Nesigurnost — globalna bolest
DA LI vam se povremeno čini da su vam život i svakidašnjica ugroženi i neizvjesni? Onda niste jedini. Milijuni ljudi imaju taj osjećaj. Bez obzira na nacionalne, vjerske ili socijalne barijere, osjećaj nesigurnosti nesmetano se širi poput kakve bolesti, i od njega boluju stanovnici od Moskve pa sve do Manhattana.
Kad nam je život neizvjestan, tada smo “ispunjeni strahom i tjeskobom”, stoji u jednom rječniku. Tjeskoba predstavlja emocionalni teret koji uzrokuje stres, a stres nam može narušiti zdravlje. No zbog čega osjećamo tjeskobu i nesigurnost?
Što muči Evropljane
Unutar Evropske unije (EU-a) svaka šesta osoba živi na egzistencijalnom minimumu, 18 milijuna ljudi je bez posla, a bezbroj drugih strahuje da će izgubiti posao. U nekoliko zemalja EU-a roditelji su užasnuti činjenicom kolika opasnost prijeti njihovoj djeci od pedofila. U jednoj zemlji EU-a dvije trećine stanovnika uznemireno je opasnošću od kriminala. Stanovnici drugih zemalja EU-a sve više strahuju od vandalizma, terorizma i zagađenja.
Život i egzistenciju ugrožavaju ne samo takve društvene anomalije već i prirodne katastrofe. Naprimjer, 1997. i 1998. snažni pljuskovi, bujice blata i tornadi opustošili su neke dijelove Sjedinjenih Država. Godine 1997. poplave su pogodile središnju Evropu kad su se rijeke Odra i Nysa izlile iz svojih korita. Kako je izvijestio poljski tjednik Polityka, pod vodom su se našle ogromne poljoprivredne površine kao i 86 većih i manjih gradova te nekih 900 sela. Oko 50 000 domaćinstava ostalo je bez usjeva dok je gotovo 50 osoba izgubilo život. A početkom 1998. veliki je broj ljudi na jugu Italije smrtno stradao zbog bujica blata koje su nastale na tom području.
Pitanje osobne sigurnosti
Međutim, nismo li uvjereni da danas živimo sigurnije nego što je to bio slučaj prije deset godina? Nije li s okončanjem hladnog rata smanjen broj oružanih snaga? Da, nacionalna je sigurnost možda porasla. Međutim, osobna sigurnost ovisi o onome što se događa kod kuće i na ulici. Ako izgubimo posao ili ako sumnjamo da vani vreba kakav razbojnik ili pedofil, tada se bez obzira na to koliko je smanjen arsenal oružja svejedno osjećamo tjeskobno i nesigurno.
Kako se neki ljudi nose sa životnom neizvjesnošću? I što je još važnije, postoji li način da svaka osoba — pa tako i vi — živi trajno u sigurnosti? Ova pitanja razmatrat će se u sljedeća dva članka.
[Zahvala na stranici 3]
UN PHOTO 186705/J. Isaac
[Zahvala na stranici 3]
Fotografija FAO-a/B. Imevbore