Utjeha za ožalošćene

TERORISTIČKI napadi izvršeni 11. rujna 2001. u New Yorku i Washingtonu zaprepastili su ljude diljem svijeta. U jednom su danu stradale tisuće ljudi, među kojima su bile stotine hrabrih vatrogasaca, policajaca i osoblja prve pomoći.

Ovaj je događaj potaknuo Jehovine svjedoke da učine sve što mogu kako bi utješili osobe koje su u ovoj tragediji izgubile nekog voljenog. Cilj im je bio ‘zaviti ranjene u srcu’ i ‘utješiti sve žalosne’ (Izaija 61:1, 2).

Godine iskustva koje Jehovini svjedoci imaju u razgovoru s ljudima pokazuju da oni kojima je umrla voljena osoba često razmišljaju o niže navedenim pitanjima. Biblija na njih daje odgovore. Zašto ne biste navedene biblijske retke provjerili u vlastitoj Bibliji?

Je li smrt neke osobe predodređena?

Biblija u Propovjedniku 9:11 (NS) kaže da “vrijeme i nepredviđeni događaji” snalaze sve ljude. Ako je smrt osobe predodređena, zašto nas Biblija potiče da poduzmemo mjere opreza? (Naprimjer, vidi 5. Mojsijevu 22:8.)

Zašto umiremo?

Prvi ljudski par, Adam i Eva, živjeli su u raju na Zemlji. Da su ostali poslušni, nikada ne bi umrli. Trebali su umrijeti samo ako bi bili neposlušni Bogu (1. Mojsijeva 1:28; 2:15-17). Nažalost, Adam i Eva nisu slušali svog Stvoritelja. Zbog toga su morali platiti kaznu — svojom smrću. Budući da svi ljudi potječu od Adama i Eve, svi su naslijedili grijeh i smrt. Biblija objašnjava: “Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude” (Rimljanima 5:12).

U kakvom se stanju nalaze mrtvi?

Nakon što se Adam pobunio, Bog mu je rekao: ‘Vratit ćeš se u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti’ (1. Mojsijeva 3:19). Umrli, dakle, nisu ničega svjesni — doista, smrt je stanje nepostojanja. Biblija kaže: “Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5). Biblija također kaže da se čovjek kad umre ‘vraća u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove’ (Psalam 146:3, 4).

Zar nemamo dušu koja nadživljava smrt?

Biblija jasno naučava da ste duša vi sami, a ne nešto apstraktno u vama što nadživljava smrt (1. Mojsijeva 2:7; Priče Salamunove 2:10; Jeremija 2:34). Zbog toga možemo reći da kad umre čovjek, umrla je duša. Biblija jasno kaže: “Koja duša [odnosno osoba] zgriješi ona će poginuti” (Ezehijel 18:4).

Kakva nada postoji za umrle?

Biblija otkriva da Bog ima naum umrle vratiti u život tako što će ih uskrsnuti u život na rajskoj Zemlji, u kojem više neće biti bolesti i smrti. Isus je rekao: “Dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti njegov glas i izaći” (Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 21:1-4).

Kad je Isus govorio o svom prijatelju Lazaru koji je kratko prije toga umro, njegovu je smrt usporedio sa snom (Ivan 11:11-13). Osim toga, kad ga je Isus uskrsnuo, Lazar nije pričao da je za to kratko vrijeme koliko je bio mrtav boravio na nekom mjestu muka odnosno blaženstva (Ivan 11:37-44). To je i razumljivo, jer mrtvi nisu ničega svjesni. Oni ne pate, nego čekaju “čas” u koji će biti podignuti. Što je još važnije, činjenica da je Isus uskrsnuo Lazara pokazuje da je moguće da umrli opet žive. Doista, Isus je tim čudom samo u malom pokazao što će se dešavati na Zemlji pod vladavinom Božjeg Kraljevstva (Djela apostolska 24:15). To je uistinu utješna vijest za one koji izgube voljenu osobu u ovim nemirnim vremenima!