Dragulji afričkog neba

Od dopisnika Probudite se! iz Kenije

TLO afričke savane suho je i smeđe, skoreno zbog jakog ekvatorijalnog sunca. Probijamo se između bodljikavih izdanaka drveća Ziziphus mucronata i kroz trnovitu šikaru.

A onda naglo zastajemo. Pažnju nam je zaokupio bljesak duginih boja. Na procvalu granu akacije došla se odmoriti jedna malena ptica koja ima na sebi tako žarke boje da izgleda kao da je netko zataknuo samo Sunce u to njeno sićušno perje. Ovaj dragulj s krilima zove se medosas.

Sjajna ogledala

Postoji preko stotinu vrsta medosasa. Većina živi u tropskoj Africi, no mogu se naći i u Aziji, Australiji, pa čak i na otocima Tihog oceana. Obdareni ljepotom koja ne zaostaje za njihovom raznolikošću, medosasi reflektiraju sunčevu svjetlost poput sićušnih sjajnih ogledala, pokazujući čitavu paletu blještavih boja: razne preljeve crvene, žute, plave i zelene boje, kao i bakrene nijanse.

Medosase se obično uspoređuje s američkim kolibrićima. Kao i kolibrići, ukrašeni su neobično lijepim bojama i hrane se nektarom. Međutim, medosasi su veći od kolibrića i nisu tako vješti letači kao što su to njihovi sjevernoamerički srodnici.

Općenito uzevši, medosas crpi nektar tako da sjedi direktno na cvijetu i pomoću svog dugog, zavinutog kljuna poseže za njim duboko u cvjetnu čašku. No ako je cjevasti cvijet predubok da bi medosas dosegao njegovo dno, možda će probušiti cvijet odozdo i iscrpiti njegov dragocjeni sadržaj. Medosasi se također hrane kukcima koje kupe s cvjetova ili obližnje krošnje.

Mužjaci su ujedno vrsni pjevači. Njihov repertoar varira od pištavog i oštrog tssp u izvedbi medosasa Nectarinia superba, pa do milozvučnog tsik-tsik-tsik-tsik-tsit tri-tri-turrrr koji izvodi istočnoafrički Johnstonov medosas s purpurnim resama. Često je upravo njihov pjev ono što signalizira njihovu prisutnost u gustom grmlju. No kad ih jednom zamijetite, uviđate da odudaraju od suhog, smeđeg okoliša afričkog travnjaka.

Marljivice, ali ne i krasotice

Dok mužjak medosasa predstavlja pravi užitak za oko i uho, ženka je sitnija i manje-više običnih boja. Stoga je promatrači ptica i fotografi često zapostavljaju. Ustvari, obično je zamjećuju samo kad je u društvu mužjaka. No to što nema posebno lijepe boje ženka itekako nadoknađuje svojom marljivošću.

Obično je ženka ta koja gradi gnijezdo i obavlja većinu posla oko podizanja mladih. Dok je ona zaokupljena poslovima oko podizanja mladih, mužjak čuva stražu, pripravan da otjera uljeze od gnijezda.

Viseća gnijezda

Istini za volju, medosasova gnijezda baš i nisu lijepa. Često izgledaju kao najobičniji komadići smeća sakupljeni puhanjem vjetra i zakačeni o trn akacije. Gnijezdo medosasa liči na obješenu čarapu koja oblikom podsjeća na kapljicu rose, a napravljeno je od isprepletenih biljnih vlakana omotanih paukovim mrežama. Izvana je gnijezdo domišljato ukrašeno sićušnim grančicama, uvenulim lišćem, komadićima lišajeva, a uza sve to često i pokojom obješenom komuškom.

Iznutra je obloženo biljem, mekim travama, perjem i drugim mekim materijalima. Ulaz čini jedan mali bočni otvor nedaleko od vrha. Ženka obično sama sjedi na jajima. Dok tako sjedi u kruškolikom gnijezdu, obično se može vidjeti njen dugačak, zavinuti kljun koji viri kroz otvor gnijezda. Nese jedno ili dva jaja, iz kojih će se izleći ptići za otprilike 14 dana. U vrijeme kad napuštaju gnijezdo, mladi uvijek imaju perje običnih boja, kao i njihova majka. Međutim, mužjaci u toku razvoja počinju dobivati veličanstveno perje po kojem će jednog dana biti prepoznatljivi kao medosasi.

Medosasi su samo još jedan primjer bogatstva i raznolikosti koje pruža inteligentan Konstruktor. Predivne boje i instinktivno ponašanje medosasa izazivaju u nama još veće cijenjenje prema njihovom Stvoritelju. Stoga medosasi spadaju u krug onih kojima Biblija zapovijeda: “Hvalite Gospodina na zemlji (...) bubine i ptice krilate.” “Sve što diše neka hvali Gospodina” (Psalam 148:7, 10; 150:6). Ovi dragulji afričkog neba trebali bi u svima nama pobuditi želju da hvalimo njihovog Stvoritelja punog ljubavi.