Ispravna primjena biblijskih redaka

U POUČAVANJU drugih potrebno je više nego samo pročitati retke iz Biblije. Apostol Pavao je svom suradniku Timoteju napisao: “Daj sve od sebe da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine” (2. Tim. 2:15).

Da bismo to postigli, naša objašnjenja biblijskih redaka moraju biti u skladu s biblijskim učenjima. Zbog toga trebamo razmotriti kontekst, a ne samo izabrati izraze koji se nama sviđaju i zatim dodati neke svoje ideje. Jehova je preko proroka Jeremije upozorio na proroke koji su za sebe tvrdili da govore iz usta Jehovinih, ali su ustvari govorili “vizije svojega srca” (Jer. 23:16). Apostol Pavao upozorio je kršćane da ne prljaju Božju Riječ ljudskim filozofijama kad je napisao: “Odrekli [smo se] podmuklih stvari kojih se treba sramiti, i ne hodimo u lukavstvu niti iskrivljujemo Božju riječ.” U to su vrijeme nepošteni trgovci vinom razrjeđivali svoje vino da bi povećali količinu i tako zaradili više novca. Mi ne iskrivljujemo Božju Riječ miješajući je s ljudskim filozofijama. “Mi nismo trgovci Božjom riječi kao što su to mnogi”, rekao je Pavao, “nego govorimo potaknuti iskrenošću, da, kao poslani od Boga, pred Božjim očima, u zajedništvu s Kristom” (2. Kor. 2:17; 4:2).

Citiranjem biblijskog retka ponekad možeš istaknuti neko načelo. U Bibliji se nalazi mnoštvo načela koja pružaju zdravo vodstvo u suočavanju s raznim situacijama (2. Tim. 3:16, 17). No trebaš paziti da redak točno primijeniš, odnosno da ga ne tumačiš pogrešno, tako da ispadne kako u njemu stoji ono što bi zapravo ti želio da stoji (Ps. 91:11, 12; Mat. 4:5, 6). Primjena retka mora biti u skladu s Jehovinim naumom, odnosno mora se slagati s čitavom Božjom Riječi.

‘Ispravno se služiti riječju istine’ znači i shvatiti duh onoga o čemu Biblija govori. Ona ne služi za zastrašivanje ljudi. Vjerski učitelji koji su se protivili Isusu Kristu citirali su retke iz Pisama, ali su zatvarali oči pred važnijim stvarima — između ostalog, pred pravdom, milosrđem i vjernosti — pred onim što je Bog zahtijevao (Mat. 22:23, 24; 23:23, 24). Isus je u poučavanju drugih Božjoj Riječi odražavao osobnost svog Oca. Isusovu revnost za istinu pratila je duboka ljubav prema ljudima koje je poučavao. Mi se trebamo truditi slijediti njegov primjer (Mat. 11:28).

Kako možemo biti sigurni da ispravno primjenjujemo biblijske retke? U tome će nam pomoći redovito čitanje Biblije. Osim toga, trebamo prihvatiti činjenicu da Jehova preko ‘vjernog i razboritog roba’, odnosno preko duhom pomazanih kršćana, daje duhovnu hranu svim svojim vjernim slugama (Mat. 24:45). Osobni studij, redovito pohađanje skupštinskih sastanaka i sudjelovanje na njima pomoći će nam da izvučemo korist iz pouke koju nam pruža razred vjernog i razboritog roba.

Ako naučiš vješto koristiti knjigu Raspravljanje na temelju Pisma, pri ruci će ti biti upute koje trebaš da bi ispravno primijenio stotine biblijskih redaka koji se često koriste u službi. Ako namjeravaš koristiti neki redak koji ti nije poznat, skromnost će te potaknuti da ga istražiš, tako da ćeš govorom pokazati da ispravno upravljaš riječju istine (Priče 11:2).

Jasno predoči primjenu. Kad poučavaš druge, svakako se potrudi pomoći im da jasno shvate vezu između teme o kojoj govoriš i biblijskih redaka koje koristiš. Ako prije čitanja retka postaviš pitanje, slušatelji trebaju razumjeti kako taj redak odgovara na postavljeno pitanje. Ukoliko biblijskim retkom želiš poduprijeti neku izjavu, pazi da osoba s kojom proučavaš jasno shvati kako redak podupire tu misao.

Samo čitanje retka — čak i s naglašavanjem — obično nije dovoljno. Nemoj zaboraviti da većina ljudi ne poznaje Bibliju te da vjerojatno neće shvatiti što misliš reći nakon što redak pročitaš samo jednom. Pažnju im usmjeri na dio retka koji se direktno odnosi na ono o čemu govoriš.

