Razumjeti strah od mucanja

PREPOZNAJETE li razliku između čovjeka koji tečno govori i onog koji se boji da ne zamuca? ‘Pa, naravno’, možda ćete odgovoriti. No razmotrite što piše Peter Louw u svojoj knjizi na afrikaansu pod naslovom Hhhakkel (Mmmucanje): “Na svakog ‘neskrivenog’ mucavca postoji možda deset onih koji žele da to kod njih bude što je moguće neprimjetnije i koji na razne načine skrivaju svoju govornu manu.” Skrivaju svoju govornu manu? Kako je to moguće?

Neke osobe koje mucaju uspijevaju kriti svoju manu tako da unaprijed misle na riječi s kojima su već prije imale problema. Tada, umjesto da kažu tu riječ, preformuliraju rečenicu ili upotrijebe drugu riječ sličnog značenja. Jedan je suprug tijekom 19 godina braka skrivao da muca. Kad je njegovoj supruzi sinulo što se ustvari dešava, pitala je govornog terapeuta: “Mislite li da je to razlog što on uvijek traži da ja telefoniram i što u restoranu na kraju uvijek ja naručujem jelo i što on nikad ne komentira na (...) sastancima?”

Razmotrite također slučaj Gerarda i Marie, para iz Južnoafričke Republike koji živi u sretnom braku.a Maria je u više navrata pokušala objasniti svom suprugu da je razlog zbog kojeg se susteže od komentiranja na sastancima na kojima se proučava Biblija to što se boji mucanja. “Koješta”, rekao bi on kategorički, “pa ti ne mucaš.” Gerard je to zaključio po inače razgovorljivoj naravi svoje supruge. Kod nje strah od mucanja izazivaju samo neke specifične situacije u kojima treba govoriti. Tek nakon pet godina braka Gerard je postao svjestan toga i priznao je: “Nisam to znao i bio sam neobazriv.” Sada, umjesto da je kritizira, on je pohvaljuje u prilikama kad skupi hrabrost da govori pred velikim auditorijem.

Razumljivo je da mnoge osobe koje mucaju imaju problema sa “strahom koji je (...) ponekad izjedajuć, često intenzivan”, objašnjava David Compton, koji i sam muca, u svojoj knjizi Stammering (Mucanje). “U trenutku kad je osoba najosjetljivija, u najbitnijem momentu kontaktiranja s drugim ljudima, kad im se obraća putem govora, bilo da se radi o nečem površnom bilo o nečem najprivatnijem, u takvim trenucima osoba koja muca može očekivati da će biti povrijeđena, ismijana (...). Čak i oni koji se vrlo uspješno nose s tim priznaju da njihov strah snažno utječe na njihovu osobnost i da ih nikad potpuno ne napušta.”

Situacije koje bi mogle izazvati strah

Kada se osobu koja muca prozove da pred drugim ljudima odgovori na neko pitanje, kao naprimjer u školskoj učionici, na poslovnom ili vjerskom sastanku, to može izazvati uznemirenost koja dovodi do teškog napadaja mucanja. “Da li ponekad pomisliš da je naprosto puno jednostavnije šutjeti?” pitali su u jednom radijskom intervjuu 15-godišnju Južnoafrikanku Rosanne, koja muca. Ona je odgovorila: “Puno puta, naprimjer, u školi mi se događa da imam neki dobar odgovor i svjesna sam da ću za njega dobiti jako dobru ocjenu, ali znam da mi je naprosto preteško progovoriti.”

U gore spomenutoj radioemisiji bio je intervjuiran i poslovni čovjek po imenu Simon. Poput Rosanne, Simon je uznapredovao zahvaljujući govornoj terapiji. No ponekad još uvijek doživi neugodan nalet mucanja. Njega može pogoršati stav onih koji ga slušaju. “Ako ste na nekoj sjednici na kojoj morate prilično puno govoriti i baš tada imate problema s govorom, ljudi za stolom postaju jako, jako nestrpljivi”, objašnjava on.

