Beskrvna medicina i kirurgija sve se više traže

TRAGEDIJA AIDS-a nagnala je znanstvenike i liječnike da poduzmu dodatne korake kako bi operacijske dvorane učinili sigurnijima. To očito zahtijeva još pažljivije testiranje krvi. No stručnjaci kažu da čak ni takve mjere ne jamče da će transfuzija proći bez ikakvog rizika. “Mada društvo, da bi zalihe krvi učinilo sigurnijima nego ikada prije, troši velike sume”, stoji u časopisu Transfusion, “smatramo da će pacijenti i dalje nastojati izbjegavati alogenične [darovane] transfuzije jednostavno zato što zalihe krvi nikada ne mogu u potpunosti biti sigurne.”

Ne čudi što mnogi liječnici postaju oprezniji s obzirom na davanje krvi. “Transfuzije krvi u biti nisu dobre i mi ih svim silama izbjegavamo davati bilo kome”, kaže dr. Alex Zapolanski iz San Francisca (Kalifornija).

I javnost postaje svjesna koliko je transfuzija opasna. Ustvari, jedna anketa iz 1996. otkrila je da bi 89 posto Kanađana radije koristilo neku alternativu nego darovanu krv. “Neće svi pacijenti odbiti homolognu transfuziju kao što to čine Jehovini svjedoci”, kaže Journal of Vascular Surgery. “Usprkos tome, rizici prenošenja bolesti i imunomodulacije pružaju jasan dokaz da moramo pronaći alternative za sve naše pacijente.”

Poželjna metoda

Sva sreća pa postoji alternativa — beskrvna medicina i kirurgija. Mnogi je pacijenti ne smatraju posljednjim izlazom već poželjnim načinom liječenja, i to s dobrim razlogom. Stephen Geoffrey Pollard, britanski kirurški savjetnik, zapaža da je postotak morbiditeta i mortaliteta među onima koji su pristali na beskrvnu kirurgiju “u najmanju ruku isti kao i kod pacijenata koji su primili krv, s tim da su oni u mnogo slučajeva pošteđeni postoperativnih infekcija i komplikacija koje se često pripisuju krvi”.

Kako je tekao razvoj beskrvnog liječenja? U jednu ruku to je pitanje prilično čudno jer se beskrvna medicina ustvari koristila prije krvi. Doista, tek početkom 20. stoljeća transfuzijska je tehnologija toliko uznapredovala da se počela rutinski koristiti. Usprkos tome, zadnjih desetljeća neki su popularizirali područje beskrvne kirurgije. Naprimjer, tijekom 1960-ih poznati kirurg Denton Cooley obavio je neke od prvih operacija na otvorenom srcu bez upotrebe krvi.

Zbog porasta pojave hepatitisa među onima koji su u 1970-ima dobili transfuziju, mnogi su liječnici počeli tražiti alternative za krv. Do 1980-ih izvjestan broj velikih medicinskih timova vršio je kirurške zahvate bez krvi. Onda su, kad je izbila epidemija AIDS-a, liječnici koji su jedva čekali primijeniti iste te tehnike neprestano tražili savjete od tih timova. Tokom 1990-ih mnoge su bolnice razradile programe koji pacijentima stavljaju na raspolaganje beskrvni način liječenja.

Liječnici sada uspješno koriste beskrvne tehnike prilikom operacija i hitnih slučajeva koji su inače zahtijevali transfuziju. “Ozbiljni kardiološki, vaskularni, ginekološki i opstetrički, ortopedski i urološki kirurški zahvati mogu se uspješno obavljati bez upotrebe krvi ili krvnih derivata”, zapaža D. H. W. Wong u časopisu Canadian Journal of Anaesthesia.

