Njihov suvremeni razvoj i rast

SUVREMENA povijest Jehovinih svjedoka započela je prije više od sto godina. Početkom 1870-ih u Alleghenyu (Pennsylvania, SAD), koji je sada dio Pittsburgha, osnovana je jedna prilično mala grupa za proučavanje Biblije. Njen je pokretač bio Charles Taze Russell. U srpnju 1879. izdan je prvi broj časopisa Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence (Sionska kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti). Do 1880. od te male grupe za proučavanje Biblije nastali su deseci skupština u okolnim državama. Godine 1881. osnovan je Zion’s Watch Tower Tract Society, a 1884. zakonski je registriran, s Russellom kao predsjednikom. Ime tog Društva kasnije je promijenjeno u Watch Tower Bible and Tract Society. Mnogi su svjedočili od kuće do kuće nudeći biblijsku literaturu. Godine 1888. u toj je punovremenoj aktivnosti sudjelovalo 50 osoba — sada ih u prosjeku ima oko 700 000 diljem svijeta.

Do 1909. djelo je poprimilo međunarodne razmjere, a centrala Društva preseljena je u Brooklyn (New York), gdje se i danas nalazi. Tiskane propovijedi istovremeno su objavljivane u mnogim novinama, a do 1913. u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Evropi izlazile su na četiri jezika u tisućama novina. Knjige, brošurice i traktati raspačani su na stotine milijuna.

Godine 1912. počelo se raditi na “Foto-drami stvaranja”. Pomoću dijapozitiva i zvučnog filma opisivalo se događaje od stvaranja Zemlje do kraja Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Prikazivanja su počela 1914, a svaki dan vidjelo ju je 35 000 osoba. Time je utrt put nastanku zvučnog filma.

GODINA 1914.

Približavalo se kritično vrijeme. Charles Taze Russell, istraživač Biblije, 1876. u listopadskom broju časopisa Bible Examiner, koji se izdavao u Brooklynu (New York), napisao je članak “Vremena neznabožaca: Kada završavaju?” u kojem je na 27. stranici stajalo da će “sedam vremena završiti 1914. n. e.” Vremena neznabožaca odnose se na period koji se u jednom drugom prijevodu Biblije naziva “određena vremena nacija” (Luka 21:24). Godine 1914. nije se dogodilo sve što se očekivalo, no ona je označila kraj vremena neznabožaca i bila je iznimno važna godina. Mnogi povjesničari i komentatori slažu se s tim da je 1914. bila prekretnica u ljudskoj povijesti. To pokazuju sljedeći citati:

“Zadnja potpuno ‘normalna’ godina u povijesti bila je 1913, godina uoči početka prvog svjetskog rata” (uvodni članak u Times-Heraldu, Washington, D.C., 13. ožujka 1949).

“Povjesničari sve više smatraju da je 75-godišnje razdoblje od 1914. do 1989, koje obuhvaća dva svjetska rata i hladni rat, jedna jedinstvena, zasebna epoha, odijeljeno razdoblje u kojem je velik dio svijeta ratovao, oporavljao se od rata ili se pripremao za rat” (The New York Times, 7. svibnja 1995).

“Prvi svjetski rat doista je pogodio cijeli svijet, a mi još uvijek ne znamo zašto. Prije toga ljudi su mislili da je na pomolu idealno stanje. Vladao je mir i blagostanje. A onda je sve otišlo u dim. Otada se nalazimo u polumrtvom stanju. (...) U ovom stoljeću ubijeno je više ljudi nego u čitavoj povijesti” (dr. Walker Percy, American Medical News, 21. studenog 1977).

Više od 50 godina nakon 1914. njemački državnik Konrad Adenauer napisao je: “Od 1914. ljudi više ne žive sigurnim i mirnim životom” (The West Parker, Cleveland, Ohio, 20. siječnja 1966).

Prvi predsjednik Društva, C. T. Russell, umro je 1916, a iduće godine naslijedio ga je Joseph F. Rutherford. Zbile su se mnoge promjene. Počeo je izlaziti popratni časopis Kule stražare nazvan The Golden Age (Zlatni vijek). (On sada ima naziv Probudite se!, a tiska se u više od 20 000 000 primjeraka na preko 80 jezika.) Svjedočenje od vrata do vrata poprimilo je veću važnost. Da bi se razlikovali od denominacija svijeta kršćanstva, ovi su kršćani 1931. prihvatili ime Jehovini svjedoci. Ono se temelji na Izaiji 43:10-12.

