Kako Jehovini svjedoci gledaju na obrazovanje

Poput svih roditelja, i Jehovini svjedoci su zainteresirani za budućnost svoje djece. Zato obrazovanju pripisuju veliku važnost. “Obrazovanje treba pomoći ljudima da postanu korisni članovi društva. Također im treba pomoći da razviju cijenjenje za svoje kulturno nasljeđe i da žive životom koji više zadovoljava.”

KAO što ukazuje ovaj citat iz The World Book Encyclopedie, jedan od glavnih ciljeva školovanja jest obučiti djecu za svakodnevni život, što uključuje i da ih se osposobi da se jednog dana brinu za potrebe obitelji. Jehovini svjedoci vjeruju da je to sveta odgovornost. Sama Biblija kaže: “Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca” (1. Timoteju 5:8). Godine koje djeca provedu u školi pripremaju ih za odgovornosti koje će preuzeti u životu. U skladu s time, Svjedoci smatraju da obrazovanje treba shvatiti vrlo ozbiljno.

“Obrazovanje treba pomoći ljudima da postanu korisni članovi društva. Također im treba pomoći da razviju cijenjenje za svoje kulturno nasljeđe i da žive životom koji više zadovoljava” (The World Book Encyclopedia).

Svjedoci nastoje živjeti prema biblijskoj zapovijedi: “Što god činite, radite na tome svim svojim srcem, kao da radite za Gospodina a ne za ljude” (Kološanima 3:23, Today’s English Version). Ovo načelo odnosi se na sve aspekte svakodnevnog života, uključujući i školu. Svjedoci stoga ohrabruju svoju djecu da marljivo uče i da ozbiljno shvaćaju zadatke koji im se dodjeljuju u školi.

“Što god činite, radite na tome svim svojim srcem, kao da radite za Gospodina” (Kološanima 3:23, Today’s English Version).

Biblija također uči podložnosti zakonima zemlje u kojoj se živi. Zato, kad je školovanje obavezno do određene dobi, Jehovini svjedoci udovoljavaju tom zakonu (Rimljanima 13:1-7).

Slike na stranicama 6 i 7 — Zdrava relaksacija, muzika, hobiji, tjelesno vježbanje i posjete bibliotekama i muzejima igraju važnu ulogu u uravnoteženom obrazovanju

Iako ne umanjuje važnost osposobljavanja za svakodnevni život, Biblija pokazuje da to nije ni jedini ni glavni cilj obrazovanja. Uspješno obrazovanje treba također poticati u djeci radost življenja i pomoći im da zauzmu svoje mjesto u društvu kao uravnoteženi pojedinci. Zato Jehovini svjedoci smatraju da je izbor izvanškolskih aktivnosti vrlo važan. Oni vjeruju da zdrava relaksacija, muzika, hobiji, tjelesno vježbanje, posjete bibliotekama i muzejima, i tako dalje, igraju važnu ulogu u uravnoteženom obrazovanju. Osim toga, oni uče svoju djecu da poštuju starije osobe i da traže prilike kako bi im pružili pomoć.

Što je s dodatnim obrazovanjem?

Zbog novih tehnologija, tržište rada se stalno mijenja. Kao posljedica toga, mnogi mladi će morati raditi na područjima ili u zanimanjima za koja nisu imali specifično školovanje. Uslijed takvih okolnosti, njihove radne navike i osobna obučenost, naročito njihova sposobnost da se prilagode promjenama, bit će im još dragocjenije. U skladu s time, bolje je da učenici postanu odrasle osobe koje će, kako se izrazio renesansni esejist Montaigne, imati ‘dobru i pametnu glavu nego punu i nabijenu’.

Nezaposlenost, koja pogađa i bogate i siromašne zemlje, često prijeti mladima koji su nedovoljno kvalificirani. Zato, ako tržište rada traži obučenost koja ide preko minimuma koji se zahtijeva zakonom, roditelji imaju odgovornost da usmjeravaju svoju djecu u donošenju odluke o dodatnom obrazovanju, stavljajući na vagu i potencijalne koristi i žrtve koje bi takvo dodatno školovanje zahtijevalo.