Strah kod osobe koja muca ne valja brkati sa strahom od razgovaranja sa strancima koji možda osjeća neka sramežljiva osoba. Razmotrite slučaj Lise, koja unazad dvije godine posjećuje sastanke Jehovinih svjedoka. Dok ćaska s prijateljima, obično može dosta tečno govoriti. Također revno sudjeluje u djelu evangeliziranja u kojem treba samoinicijativno pristupati stranim osobama. No ona ima strah koji imaju mnoge osobe koje mucaju — strah od govorenja pred velikim auditorijem. “Na našim sastancima”, objašnjava Lisa, “rijetko kad uspijem podići ruku i odgovoriti na pitanje. Ako uopće dam odgovor, to je najviše jedna riječ ili neka kratka rečenica. Premda možda malo kažem, to je najbolje što mogu. Budući da se uvijek unaprijed pripremam, često imam odgovore u glavi i malo mi nedostaje da ih izustim. No moj jezik jednostavno odbija surađivati.”

Nekim je osobama koje mucaju još gore kad moraju naglas čitati. Kod toga su prisiljene koristiti riječi koje bi inače izbjegavale. “Na jednom od naših sastanaka”, nastavlja Lisa, “ponekad nas se zamoli da jedan po jedan čitamo biblijske retke o kojima se govori. U takvim prilikama sjedim sva u strahu, vrpoljeći se, čekajući da dođe red na mene, ne znajući hoću li moći pročitati redak ili neću. Ponekad čitam, ali ne mogu izgovoriti neku određenu riječ. Tada je jednostavno preskočim i nastavim čitati.”

Očito je da valja dobro promisliti prije nego što se ohrabri osobu koja muca da čita naglas. Takvo bi “ohrabrenje” moglo navesti osobu koja muca da se još gore osjeća. Umjesto toga, takva osoba zaslužuje srdačnu pohvalu što daje sve od sebe.

Kad nastojimo pomoći

Mucanje je veoma složen poremećaj. Ono što je kod jedne osobe djelotvorno, kod druge možda i nije. Ustvari, kod mnogih osoba koje mucaju nakon perioda “izlječenja” kasnije opet dođe do pogoršanja. Mucanje se istražuje više nego ikoja druga govorna mana. No stručnjaci još nisu pronašli neki specifični uzrok. Zapravo se većina njih slaže da mucanju mogu doprinijeti mnogi faktori. Jedna teorija, prema najnovijim istraživanjima, kaže da mucanje ima veze s nepravilnim raspoređivanjem moždanih stanica rano u životu osobe koja muca. Prema mišljenju dr. Theodorea J. Petersa i dr. Barrya Guitara, koje nalazimo u njihovom priručniku Stuttering—An Integrated Approach to Its Nature and Treatment (Mucanje — integralni pristup samom njegovom karakteru i liječenju), aktualna gledišta o uzrocima “zastarijevat će dok će daljnja istraživanja popunjavati ogromne rupe u našem znanju o mucanju”.

Budući da čovjek tako malo zna o mucanju, potrebno je biti na oprezu kad se osobama koje pate od tog poremećaja predlaže neku od brojnih terapija. “Većina osoba koje jako mucaju”, dodaje gore spomenuti priručnik, “postići će tek djelomično poboljšanje. Naučit će polaganije govoriti ili smanjiti svoju napetost dok zamuckuju i manje se uznemiravati zbog toga. (...) Iz nama nerazumljivih razloga neke osobe koje mucaju jednostavno ne pokazuju veći napredak pri liječenju.”b

Kada liječenje ne pokazuje nikakve rezultate, neki terapeuti okrivljuju osobu koja muca za nedovoljan trud. Jedan od njih je rekao: “Jedina šansa za neuspjeh leži u malodušnom stavu osobe koja muca.” O takvim je tvrdnjama spisatelj David Compton rekao: “Nemam riječi kojima bih izrazio gnjev koji takvi komentari mogu izazvati kod osoba koje mucaju. Prije svega, zato što je to očita neistina. Nikad neće postojati jedna jedinstvena terapija koja bi odgovarala svim osobama koje mucaju, a čak će i primjerena individualna terapija za neku osobu koja muca biti daleko od nepogrešivosti. Kao drugo, zato što osobe koje mucaju žive s tom manom. (...) Sve što nepotrebno, nepravedno povećava [njihovu manu] prava je sramota.”