Jedna od prednosti beskrvne kirurgije je to što ona omogućava pružanje kvalitetnije njege. “U sprečavanju gubitka krvi najvažniju ulogu igra vještina kirurga”, kaže dr. Benjamin J. Reichstein, direktor kirurškog odjela u Clevelandu (Ohio). U jednom pravnom časopisu iz Južnoafričke Republike kaže se da beskrvni kirurški zahvat u nekim slučajevima može biti “brži, zdraviji i jeftiniji”. U njemu dalje stoji: “Dakako, u mnogim je slučajevima i postoperativna njega bila jeftinija i kraća.” To je samo nekoliko razloga zašto oko 180 bolnica diljem svijeta sada ima specijalizirane programe beskrvne medicine i kirurgije.

Krv i Jehovini svjedoci

Jehovini svjedoci odbijaju transfuziju krvi iz biblijskih razloga.a No prihvaćaju — i odlučno zahtijevaju — medicinske alternative umjesto krvi. “Jehovini svjedoci aktivno traže ono najbolje u liječenju”, rekao je dr. Richard K. Spence, dok je bio direktor kirurškog odjela u jednoj njujorškoj bolnici. “U cjelini gledano, oni su najbolje upućeni pacijenti s kojima će se kirurg ikad susresti.”

Liječnici su usavršili mnoge tehnike beskrvne kirurgije na Jehovinim svjedocima. Razmotrite iskustvo kardiovaskularnog kirurga Dentona Cooleya. U razdoblju od 27 godina njegov je tim na 663 Jehovina svjedoka izvršio beskrvne kirurške zahvate na otvorenom srcu. Rezultati jasno pokazuju da se kardiološke operacije mogu uspješno provoditi bez korištenja krvi.

Istina, mnogi kritiziraju Jehovine svjedoke zbog njihovog odbijanja krvi. No vodič koji je izdalo Društvo anestetičara Velike Britanije i Irske stav Svjedoka smatra “znakom poštovanja života”. Nepromjenjiv stav Svjedoka zapravo je bio značajan faktor koji je omogućio da sigurnije medicinsko liječenje postane dostupno svim ljudima. “Budući da su im trebale usluge kirurgije, Jehovini svjedoci su pokazali kako usavršiti jedan važan sektor norveške zdravstvene službe i vršili su pritisak da se to i učini”, piše profesor Stein A. Evensen iz norveške državne bolnice.

Da bi pomogli liječnicima u liječenju bez korištenja krvi, Jehovini svjedoci osnovali su korisnu kontaktnu službu. Trenutno diljem svijeta ima više od 1 400 Odbora za kontaktiranje s bolnicama koji liječnicima i istraživačima mogu nabaviti medicinsku literaturu iz baze podataka s više od 3 000 članaka koji govore o beskrvnoj medicini i kirurgiji. “Zahvaljujući radu Odbora za kontaktiranje s bolnicama koje vode Svjedoci, manja je vjerojatnost da će se danas pacijentima općenito, a ne samo Jehovinim svjedocima, dati nepotrebna transfuzija krvi”, zapaža dr. Charles Baron, profesor na pravnom fakultetu u Bostonu.b

Informacije o beskrvnoj medicini i kirurgiji koje su sakupili Jehovini svjedoci koriste mnogima na području medicine. Naprimjer, pripremajući gradivo za knjigu pod naslovom Autotransfusion: Therapeutic Principles and Trends, autori su zamolili Jehovine svjedoke da ih informiraju o korištenju alternativa umjesto transfuzije krvi. Svjedoci su rado udovoljili njihovoj molbi. Nakon toga, autori su sa zahvalnošću rekli: “Iako smo o toj temi pročitali puno toga, nikada nismo naišli na tako sažete, potpune popise strategija kojima se izbjegava homologna transfuzija krvi.”

Napredak na području medicine mnoge je potaknuo da razmisle o beskrvnoj medicini. Kojim se još naprecima možemo nadati? Profesor Luc Montagnier, koji je otkrio virus AIDS-a, kaže: “Kako se naše razumijevanje na ovom području stalno povećava, tako nam postaje jasnije da transfuzija krvi jednog dana mora izumrijeti.” U međuvremenu, korištenje alternativa umjesto krvi već spašava živote.