Međutim, vjerojatno ćete se složiti da uspjeh u životu uključuje više od samo materijalnog blagostanja. U novije su vrijeme muškarci i žene čije su karijere apsorbirale čitav njihov život izgubili smisao života kad su izgubili posao. Neki roditelji su žrtvovali svoj obiteljski život i vrijeme koje su mogli provoditi sa svojom djecom, propuštajući priliku da im pomognu u odrastanju, zato što su bili previše zaokupljeni svjetovnim zaposlenjem.

Očito je da uravnoteženo obrazovanje treba uzeti u obzir činjenicu da je potrebno više od materijalnog blagostanja da bismo zaista bili sretni. Isus Krist je rekao: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih” (Matej 4:4, St). Kao kršćani, Jehovini svjedoci shvaćaju važnost razvijanja moralnih i duhovnih osobina isto kao i pripremanja za vođenje brige za svoje materijalne potrebe.

Obrazovanje u biblijska vremena

BIBLIJA uči da je obrazovanje veoma važno. Ona prikazuje Boga kao ‘Veličanstvenog Podučavatelja’ svog naroda i kroz svoje stranice ona poziva njegove sluge da prodube svoju spoznaju o njemu (Izaija 30:20, NW).

U biblijska su vremena samo određene povlaštene klase bile pismene, kao što su bili pisari u Mezopotamiji i Egiptu. U oštroj suprotnosti s tim, u drevnom su Izraelu svi bili ohrabreni da nauče čitati i pisati. “Razlika je nesumnjivo bila zbog jednostavnijeg alfabetskog sistema pisanja koji su koristili Hebreji. (...) U povijesti obrazovanja ne smije se previdjeti važnost alfabetskog pisanja. Ono je najavilo raskid s tradicionalnim pisarskim kulturama Egipta, Mezopotamije i Kanaana drugog milenija. Pismenost više nije bila prepoznatljivo i isključivo obilježje klase profesionalnih pisara i svećenika, vještih u teško razumljivim klinastim i hijeroglifskim znakovima” (Encyclopaedia Judaica).

Metode poučavanja

U drevnom Izraelu, djecu su od vrlo rane dobi poučavali i otac i majka (5. Mojsijeva 11:18, 19; Priče Salamunove 1:8; 31:26). U Dictionnaire de la Bible, bibličar E. Mangenot je napisao: “Čim je progovorilo, dijete je naučilo nekoliko odlomaka iz Zakona. Njegova majka ponavljala bi redak; kad ga je upamtilo, dala bi mu drugi. Kasnije bi se djeci u ruke dao napisani tekst redaka koje su već znala ponoviti napamet. Tako su se upoznavala s čitanjem, a kad su postala starija mogla su nastaviti svoju vjersku poduku čitajući i meditirajući o Gospodinovom zakonu.”

Kako bi se mladima i starima pomoglo da pamte, korištena su razna pomagala za pamćenje. Ona su uključivala alfabetske akrostihove (uzastopne retke u pjesmi koji počinju različitim slovom po alfabetskom redu), aliteraciju i upotrebu brojeva. Zanimljivo je da neki izučavatelji smatraju da je Gezerski kalendar (Arheološki muzej u Istanbulu), jedan od najstarijih primjeraka drevnog hebrejskog pisanja, vježba pamćenja nekog učenika.

Nastavni plan i program

Obrazovanje od strane roditelja u biblijska vremena uključivalo je praktičan odgoj. Djevojčice su bile poučavane kućanskim vještinama. Završno poglavlje knjige Priča Salamunovih pokazuje da je tih vještina bilo mnogo i da su bile različite; uključivale su obavljanje transakcija s nekretninama i vođenje malog biznisa, kao i predenje, tkanje, kuhanje, trgovanje i općenito upravljanje kućanstvom. Dječaci su obično bili poučavani svjetovnom zvanju svojih očeva, bilo zemljoradnji bilo nekom zanatu bilo obrtu. U židovskim religioznim krugovima bila je uobičajena sljedeća izreka: “Onaj tko svog sina ne poučava korisnom zanatu odgaja ga da bude lopov.”

Dakle, u biblijska vremena obrazovanje se visoko cijenilo.