Olakšavanje njihovog bremena

Osobe koje mucaju obično ne žele da ih se sažalijeva. Međutim, ima puno toga što se može učiniti da bi im se olakšalo breme. Kad zamuckuju, nemojte zbog neugodnosti skretati pogled. Umjesto da im gledate u usta, gledajte ih u oči. One su obično osjetljive na tjelesnu gestikulaciju svojih slušalaca. Ako izgledate opušteno, to će ublažavati njihov strah. “Pokažite osobi da ste je spremni saslušati kao što biste bili spremni saslušati svaku drugu osobu”, rekao je jedan govorni terapeut.

Učitelji koji među svojim učenicima imaju nekog koji muca mogu uvelike ublažiti njegove strahove. U južnoafričkom obrazovnom časopisu Die Unie učiteljima je bio dan sljedeći savjet: “Većina osoba koje mucaju daleko će manje mucati budu li znale da onaj tko ih sluša ne očekuje od njih savršenstvo.”

Prema pisanju gore spomenutog časopisa, također je važno da učitelj sazna kako se učenik osjeća. Umjesto da zbog neugodnosti izbjegavaju te učenike, učitelje se savjetuje da razgovaraju s njima te ih potaknu da izraze svoje osjećaje u vezi s tim problemom. Na taj način učitelj može ustanoviti kojih se govornih situacija učenik najviše boji. “Tečnost njegova govora ovisi 80 posto o vama”, piše časopis. Govorit će još tečnije bude li znao da ga drugi prihvaćaju unatoč tom problemu. Časopis nadalje objašnjava: “Opuštena razredna atmosfera u kojoj je naglasak na učenju koristit će ne samo osobi koja muca već i ostatku razreda.”

Dakako, ti se prijedlozi mogu uspješno prilagoditi i na nastavi kod koje je riječ o odraslim osobama.

Naš Stvoritelj to razumije

Naš Stvoritelj, Jehova Bog, potpuno razumije ljudsku nesavršenost. On je odredio Mojsija da govori u njegovo ime prilikom izvođenja Izraelaca iz Egipta. Učinio je to premda je bio potpuno svjestan da Mojsije ima govornu manu koja mu otežava komuniciranje s ljudima. Bog je ujedno znao da, za razliku od Mojsija, njegov brat Aron zna tečno govoriti. “Znam da je on rječit”, rekao je Bog (2. Mojsijeva 4:14). Međutim, Mojsije je posjedovao druge, daleko važnije kvalitete, kao što su lojalnost, dobrohotnost, vjera i blaga ćud (4. Mojsijeva 12:3; Jevrejima 11:24, 25). Unatoč Mojsijevim prigovorima, Bog je ostao pri svojoj odluci da Mojsije bude vođa njegovog naroda. Istovremeno, Bog je uzeo u obzir Mojsijevu bojazan, postavivši Arona da govori umjesto Mojsija (2. Mojsijeva 4:10-17).

Mi možemo oponašati Boga tako da pokazujemo razumijevanje. Pokazujte poštovanje u ophođenju s osobama koje mucaju i nemojte dopustiti da vas nečija govorna mana zaslijepi, pa da ne vidite istinsku vrijednost te osobe. Za ilustraciju toga, evo iskustva jedne male djevojčice i njenog oca koji muca. Otac je pomoću jedne metode naučio tečnije čitati. Jedne večeri isprobao ju je čitajući svojoj šestogodišnjoj kćeri neku priču i bio je veoma ponosan na svoje tečno čitanje.

“Tata, govori pravilno”, rekla je ona kad je otac završio.

“Pa govorim vrlo pravilno”, odgovorio je on uvrijeđeno.

“Ne”, inzistirala je ona, “govori onako kako uvijek govoriš.”

Da, ova mala djevojčica voljela je svog oca onakvog kakav on jest, čak i s govornom manom. Zato kad sljedeći put dođete u kontakt s nekim tko muca, imajte na umu da ta osoba možda ima dragocjene misli i poželjne osobine. Ona u svakom slučaju ima osjećaje. Budite strpljivi i pokažite joj razumijevanje.

[Bilješke]

[Slika na stranici 25]

Osoba koja muca možda se boji govoriti u javnosti

[Slika na stranici 26]

Budite strpljivi ako osoba koja muca ima problema dok s vama razgovara

[Slika na stranici 27]

Osobe koje mucaju obično se boje telefonskih razgovora