Što kaže Biblija?

Zašto je važno biti u braku s osobom iste vjere

OBITELJ sjeda za stol da bi večerala. Dok otac izgovara molitvu, majka se u sebi moli drugom bogu. U jednoj drugoj obitelji žena ide na bogoslužje u crkvu, no njen suprug odlazi u sinagogu. Postoje obitelji u kojima jedan roditelj uči djecu o Svetom Nikoli, dok im drugi priča o Hanuki.

Prema novijim istraživanjima, takve su situacije postale uobičajene budući da sve više ljudi stupa u brak s pripadnikom neke druge religije. Jedno istraživanje pokazuje da danas u Sjedinjenim Državama 21 posto katolika stupa u brak s osobom neke druge vjere; kod mormona ta brojka iznosi 30 posto; kod muslimana 40 posto, a kod Židova preko 50 posto. Imajući u vidu stoljeća vjerske netrpeljivosti, neki smatraju da je brak između pripadnika različitih vjeroispovijedi pobjeda nad netolerancijom. Jedan je kolumnist napisao: “Praktički sve vrste mješovitih brakova zaslužuju pohvalu.” Je li to biblijsko gledište?

Valja istaknuti da Biblija ne podržava ni rasne ni etničke predrasude. Božja Riječ zalaže se za rasnu nepristranost. Apostol Petar nedvosmisleno je izjavio u vezi s tim pitanjem: “Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko [“nije pristran”, NW]: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Djela apostolska 10:34, 35). No Biblija isto tako uči da se pravi obožavatelji Jehove trebaju vjenčati “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39). Zašto?

Svrha braka

Bog je naumio da u bračnoj vezi vlada posebna bliskost (1. Mojsijeva 2:24). On nije ustanovio bračno uređenje samo zato da bi zadovoljio čovjekovu potrebu za društvom. Kad je Jehova prvom paru dao zadatak da odgajaju djecu i vode brigu o svom zemaljskom domu, pokazao im je da trebaju blisko surađivati kako bi ostvarili njegov naum (1. Mojsijeva 1:28). Surađujući u tom aspektu služenja Bogu, muškarac i žena trebali su uživati ne samo u druženju nego i u bliskom i trajnom partnerskom odnosu. (Usporedite Malahiju 2:14.)

Isus je indirektno ukazao na taj partnerski odnos kad je rekao čuvene riječi: “Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio [“združio u jaram”, NW] čovjek da ne rastavlja” (Matej 19:6). Isus je svojim metaforičkim načinom izražavanja usporedio bračnu zajednicu s jarmom u koji su upregnute dvije tegleće životinje da bi vukle zajednički teret. Zamislite koliko bi se samo naprezale dvije životinje koje bi vukle jaram u suprotnim smjerovima! Slično tome, osobe koje stupe u brak s nekim tko ne pripada pravoj vjeri mogle bi se naći u situaciji da se naprežu kako bi živjele prema biblijskim načelima dok se njihov bračni drug tome opire. U skladu s tim, Biblija kaže: “Ne vucite u tu[đ]emu jarmu nevjernika” (2. Korinćanima 6:14).

Bolji brak

Ujedinjenost u pravom obožavanju može itekako ojačati bračnu vezu. Jedan je pisac napisao: “Zajedništvo u obožavanju Boga predstavlja jedno od glavnih obilježja uspješnih, sretnih obitelji.” Propovjednik 4:9, 10 kaže: “Bolje je dvojici nego jednomu, jer imaju dobru dobit od svoga truda. Jer ako jedan padne, drugi će podignuti druga svojega.”

Ako kršćanski supružnici stavljaju obožavanje Boga na najvažnije mjesto u svom životu, onda su ujedinjeni ne samo u fizičkom nego i u duhovnom smislu. Dok se supružnici zajedno mole, zajedno proučavaju Božju Riječ, sastaju se sa sukršćanima i govore drugima o svojoj vjeri, među njima se učvršćuje duhovna veza koja u velikoj mjeri pridonosi bliskosti u njihovom braku. Jedna je kršćanka komentirala: “Pravo obožavanje je način života. Nezamislivo mi je da odlučim udati se za nekog tko ne prihvaća ono što u suštini određuje tko sam i što sam.” (Usporedite Marka 3:35.)

