Zanimljivi uvodi

UVOD je jako važan dio svakog govora. Ukoliko stvarno pobudiš zanimanje slušatelja, oni će vjerojatno pažljivije slušati ono što slijedi. Ako u službi propovijedanja uvodom ne uspiješ pobuditi zanimanje, vjerojatno nećeš moći nastaviti s prezentacijom. Istina, osobe koje slušaju tvoj govor u Dvorani Kraljevstva neće otići, ali bi neki mogli početi razmišljati o drugim stvarima ukoliko ih ne zainteresiraš za temu.

U pripremi uvoda imaj na umu sljedeće ciljeve: (1) privući pažnju slušatelja, (2) jasno navesti temu govora i (3) pokazati slušateljima zašto je za njih važna tema o kojoj ćeš govoriti. Ponekad se ova tri cilja mogu postići gotovo istovremeno. No ponekad se svaki može obraditi zasebno, pri čemu redoslijed nije bitan.

Kako privući pažnju slušatelja. To što su ljudi došli čuti predavanje ne mora značiti da su spremni slušati s punom pažnjom. Zašto ne? Zato što ih zaokupljaju mnoge stvari u životu. Možda ih muči neki problem u kući ili su zabrinuti zbog nečeg drugog. Pred tobom kao govornikom stoji izazov da zaokupiš i zadržiš pažnju slušatelja. Postoji više načina za to.

Propovijed na gori jedan je od najpoznatijih ikad održanih govora. Kakav je uvod tog govora? Luka izvještava da je Isus rekao: “Sretni ste vi siromašni, (...) sretni ste vi koji sada gladujete, (...) sretni ste vi koji sada plačete, (...) sretni ste kad vas ljudi mrze” (Luka 6:20-22). Zašto je taj uvod pobudio zanimanje? Isus je u samo nekoliko riječi naveo neke ozbiljne probleme s kojima su se suočavali njegovi slušatelji. Zatim nije nadugo i naširoko govorio o tim problemima, nego je pokazao da ljudi koji se bore s njima ipak mogu biti sretni, i to je učinio tako da su slušatelji željeli čuti više.

Pitanjima se može pobuditi zanimanje, ali ona moraju biti prikladna. Ukoliko tvoja pitanja pokažu da ćeš govoriti samo o stvarima koje su slušateljima već poznate, njihovo zanimanje može brzo splasnuti. Nemoj pitanjima dovesti slušatelje u neugodnu situaciju ili ih ocrniti. Naprotiv, nastoj ih pitanjima potaknuti na razmišljanje. Nakon svakog pitanja napravi kratku stanku, tako da imaju vremena u mislima formulirati odgovor. Kad budu stekli dojam da u mislima razgovaraju s tobom, onda će te i slušati.

Iznošenje neke stvarne situacije iz života još je jedna dobra metoda kojom se može zaokupiti nečiju pažnju. No cilj možeš promašiti ukoliko ispričaš neki događaj kojim nekoga od slušatelja dovodiš u neugodnu situaciju. Cilj nećeš postići ni ako slušatelji zapamte ispričani događaj, ali im u mislima ne ostane pouka koju si im time želio predočiti. Kad u uvodu govora ispričaš neko iskustvo, ono treba biti temelj za iznošenje nekih važnih misli u glavnom dijelu govora. Mada će možda biti potrebno da uneseš neke detalje kako bi događaj koji iznosiš bio zanimljiviji, pazi da iskustvo ne bude predugo.

Neki govornici predavanje započnu iznoseći aktualnu vijest, citat iz novina ili izjavu nekog priznatog izvora. I ta metoda može biti djelotvorna ako stvarno odgovara temi i ako je prikladna za slušatelje.

Kad je tvoj govor dio serije predavanja ili kad imaš točku u Službenom sastanku, obično je najbolje da uvod bude kratak i direktan. Ukoliko ćeš održati javno predavanje, pazi da ne prekoračiš vrijeme predviđeno za uvod. Najvažnije informacije slušateljima ćeš prenijeti u glavnom dijelu govora.

Ponekad ćeš se možda naći pred slušateljima koji su skeptični ili čak neljubazni. Kako privući njihovu pažnju? Stjepan, jedan od ranih kršćana koji je opisan kao čovjek ‘pun duha i mudrosti’, prisilno je odveden pred židovski Sanhedrin. Tamo je rječito branio kršćanstvo. Kako je započeo? S puno je poštovanja spomenuo ono što je među ljudima bilo općeprihvaćeno. “Ljudi, braćo i očevi, čujte! Bog slave pojavio se našem praocu Abrahamu” (Djela 6:3; 7:2). Apostol Pavao je na atenskom Areopagu uvod prilagodio potpuno drugačijem slušateljstvu, rekavši: “Ljudi Atenjani, vidim da se u svemu nekako više bojite bogova nego drugi” (Djela 17:22). Zahvaljujući efektnim uvodima slušatelji su i u jednom i u drugom slučaju željeli čuti više.

I ti u službi propovijedanja trebaš zaokupiti pažnju ljudi. Ukoliko nisi unaprijed dogovorio posjet, možda dođeš kad je stanar zauzet drugim stvarima. U nekim se dijelovima svijeta od nenajavljenog posjetitelja očekuje da brzo prijeđe na stvar. Drugdje običaji nalažu da se poštuju određene formalnosti prije nego što kažeš zašto si došao (Luka 10:5).

