom stopalu, jednako kao i kazuar, ima tri smrtonosne pandže. No za razliku od svog teritorijalnog rođaka, emu je nomadski lutalica i rijetko je agresivan. On jede praktički sve — gusjenice, kupus, čak i stare čizme! Nakon što snese svoja tamnozelena jaja — obično oko 7 do 10, no ponekad i do 20 komada — ženka emua, kao i ženka kazuara, sjedenje na jajima i brigu za polog povjerava mužjaku.
Susret s evropskim doseljenicima bio je težak za emua. Doseljenici su ga brzo istrijebili s Tasmanije. A zbog svoje sklonosti prema pšenici, na kopnu je zaradio naziv štetočina, te je postao žrtva lovaca na nagradu za odstrel štetočina. Ipak, usprkos nesmanjenom pokolju, broj emua pokazao je da imaju izuzetnu sposobnost oporavljanja, u tolikoj mjeri da je u Zapadnoj Australiji 1932. ptici objavljen pravi rat. Vlada je doslovno pozvala vojsku i dva avionska mitraljeza tipa Lewis! Iako nije slavan po svom intelektu, emu je dobio ovu bitku. “Rat” je bio javna farsa i politička sramota; potrošili su deset tisuća metaka, a ubili najviše nekoliko stotina ptica. No u ratu do iscrpljenosti koji je slijedio — emu protiv dvocijevnog napada lovaca na nagrade za odstrel ptica i besplatne municije koju je farmerima vlada stavila na raspolaganje — emui više nisu bili u stanju oduprijeti se napadu.
No, danas je emu nacionalni simbol. Na australskom grbu ponosno stoji okrenut licem prema klokanu i u sigurnosti luta šumom. Njegov najgori neprijatelj je suša. Emui se čak eksperimentalno uzgajaju na farmama radi širokog raspona proizvoda: mesa koje je u potpunosti bez masti; čvrste trajne kože; perja te ulja koje se dobiva od masnog tkiva na prsima ptice. Ova lokalizirana zaliha masti razlog je zašto je meso u potpunosti bez masti.
Volite li plesati?
Vi možda ne, ali brolge sasvim sigurno vole. U svojoj obalnoj “plesnoj dvorani”, “bilo koji broj [ovih sivih ždralova], počevši od jednog para pa sve do desetaka ptica”, kaže se u knjizi The Waterbirds of Australia, “poredat će se više-manje jedan nasuprot drugoga i započeti ples. Tresući svojim poluotvorenim krilima, oni poskakuju naprijed na nogama koje su poput štula. Kimajući i lupajući svojim glavama, pomiču se naprijed i nazad, nježno klokoćući i glasajući se poput flaute. Tu i tamo ptica će se zaustaviti te, zabacujući glavu, divlje zatrubiti. Ptice mogu i skočiti nekoliko desetaka centimetara u zrak pa se na širokim crno-sivim krilima spustiti na zemlju. Komadići grančica ili trave lete oko njih i brolge nastoje uhvatiti te komadiće ili ih dok padaju probosti kljunom.” Inspirativna izvedba, naročito ako se uzme u obzir veličina ptica, koje su visoke preko jedan metar i imaju raspon krila od oko dva metra!
Dok mnoge vrste ptica u sezoni parenja prilikom udvaranja izvode složene predstave, brolga, jedan od najvećih ždralova, neumoran je plesač koji voli plesati u bilo koje doba godine. Ustvari, njezino ime potječe od legende Aboridžina o slavnoj plesačici po imenu Buralga. Ona je odbila udvaranje zlog čarobnjaka. On ju je zauzvrat pretvorio u otmjenog ždrala.
Jabiru — jedina australska roda
Močvarna ptica, jabiru, ili crnovrata roda, posjećuje sparne predjele sjevera i istočne obale Australije. (Južnoamerički jabiru druga je vrsta rode.) Vitak, visok 130 centimetara, vatrenih boja, jabiru se ističe među mirijadama drugih močvarnih ptica. Dok se prikrada plićaku, on će toliko silovito zabosti svoj dugi, snažni kljun u vodu, da mora trzajem djelomice otvoriti krila kako bi neutralizirao silu.
