Što kaže Biblija?

Trebaju li kršćani mrziti homoseksualce?

GODINE 1969. skovana je u engleskom jeziku riječ koja opisuje iracionalan strah od homoseksualaca ili averziju prema njima. Radi se o riječi “homofobija”. Iako u mnogim jezicima ne postoji takva specifična riječ, ljudi mnogih nacija i jezika već više tisuća godina pokazuju antipatiju prema homoseksualcima.

Međutim, u novije vrijeme homoseksualnost se naveliko popularizira naprosto kao alternativni način izražavanja svoje seksualnosti. Povjesničar Jerry Z. Muller nedavno je pisao o “sve snažnijem zahtjevu za javno priznanje i poštovanje homoseksualnosti kao takve”. On je objasnio da se homoseksualci “sve više udružuju s ciljem da obznane kako je njihovo postupanje pohvalno i da od drugih zatraže da učine to isto”. To se naročito događa u zapadnim zemljama. No pretežno u svim dijelovima svijeta, čak i u takozvanim liberalnim zemljama, mnogi ljudi još uvijek osuđuju i preziru homoseksualnost.

Homoseksualce kao i one za koje se sumnja da su homoseksualci često se izabire za mete izrugivanja, maltretiranja i nasilja. Takvu mržnju pokazuju čak i vjerski vođe. Neki su i sami započeli kao neki privatni rat protiv homoseksualaca. Uzmimo, naprimjer, komentare jednog episkopa Grčke pravoslavne crkve koji su nedavno bili emitirani na grčkom državnom radiju. On je rekao: “Bog će vječno pržiti homoseksualce u gorućoj paklenoj jami. Krikovi iz njihovih gadnih usta odjekivat će u svu vječnost. Njihova perverzna tijela iskusit će nepodnošljivo mučenje.” Da li je to stvarno istina? Kako Bog gleda na homoseksualce?

Božje gledište

Biblija ne skreće posebno pažnju na homoseksualce kao na grupu ljudi kojih se kršćani trebaju kloniti ili ih mrziti. Osim toga, ona ne uči da će Bog kazniti homoseksualce — niti bilo koje od svojih stvorenja — tako da ih vječno prži u gorućem paklu. (Usporedite Rimljanima 6:23.)

No u Pismima se ipak iznose moralna mjerila našeg Stvoritelja, koja se često kose s modernim stavovima o moralu. Homoseksualni postupci, heteroseksualni spolni odnosi između nevjenčanih osoba i bestijalnost, sve se to osuđuje u Bibliji (2. Mojsijeva 22:19; Efežanima 5:3-5). Bog je zbog takvih seksualnih postupaka uništio Sodomu i Gomoru (1. Mojsijeva 13:13; 18:20; 19:4, 5, 24, 25).

Kada je riječ o homoseksualnim postupcima, Božja Riječ otvoreno kaže: “To je mrska stvar” (3. Mojsijeva 18:22, The New Jerusalem Bible). Prema Božjem zakonu danom Izraelu bilo je propisano: “Ko bi muškarca obležao kao ženu, učiniše gadnu stvar obojica; da se pogube” (3. Mojsijeva 20:13). Ista je kazna bila predviđena i za one koji bi počinili bestijalnost, incest i preljub (3. Mojsijeva 20:10-12, 14-17).

Apostol Pavao bio je nadahnut da opiše homoseksualne postupke kao izraze ‘sramotnih strasti’ i kao ‘protunaravne’. On piše: “Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći — muškarci s muškarcima — sramotne stvari i na sebi primajući pravednu plaću za svoje zablude. I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje” (Rimljanima 1:26-28, St).

Pisma ne daju nikakve isprike niti opravdanja, ne ostavljaju nikakve nejasnoće; homoseksualni postupci, preljub i blud, sve je to odvratno u Božjim očima. Shodno tome, pravi kršćani ne razvodnjavaju biblijski stav prema “sramotnim strastima” samo da bi postali omiljeniji ili prihvaćeniji u modernoj kulturnoj sredini. Isto tako, oni se ne slažu ni s kojim pokretom čiji je cilj promoviranje homoseksualnosti kao normalnog načina života.

“Mrzite na zlo”

Biblija opominje: “Koji ljubite Gospodina, mrzite na zlo” (Psalam 97:10). Dakle, od kršćana se očekuje da mrze sve postupke kojima se krši Jehovine zakone. Neki ljudi mogu s jačim osjećajem averzije ili gađenja reagirati na homoseksualnost nego na neke druge vrste nemorala, smatrajući da je homoseksualnost jedna protuprirodna seksualna perverzija. No trebaju li kršćani mrziti pojedince koji čine takve stvari?

