Razriješena zagonetka kukčeva leta

ZNANSTVENICI su se dugo vremena pitali kako se kukci, sa svojim teškim tijelom i tanahnim krilima, uspiju održati u zraku. Ta sićušna stvorenja kao da prkose utvrđenim principima aerodinamike. Sada su istraživači sa Sveučilišta Cambridge (Engleska) otkrili kako kukci izvode tu naizgled nemoguću majstoriju.

Da bi proučavali let kukaca, znanstvenici su privezali leptira ljiljka za pamučnu nit i stavili ga u aerodinamički tunel. Kroz tunel su propuhivali neotrovni dim i pratili kretanje dima dok je leptir mahao krilima. Potom su konstruirali 10 puta veći mehanički model koji je 100 puta sporije mahao krilima, pa su promatrali efekt koji je sada bio uočljiviji. Otkrili su da se kod zamaha leptirovih krila prema dolje, na početku krila stvara zračni vrtlog. Tako nastali niski tlak iznad krila stvara uzgon, koji tjera kukca uvis. Kada bi nestalo zračnog vrtloga, leptir bi izgubio uzgon i srušio se na zemlju. No umjesto toga, zračni vrtlog putuje prednjim rubom krila sve do njegovog vrha, a uzgon koji se pritom stvara zamahom krila prema dolje, koji svojim koeficijentom odgovara jednoj i pol masi leptira, omogućava mu da s lakoćom leti.

Aeronautički projektanti već znaju da avioni s delta-krilima (nazvanim tako zato što nalikuju grčkom slovu Δ) na vrhovima krila proizvode zračne vrtloge, koji pak stvaraju uzgon. No sada kad znaju kako zračni vrtlozi stvaraju uzgon kod kukaca koji zamahuju krilima, želja im je istražiti na koji bi se način taj fenomen mogao iskoristiti pri konstruiranju propelera i helikoptera.