Pisma čitalaca

Religija i rat Pišem vam da bih izrazio svoje cijenjenje za poučnu seriju članaka koja je govorila o religiji u ratu (22. travnja 1997). Baš me zaintrigirao prvi članak, “Ubijanje u ime Boga”. Bio je kratak i konkretan, naročito kad se diskutiralo o tome zašto je Jehova Bog odobrio da drevni Izraelci ubijaju Kanance.

S. J., Sjedinjene Države

Priča Ginger Klauss Htjela bih vam reći koliko me ohrabrilo iskustvo Ginger Klauss, “Danas sam sretna što sam živa!” (22. travnja 1997). Ja sam, kao i ona, potpuno izgubila samopouzdanje i osjećala se bezvrijedno i nevoljeno. Budući da se nisam mogla nositi s tim osjećajima, svakodnevno sam plačući govorila Bogu da želim umrijeti. Smatrala sam da bi mi smrt bila pravo olakšanje. No jednog sam se dana ovako molila: “Ako je to tvoja volja, molim te, daj mi ohrabrenje da nastavim živjeti.” Odmah nakon što sam se tako pomolila, dobila sam ovo izdanje Probudite se! Kada sam ugledala ovaj članak, shvatila sam da je Bog odgovorio na moju molitvu. Od Ginger sam naučila da mi njegovanje smisla za humor i to što izbjegavam previsoko misliti o sebi može pomoći da zadržim pozitivan stav. Sasvim sigurno mogu reći da mi je baš taj časopis dao motivaciju za život.

M. K., Japan

Upravo sam pročitala članak po šesti put, koji neće biti i posljednji! Imam 21 godinu i punovremeni sam evangelizator. Veoma se divim Ginger Klauss zato što je tako revna u djelu propovijedanja premda je vezana za invalidska kolica. Njeno me iskustvo potaknulo da dajem sve od sebe kako bih služila Jehovi!

S. Z., Italija

Neizmjerno vam hvala na tom predivnom iskustvu. Ja sam zbog distrofije mišića velik dio dana vezana za krevet i nailazim na dosta velike probleme u izvršavanju propovjedničkog djela u invalidskim kolicima. Gingerino me iskustvo jako ohrabrilo i pomaže mi da se suočavam s trenucima kada sam pomalo deprimirana zbog svoje bolesti.

M. R., Italija

Zašto sam tako bolestan? Hvala vam na članku “Mladi pitaju... Zašto moram biti tako bolestan?” (22. travnja 1997). Imam 21 godinu i bolujem od anemije srpastih stanica. Ja znam kako se osjećaju mladi ljudi iz tog članka. Često se pitam hoće li me itko zavoljeti i htjeti me oženiti unatoč tome što imam taj zdravstveni problem. No vaš mi je članak pomogao jer sada znam da nisam jedina koja se tako osjeća.

D. R., Sjedinjene Države

Nerazdvojni prijatelji Hvala vam na iskustvu Anne-Marie Evaldsson (22. travnja 1997). Izuzetno me zadivilo to kako ova sestra nastavlja duhovno napredovati unatoč svojoj invalidnosti. Taj me izvještaj potaknuo na razmišljanje. Mnogi od nas ne cijene ono što nam je dano da bismo to koristili u služenju Jehovi. Htjela bih pohvaliti tu sestru i njenog vjernog prijatelja. Kakav je to samo krasan primjer!

R. A., Ekvador

Veoma je ohrabrujuće znati da je netko tko je doslovno slijep u radnom odnosu, sudjeluje u službi od kuće do kuće, vodi biblijske studije i svaki tjedan posjećuje kršćanske sastanke. To mi je dalo osjećaj da je vrijedno truda to što dajem sve od sebe u službi i što je stavljam na prvo mjesto. Vrijednost duhovnog vida uistinu nadmašuje sve drugo. Sjećat ću se Anne-Marie Evaldsson s dubokom ljubavlju i cijenjenjem.

J. O., Nigerija