Oni koji se vjenčaju “u Gospodinu” mogu očekivati da će njihov bračni drug svojim vladanjem oponašati Isusov primjer. Kršćanski supruzi trebaju postupati sa svojim ženama ugledajući se na Isusa, koji je s ljubavlju postupao sa skupštinom. Kršćanske supruge trebaju svom suprugu pokazivati poštovanje (1. Korinćanima 11:3; Efežanima 5:25, 29, 33). Kršćani to ne čine samo zato što žele ugoditi svom bračnom drugu već i zato što žele ugoditi Bogu, koji bračne drugove smatra odgovornima za to kako se ophode jedan s drugim (Malahija 2:13, 14; 1. Petrova 3:1-7).

Ako se drže zajedničkih vjerovanja, to također pomaže kršćanskim supružnicima da mirno rješavaju nesuglasice. Biblija savjetuje kršćanima da budu usredotočeni “ne samo na svoje vlastite interese nego i na interese drugih” (Filipljanima 2:4, NW). Bez obzira na osobne sklonosti, bračni drugovi koji su ujedinjeni u vjeri smatraju Božju Riječ zajedničkim autoritetom za rješavanje bilo kakvih nesuglasica (2. Timoteju 3:16, 17). Na taj način slijede biblijski savjet koji kaže da kršćani trebaju biti “istih misli” (1. Korinćanima 1:10; 2. Korinćanima 13:11; Filipljanima 4:2, NW).

Privlačnost i zajedničke vrijednosti

Istina je da se veza dvoje ljudi ne svodi samo na to da pripadaju istoj vjeri. Uzajamna privlačnost također igra određenu ulogu (Pjesma nad pjesmama 3:5; 4:7, 9; 5:10). No kad je riječ o trajnosti braka, odlučujuću ulogu igraju zajedničke vrijednosti. Prema knjizi Are You the One for Me?, “supružnici koji drže do sličnih vrijednosti imaju daleko veće izglede da razviju sretan, skladan i trajan odnos”.

Nažalost, dvoje ljudi koji se osjećaju privučeni jedno drugome možda se neće baviti ozbiljnim razlikama sve dok ne stupe u brak. Usporedbe radi, zamislite da ste kupili kuću prvenstveno zato što vam se sviđa njen izgled. Međutim, tek nakon useljenja doznajete da kuća nema dobar temelj. Zbog toga što ima slab temelj, sva njena privlačna svojstva gube smisao. Slično tome, netko bi se mogao osjećati privučenim osobi neke druge vjere s kojom se naizgled dobro slaže — no nakon sklapanja braka moglo bi se pokazati da u vezi postoje ozbiljni problemi.

Osvrnimo se na neka problematična pitanja koja se s vremenom mogu pojaviti u brakovima između osoba različitih vjeroispovijedi: Gdje će obitelj vršiti bogoslužje? Kakav će se vjerski odgoj pružiti djeci? Koju će vjeroispovijed obitelj financijski podupirati? Hoće li jedan bračni drug inzistirati na sudjelovanju u određenim vjerskim običajima i slavljenju blagdana koje onaj drugi smatra poganskima? (Izaija 52:11). U svakom se braku svaki supružnik mora u razumnoj mjeri prilagođavati onom drugome. Međutim, kompromitiranje biblijskih načela — čak ni u namjeri da se sačuva brak — Bogu nije prihvatljivo. (Usporedite 5. Mojsijevu 7:3, 4; Nehemiju 13:26, 27.)