Psalmist u određenoj mjeri rasvjetljuje to pitanje u Psalmu 139:21, 22: “Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospodine, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe? Punom mrzošću mrzim na njih; neprijatelji su mi.” Naša lojalnost Jehovi i njegovim načelima trebala bi u nama stvoriti snažnu odbojnost prema onima koji se namjerno bune protiv Jehove i koji staju na stranu Božjih neprijatelja. U takve okorjele Božje neprijatelje ubrajaju se Sotona i demoni. Ima i nekih ljudi koji vjerojatno spadaju u tu kategoriju. Međutim, mala je vjerojatnost da bi kršćanin mogao prepoznati takve ljude na temelju onog što vidi izvana. Mi ne možemo znati što je u srcu (Jeremija 17:9, 10). Bilo bi neispravno pretpostaviti da je netko nepopravljivi Božji neprijatelj zato što čini ono što je neispravno. U mnogim slučajevima prijestupnici jednostavno ne poznaju Božja mjerila.

Dakle, kršćani općenito nisu skloni mrziti svoje bližnje. Čak i ako se snažno gnušaju nad određenim načinima života, oni ne žele činiti drugima nešto nažao, ne gaje pakost prema njima niti su zluradi. Naprotiv, Biblija savjetuje kršćanima da ‘imaju mir sa svim ljudima’ (Rimljanima 12:9; 17-19).

“Bog nije pristran”

Jehova će oprostiti osobi koja se istinski kaje bez obzira na to kakav je nemoral činila. Nema dokaza da Jehova smatra jedan oblik nemorala gorim od nekog drugog. “Bog nije pristran” (Djela apostolska 10:34, 35, St). Osvrnimo se, naprimjer, na slučaj korintske skupštine iz prvog stoljeća. Apostol Pavao im je napisao: “Ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni adžuvani [“muškarci koje se drži u neprirodne svrhe”, “NW”], ni muželožnici [“muškarci koji liježu s muškarcima”, “NW”], ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstva Božijega ne će naslijediti.” Zatim je Pavao dao na znanje da su neki prijašnji bludnici, preljubnici, homoseksualci i lopovi bili primljeni u kršćansku skupštinu u Korintu. Objasnio je: “I ovakovi bijaste neki; nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospodina našega Isu[sa Kri]sta i Duhom Boga našega” (1. Korinćanima 6:9-11).

Naravno, Jehova ni u kom slučaju ne tolerira kad netko nastavlja uporno kršiti njegova savršena moralna mjerila. On nesumnjivo mrzi svojeglavo ignoriranje njegovih načela. Međutim, on ostavlja otvorenu mogućnost za pomirenje (Psalam 86:5; Izaija 55:7). U skladu s tim, kršćanima nisu niti homoseksualci niti bilo tko drugi objekti neprijateljstva, ismijavanja ili maltretiranja. Pravi kršćani gledaju na svoje bližnje kao na potencijalne Kristove učenike, pa se prema njima odnose s poštovanjem i dostojanstveno. Biblija kaže: “Jer je ovo dobro i prijatno pred spasiteljem našijem Bogom, koji hoće da se svi ljudi spasu, i da dodju u poznanje istine” (1. Timoteju 2:3, 4).

Kršćani izražavaju dobrodošlicu onima koji se kaju

Biblija u mnogo navrata objašnjava da Bog spremno prašta. Ona ga opisuje kao ‘Boga koji oprašta, koji je žalostiv i milostiv, koji dugo trpi i velike je milosti’ (Nehemija 9:17; Ezehijel 33:11; 2. Petrova 3:9). Nadalje, Biblija ga uspoređuje s ocem u Isusovoj usporedbi o rasipnom sinu koji je protratio svoje nasljedstvo živeći raskalašeno u nekoj dalekoj zemlji. Otac je čekao ispruženih ruku kako bi izrazio dobrodošlicu svom sinu kad se ovaj najzad osvijestio, pokajao i vratio u svoj obiteljski dom (Luka 15:11-24).

Da, prijestupnik se ipak može promijeniti. Pisma to potvrđuju kad potiču ljude da skinu svoju staru osobnost i obuku novu te da se ‘obnove u sili koja pokreće um’ (Efežanima 4:22-24, NW). Osobe koje čine što je loše, pa tako i homoseksualci, mogu napraviti korjenite promjene u svom načinu razmišljanja i ponašanja, a mnogi su veoma uspješno napravili tu promjenu.a Čak je i Isus propovijedao takvim osobama i one su mu postale prihvatljive kad su pokazale da se kaju (Matej 21:31, 32).

Kršćani izražavaju dobrodošlicu pokajničkim osobama koje dolaze iz raznoraznih društvenih sredina. Kad ostave za sobom nemoralno postupanje, bez obzira na to o čemu se radilo, svi oni mogu u punoj mjeri uživati blagodati Božjeg oproštenja jer “dobar je Gospodin prema svima, i žalostiv [“milosrdan”, St] na sva djela svoja” (Psalam 145:9).

Kršćani rado pružaju potrebnu duhovnu pomoć, čak i osobama koje se još uvijek bore s homoseksualnim sklonostima. To je u skladu s načinom na koji sam Bog pokazuje ljubav, jer Biblija kaže: “Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Kr[i]st još kad bijasmo grješnici umrije za nas” (Rimljanima 5:8).

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 14]

Kršćani ne razvodnjavaju biblijsko gledište o homoseksualnosti

[Zahvala na stranici 13]

Punch