U 1920-im i 1930-im u velikoj se mjeri koristio radio. Do 1933. Zajednica je koristila 403 radiostanice preko kojih je prenosila biblijska predavanja. Kasnije su posjete koje su Svjedoci sve više vršili od kuće do kuće uz korištenje prenosivih gramofona i snimljenih biblijskih govora uvelike zamijenile radio. Sa svakim tko je pokazao interes za biblijsku istinu započet je biblijski studij na domu.

PRAVNE POBJEDE

Tijekom 1930-ih i 1940-ih došlo je do brojnih hapšenja Svjedoka zbog djela koje su obavljali, pa su se vodile parnice s ciljem da se sačuva njihova sloboda govora, tiskanja literature, okupljanja i obožavanja. U Sjedinjenim Državama rezultat žalbi nižih sudova bio je to da su Svjedoci pobijedili u 43 slučaja pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih Država. Vrhovni sudovi drugih zemalja također su presudili u njihovu korist. S obzirom na te pravne pobjede, profesor C. S. Braden u svojoj knjizi These Also Believe o Svjedocima rekao je: “Oni su svojom borbom za očuvanje svojih građanskih prava učinili izvanrednu uslugu demokraciji, budući da su u svojoj borbi mnogo toga postigli da bi osigurali ta prava za sve manjinske grupe u Americi.”

POSEBNI OBRAZOVNI PROGRAMI

J. F. Rutherford umro je 1942, a nakon njega predsjednik je postao N. H. Knorr. Započet je sustavni obrazovni program. Godine 1943. osnovana je škola u kojoj su misionari dobivali posebno obrazovanje, a nazvana je Biblijska škola Gilead Društva Watchtower. Otada se osobe koje završe tu školu šalje u zemlje diljem svijeta. Počele su nicati skupštine u zemljama u kojima ih dotada nije ni bilo, a podružnice, kojih sada ima više od 100, osnovane su u mnogim zemljama. S vremena na vrijeme održavaju se posebni tečajevi za školovanje skupštinskih starješina, volontera u podružnicama i onih koji punovremeno služe u djelu svjedočenja (pionira). U obrazovnom centru u Pattersonu (New York) postoji nekoliko specijaliziranih vrsta obrazovanja za vršenje vjerskih službi.

N. H. Knorr umro je 1977. Jedna od posljednjih organizacijskih promjena u kojoj je sudjelovao prije svoje smrti bilo je širenje Vodećeg tijela, smještenog u svjetskoj centrali u Brooklynu. Godine 1976. administrativne odgovornosti su podijeljene i povjerene različitim odborima u kojima se nalaze članovi Vodećeg tijela, a svi oni imaju desetljeća iskustva u kršćanskoj službi.

PROŠIRENJE TISKARA

Povijest Jehovinih svjedoka u suvremeno doba ispunjena je izvanrednim događajima. Od male grupe za proučavanje Biblije u Pennsylvanii iz daleke 1870, Svjedoci su se do 2000. povećali na nekih 90 000 skupština diljem svijeta. Svu se literaturu isprva tiskalo u svjetovnim poduzećima; a onda su 1920. Svjedoci neku literaturu proizvodili u unajmljenim tiskarama. No od 1927. sve se više literature proizvodilo u osmoetažnoj tiskari u Brooklynu (New York), koja je u vlasništvu Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc. Ona je sada proširena na druge tiskare i kompleks ureda. Blizu Brooklyna postoje dodatne zgrade u kojima žive volonteri koji rade u tiskarama. Osim toga, u blizini Wallkilla, u unutrašnjosti države New York, nalazi se farma i u sklopu nje tiskara. Tamo se tiskaju časopisi Kula stražara i Probudite se! te se proizvodi hrana za volontere koji služe na različitim lokacijama. Svaki volonter primi malu mjesečnu naknadu kojom pokriva dodatne troškove.

MEĐUNARODNI KONGRESI

Prvi veliki kongres održan je 1893. u Chicagu (Illinois, SAD). Na njemu je bilo prisutno 360 osoba, a 70 novih se krstilo. Zadnji veliki međunarodni kongres održan je 1958. u gradu New Yorku. Korišten je Yankee stadion i tada postojeći Polo Grounds. Najveći broj prisutnih bio je 253 922; krstilo se 7 136 novih. Otada se međunarodni kongresi održavaju kao serije kongresa u mnogim zemljama. Diljem svijeta zna se održati i do tisuću takvih kongresa.