Da bi sačuvali mir u braku, neki supružnici koji su pripadnici različitih religija ispovijedaju svoju vjeru neovisno jedan od drugoga. No, nažalost, takvo odvojeno ispovijedanje vjere stvara duhovnu prazninu u braku. Jedna kršćanka koja se udala za čovjeka koji nije bio pripadnik njene vjere ispričala je: “Premda smo bili u braku 40 godina, moj me suprug zapravo nije poznavao.” Suprotno tome, u braku u kojem oba partnera obožavaju Boga “duhom i istinom” Bog zauzima najvažnije mjesto. Kao što Biblija poetski kaže, “trostruka vr[p]ca ne kida se lako” (Ivan 4:23, 24; Propovjednik 4:12).

Kako je s djecom?

Neki koji razmišljaju o sklapanju braka s osobom druge vjere možda misle da će moći upoznati djecu s obje vjeroispovijedi te im dopustiti da sama odaberu svoju religiju. Istina je da oba roditelja imaju zakonsko i moralno pravo pružati djeci vjersku poduku, kao i to da djeca na kraju sama donose odluku.a

Biblija upućuje djecu da budu poslušna i jednom i drugom roditelju “u Gospodinu” (Efežanima 6:1). Priče Salamunove 6:20 izražavaju to na sljedeći način: “Čuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.” Umjesto da uče različite nauke, djeca koju odgajaju roditelji koji su pripadnici iste vjere ujedinjena su u onome što Biblija naziva “jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje” (Efežanima 4:5; 5. Mojsijeva 11:19).

Uistinu “u Gospodinu”

Ako je uvažavanje istih vrijednosti ključ za uspješan brak, da li je onda mudro jednostavno stupiti u brak s bilo kim tko se izjašnjava kao kršćanin? Biblija odgovara: “Koji govori da u [Isusu] stoji, i taj treba tako da hodi kao što je on hodio” (1. Ivanova 2:6). Prema tome, kršćanin koji razmišlja o braku trebao bi tražiti sukršćanina koji se istinski trudi slijediti Isusa. Očekuje se da je taj potencijalni bračni drug već predao svoj život Bogu i krstio se. On bi trebao oponašati Isusovu osobnost punu ljubavi i njegovu revnost u propovijedanju Božjeg Kraljevstva. Baš kao i u Isusovom životu, tako bi i u životu te osobe vršenje Božje volje trebalo zauzimati najvažnije mjesto (Matej 6:33; 16:24; Luka 8:1; Ivan 18:37).

Ako strpljivo čekaju da upoznaju odgovarajućeg partnera koji pripada Božjoj obitelji obožavatelja, osobe koje razmišljaju o braku navikavaju se stavljati Božju volju na prvo mjesto u svom životu. Takva će im navika naposljetku pomoći da imaju sretniji brak koji pruža više zadovoljstva (Propovjednik 7:8; Izaija 48:17, 18).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 20]

Pomoć religiozno razdijeljenim obiteljima

Danas su mnogi bračni parovi iz različitih razloga religiozno razdijeljeni. Neki su pojedinci za bračnog druga izabrali osobu koja je pripadnik neke druge vjeroispovijedi. No mnogi su bračni partneri na početku bili iste vjere, a kasnije su se u vjerskom pogledu razdijelili kad je jedan supružnik prihvatio neki drugi način obožavanja Boga. Mogu postojati i druge situacije koje dovode do religiozne razdijeljenosti u obitelji. Međutim, bez obzira na uzroke, bračni se zavjeti ne smiju kršiti niti omalovažavati zato što se supružnici naprosto ne slažu u pogledu odabira religije. Biblija poštuje svetost i trajnost braka, pa čak i onda kad supružnici nisu ujedinjeni u obožavanju Boga (1. Petrova 3:1, 2). Apostol Pavao je napisao: “Ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja” (1. Korinćanima 7:12). Primjenjivanje načela koja se nalaze u Bibliji može pomoći svakom bračnom paru da uživa mir u odnosu prožetom ljubavlju i poštovanjem (Efežanima 5:28-33; Kološanima 3:12-14; Titu 2:4, 5; 1. Petrova 3:7-9).