A kako su samo moćna ta krila! Šireći svoja krila koja su od jednog do drugog vrha dugačka nekih dva metra, s primarnim letnim perjem raširenim poput prstiju, jabiru lebdi u polaganim krugovima sve dok ne postane samo križić na nebu. Zaista, silueta jabirua u letu, s njegovim dugim krilima, vratom i nogama, na pozadini velike crvene lopte zalazećeg ekvatorijalnog sunca, cijenjen je simbol močvara australskog sjevera.
Australski klinastorepi orao — kralj neba
U neposrednoj blizini stjenovitog vrha planine u državi Victoria, suočen sa snažnim vjetrom koji je rastjerao s neba sve druge ptice, igrao se australski klinastorepi orao. Pisac David Hollands bio je svjedok najbolje predstave zračne akrobacije koju je ikada vidio: “Tamo je lebdio orao”, piše on, “praktički nepokretan i potpuno udomaćen u ovoj divljoj sredini. (...) Dok sam promatrao, orao se spuštao, sklapajući svoja krila tako da padaju okomito. Padao je sto metara, a zatim su se krila vrlo lagano otvorila, bacajući ga okomito uvis kako bi ponovo postigao visinu koju je izgubio prilikom pada. (...) Izravnao je polukružnim prevrtanjem, a zatim je uzletio više [i] opet neumorno ponavljao obrušavanje, dramatično se spuštajući prema dnu doline i ponovno dižući se uvis, izvodeći tako neprekidnu i uzbudljivu predstavu.”
S rasponom krila od dva i pol metra i izrazitim repom koji je oblikovan poput klina, ovog otmjenog i snažnog monarha nemoguće je pobrkati s bilo kojom drugom pticom australskog neba. Njegove pandže mogu stisnuti snagom od tri tone! Međutim, jedno je vrijeme jedini “ispravan” način da se promatra australskog klinastorepog orla bio kroz puščanu cijev. Kao i njegov rođak američki bjeloglavi orao, koji je bio nemilosrdno ubijan kako bi se zaštitila industrija lososa i krznaša, ovaj australski orao bio je proganjan zato što je povremeno ubijao janjad. “Malo je drugih ptica grabljivica u svijetu”, kaže se u knjizi Birds of Prey, “koje su bile toliko žestoko proganjane kao australski klinastorepi orao (...). Tokom gotovo 100 godina smatralo ga se štetočinom (...), a za svaki dokaz o pokolju davale su se novčane nagrade.”
Međutim, tokom godina, optužbe su odbačene. Dokazalo se da su njegova glavna hrana divlji zečevi i povremeno domaće životinje, uključujući i manje klokane do dva puta teže od njega. Konačno je to otkrivenje donijelo orlu prijateljstvo s čovjekom kao i zakonsku zaštitu.
Da, koliko su samo ptice zadivljujuće složen, prekrasan i vitalan dio Zemljine mreže života! Možda ćemo to s vremenom naučiti, no često mudrost dođe prekasno — nakon što pohlepa i neznanje uzmu svoj danak. No kako je utješno znati da se, ako obratimo pažnju, čak i sada naše uši mogu radovati klokotanju, cvrkutanju, zviždanju, gakanju, zvuku sličnom flauti, kvakanju i kriještanju s neba, u šumama i močvarama ove prekrasne planete!
[Slike na stranici 16]
Kazuar
Brolga
[Zahvala]
Lijevo i dolje: Australian Tourist Commission (ATC); gore u sredini i desno: Billabong Sanctuary, Townsville, Australija
[Slike na stranici 17]
Orao
Emu
Jabiru
[Zahvala]
Mali orlići i glava emua: Graham Robertson/NSW National Parks and Wildlife Service, Australija; orao u letu: NSW National Parks and Wildlife Service, Australija; emu s mladima i jabiru: Australian Tourist Commission (ATC)
[Zahvale na stranici 15]
Lijevo: Graham Robertson/NSW National Parks and Wildlife Service, Australija; desno: Australian Tourist Commission (ATC); vrh: Billabong Sanctuary, Townsville, Australija