U svakom slučaju, iskrena ljubaznost može stvoriti atmosferu u kojoj će biti lako započeti razgovor. Često je dobro na početku reći nešto što je direktno povezano s onim o čemu osoba najvjerojatnije razmišlja. Kako da odrediš što ćeš reći? Pa, vidiš li čime se osoba bavi dok joj prilaziš? Možda obrađuje zemlju, uređuje okoliš kuće, popravlja automobil, kuha, pere rublje ili čuva djecu. Da li promatra nešto, čita novine ili gleda što se odvija na ulici? Da li ti nešto oko nje pokazuje da je zanima pecanje, sport, muzika, putovanje, kompjuteri ili nešto drugo? Ljude obično zanima ono što su nedavno čuli na radiju ili gledali na televiziji. Pitanje ili kratak komentar o takvim stvarima može dovesti do ugodnog razgovora.

Razgovor koji je Isus vodio sa Samarićankom na bunaru u blizini Sihara izvanredan je primjer kako započeti razgovor s ciljem davanja svjedočanstva (Ivan 4:5-26).

Uvod trebaš pažljivo pripremiti, naročito ako se područje tvoje skupštine često obrađuje. U protivnom možda nećeš imati priliku dati svjedočanstvo.

Navedi temu. U kršćanskoj skupštini predsjedavajući programa ili netko tko ima točku prije tebe obično najavi naslov tvog govora i tebe kao govornika. Ipak, može biti korisno da u uvodnim riječima slušatelje podsjetiš na temu. To možeš, ali ne moraš, napraviti tako da temu ponoviš od riječi do riječi. Bilo kako bilo, temu treba postupno razrađivati tijekom govora. U nekom dijelu uvoda trebaš skrenuti pažnju na temu.

Kad je Isus poslao svoje učenike da propovijedaju, jasno je kazao koju poruku trebaju prenositi. “Dok idete, propovijedajte, govoreći: ‘Približilo se nebesko kraljevstvo’” (Mat. 10:7). Isus je o vremenu u kojem mi živimo rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se” (Mat. 24:14). Potiče nas se da ‘propovijedamo riječ’, odnosno da se prilikom svjedočenja držimo Biblije (2. Tim. 4:2). Ipak, prije nego otvorimo Bibliju ili pažnju usmjerimo na Kraljevstvo, često je potrebno reći nešto što trenutno zanima ljude. Mogao bi reći nešto o kriminalu, nezaposlenosti, nepravdi, ratu, o tome kako pomoći mladima, o bolesti ili smrti. No nemoj se previše zadržavati na negativnostima; poruka koju nosiš optimistična je poruka. Nastoj usmjeriti razgovor na Božju Riječ i nadu u Kraljevstvo.

Pokaži slušateljima zašto je tema o kojoj govoriš važna za njih. Ako ćeš održati govor u skupštini, sasvim je razumno očekivati kako će slušatelje uglavnom zanimati ono o čemu govoriš. Ipak, hoće li slušati tako pomno kao što bi slušala neka osoba koje se osobno tiče ono što se iznosi? Hoće li obratiti pažnju zato što shvaćaju da ono o čemu se govori odgovara situaciji u kojoj se nalaze i zato što si u njima potaknuo želju da poduzmu nešto u vezi s tim? To će ti uspjeti samo ako tijekom pripreme govora pažljivo razmišljaš o slušateljima — o okolnostima u kojima žive, o njihovim brigama i stavovima. Ukoliko si to napravio, neka se to u uvodu i vidi.

Bez obzira na to govoriš li s podija ili svjedočiš samo jednoj osobi, jedan od najboljih načina da pobudiš zanimanje za temu je da slušatelje uključiš u izlaganje ili razgovor. Pokaži im na koji su način njihovi problemi, potrebe ili pitanja o kojima razmišljaju povezani s temom o kojoj govoriš. Budeš li jasno pokazao da nećeš govoriti samo o općenitim stvarima, nego da ćeš razmotriti i neke specifične strane teme o kojoj govoriš, oni će te još pažljivije slušati. Zbog toga se moraš dobro pripremiti.

Kako iznijeti uvod. U uvodu je najvažnije ono što kažeš, ali način kako to kažeš također može pobuditi zanimanje. Zato osim onoga što ćeš reći trebaš pripremiti i način na koji ćeš to reći.

Odabir riječi važan je faktor u postizanju određenog cilja i zato ćeš vjerojatno uočiti da je dobro jako pažljivo pripremiti prve dvije ili tri rečenice. Obično su najbolje kratke, jednostavne rečenice. Za govor koji ćeš održati u skupštini uvodne riječi možeš u svojim bilješkama napisati u potpunosti ili ih zapamtiti kako bi proizvele željeni učinak. Polagano iznošenje zanimljivog uvoda može ti pomoći da stekneš sigurnost potrebnu za ostatak govora.

Kada ga pripremiti. Postoje različita mišljenja u vezi s ovim pitanjem. Neki iskusni govornici misle da u govoru najprije treba pripremiti uvod. Drugi koji se bave govorništvom misle da bi se uvod trebalo sastaviti nakon što se pripremi glavni dio govora.

Bilo kako bilo, prije nego razradiš detalje odgovarajućeg uvoda, svakako trebaš znati temu i glavne misli koje ćeš obraditi. No što ako govor sastavljaš na temelju tiskanog predloška? Ako ti nakon čitanja predloška padne na pamet ideja za uvod, nema ništa loše u tome da je zapišeš. Imaj na umu i to da zanimljiv uvod možeš napraviti ako osim o gradivu u predlošku razmišljaš i o slušateljima.