Zbog toga ćeš obično trebati istaknuti ključne riječi koje se izravno odnose na misao o kojoj govoriš. To je najjednostavnije učiniti ponavljanjem tih riječi. Ako razgovaraš s jednom osobom, pitanjima joj možeš pomoći da prepozna ključne riječi. Neki govornici kad govore pred grupom ljudi više vole za naglašavanje ključnih izraza koristiti sinonime ili ponoviti misao. No ako odabereš tu metodu, pazi da slušatelji ne izgube iz vida vezu između misli koju razmatraš i riječi u nekom retku.

Naglašavanjem ključnih riječi položio si dobar temelj. Sada nastavi dalje. Jesi li redak uveo jasno navodeći razlog za to? Ako jesi, istakni kako se riječi koje si naglasio odnose na ono što su slušatelji mogli očekivati. Jasno navedi povezanost. Čak i ako nisi tako izravno uveo redak, trebaš na neki način povezati daljnji tok misli.

Farizeji su Isusu postavili sljedeće pitanje koje su smatrali kompliciranim: “Je li čovjeku dopušteno da se razvede od svoje žene iz bilo kojeg razloga?” Isus je odgovor temeljio na 1. Mojsijevoj 2:24. Zapazi kako je obratio pažnju samo na jedan dio tog retka, a zatim predočio primjenu. Nakon što je istaknuo da su muškarac i njegova žena postali “jedno tijelo”, zaključio je: “Dakle, što je Bog združio u jaram, neka nijedan čovjek ne rastavlja” (Mat. 19:3-6).

Koliko detaljno treba biti tvoje objašnjenje da bi primjena biblijskog retka bila jasna? Ključni faktor za određivanje toga bit će tvoji slušatelji i važnost misli koju razmatraš. Za cilj si postavi jednostavnost i izravnost.

Razgovaraj na temelju Biblije. U Djelima apostolskim 17:2, 3 kaže se da je apostol Pavao, propovijedajući u Solunu, “raspravljao na temelju Pisama”. Tu bi vještinu trebao razvijati svaki Jehovin sluga. Naprimjer, Pavao je govorio o detaljima iz Isusovog života i službe, pokazujući da su bili prorečeni u Hebrejskim pismima, a zatim je iznio snažan zaključak, rekavši: “Ovo je Krist, ovaj Isus kojeg vam ja objavljujem.”

Pavao je pišući Hebrejima mnogo puta citirao Hebrejska pisma. Često je, da bi naglasio ili razjasnio neku misao, istaknuo jednu riječ ili kratak izraz, a zatim pokazao što znači (Hebr. 12:26, 27). U 3. poglavlju Hebrejima Pavao citira Psalam 95:7-11. Zapazi kako je nakon toga detaljnije objasnio tri dijela tog izvještaja: (1) osvrnuo se na srce (Hebr. 3:8-12), (2) ukazao je na važnost izraza “danas” (Hebr. 3:7, 13-15; 4:6-11) i (3) objasnio je značenje izjave: “Neće ući u moj počinak” (Hebr. 3:11, 18, 19; 4:1-11). Pokušaj oponašati taj primjer dok objašnjavaš primjenu svakog biblijskog retka.

Dok čitaš izvještaj iz Luke 10:25-37, zapazi koliko je djelotvorno Isus razgovarao na temelju Pisama. Jedan čovjek upućen u Zakon upitao ga je: “Učitelju, što trebam raditi da bih naslijedio vječni život?” Odgovarajući mu, Isus ga je najprije zamolio da kaže svoje mišljenje o tome, a zatim je naglasio koliko je važno činiti ono što kaže Božja Riječ. Kad je bilo očito da čovjek ne shvaća smisao, Isus je detaljno razmotrio samo jednu riječ iz biblijskog retka — riječ “bližnji”. On nije samo izrekao definiciju te riječi, već je usporedbom pomogao čovjeku da sam dođe do ispravnog zaključka.

Sasvim je jasno da Isus prilikom odgovaranja na pitanja nije samo citirao biblijske retke iz kojih se mogao razabrati direktan, očit odgovor. On je te retke analizirao, a zatim je predočio njihovu primjenu u vezi s postavljenim pitanjem.

Kad su saduceji doveli u pitanje nadu u uskrsnuće, Isus je usmjerio pažnju na specifičan dio 2. Mojsijeve 3:6. No nije se zaustavio samo na citiranju retka. Ne, on ga je objasnio, jasno pokazujući da je uskrsnuće dio Božjeg nauma (Mar. 12:24-27).

Kad naučiš ispravno i jasno objasniti primjenu biblijskih redaka, to će uvelike povećati kvalitetu tvog poučavanja.