Tko će hvaliti Jehovu?

“Uzvišivaću te, Bože moj, care moj, blagosiljaću Ime tvoje od vijeka do vijeka. Svaki ću te dan blagosiljati, i hvaliću ime tvoje dovijeka i bez prestanka” (Ps. 145:1, 2).

1. Što je rekao kralj David u korist Jehove kao svog kralja i zašto?

KRALJ David je pisao riječi hvale svom nebeskom kralju, Jehovi Bogu. Nekima se može činiti neobičnim, da jedan zemaljski kralj izgovara tako snažne riječi u korist drugog, višeg kralja od sebe. Ali David je imao dobre razloge za to. Uputio je te riječi iz poštovanja prema tom kralju, Jehovi. David je, pred tim kraljem, sačuvao krotkost, koja pripada mudrosti (Jak. 3:13). On je bio vjeran obožavalac Jehove i bio je u divnom, bliskom odnosu sa tim “gospodarom nad kraljevima” (Dan. 2:47, ST).

2, 3. a) Koji su neki primjeri Davidovih izraza zahvalnosti prema Jehovi u psalmima? b) Koje gledište ima David u 1. Dnevnika u vezi Jehove i njegove kraljevske vlasti?

² Iz mnogih Davidovih izraza u Svetom pismu možemo vidjeti, zašto je smatrao, da je njegov kralj, Jehova Bog, dostojan tako velikog poštovanja. U 19. psalmu David pokazuje svoje poštovanje Jehove kao tvorca, zakonodavaca i otkupitelja. U 24. psalmu izjavljuje, da je Jehova vlasnik Zemlje i slavni kralj, Bog silni. U psalmu 103:19 David izražava svoje cijenjenje prema Jehovinoj kraljevskoj vlasti, ovim riječima: “Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća”. Zatim, David poziva anđele i ljude da blagoslivljaju ili hvale Jehovu. Davidova zahvalna pjesma u 1. Dnevnika 16:8-36 ističe njegovo cijenjenje prema Jehovi.

³ Pri kraju svoje vladavine David je pokazao pred svim narodom svoja osjećanja, koja su ga pratila tijekom cijelog svog života, rekavši: “Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje, sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo, i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime” (1. Dnev. 29:10-13, ST).

Sporno pitanje u vezi kraljevske vlasti

4. Što se dogodilo u vrijeme Samuela kad su Izraelci htjeli imati ljudskoga kralja i kako su okolni narodi postali zamka za njih?

⁴ Jehovina kraljevska vlast je postala sporno pitanje u Izraelu malo prije Davidovog rođenja. To se dogodilo pri kraju Samuelove službe, kako je vidljivo iz 1. Samuelove 8:4-20. Ali što je potaklo Jehovin zavjetni narod, da zatraži vladavinu ljudskog kralja nad sobom i tako odbaci Jehovu? Samuelu su rekli, da žele biti kao i svi ostali narodi. Jehova ih je preko Samuela upozorio na cijenu koju će morati platiti, zato jer traže da budu kao ostali narodi, imajući nad sobom ljudskoga kralja. Doista, bili su u mnogo boljem položaju dok im je Jehova bio kralj (Vidi također 5. Mojsijeva 4:7).

5. Kako je kraljevska vlast postala sporno pitanje u vrijeme Gedeona?

⁵ To sporno pitanje se već prije pojavilo u izraelskom narodu, kad je Jehova prouzročio, da narod pod Gedeonovim vodstvom pobjedi Madijance. “Potom rekoše Izraelci Gedeonu: budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvojega, jer si nas izbavio iz ruke Madijanske. A Gedeon im reče: neću vam ja biti gospodar, niti će vam sin moj biti gospodar; Jehova će vam biti gospodar” (Sud. 8:22, 23). Vjerni Gedeon je odbio zahtjev izraelskog naroda i potvrdio Jehovinu kraljevsku vlast nad njima. Međutim, nedugo poslije Gedeonove smrti, jedan od njegovih sinova, imenom Abimeleh, nasilno je ubio skoro svu svoju braću i postavio se za kralja; njegova vladavina je, međutim, bila kratkotrajna a njegov kraj strašan (Sud. 9. poglavlje). Taj povijesni događaj je bio dobro poznat Izraelcima. To pokazuje kako je već stoljećima bila osporavana Jehovina kraljevska vlast. Također je kroz sve to vrijeme svaka osoba bila u mogućnosti pokazati svoju vjernost prema Jehovi kao kralju.

6. Što pokazuju raniji povijesni događaji s obzirom na kraljevsku vlast i kakav će biti daljnji tok stvari prema Jehovinom proročanstvu?

⁶ Božja Riječ pokazuje, da su svjetski narodi već u najranijoj povijesti imali kraljeve nad sobom. Kratko nakon potopa bila su uspostavljena ljudska kraljevstva protiv Jehove, što je razvidno iz 1. Mojsijeve 10:8-12. To je uslijedilo pod utjecajem Sotone, Đavla, koji je doveo u pitanje pravednost Jehovine vladavine, pobunivši se protiv nje i nastojeći odvući druga stvorenja od obožavanja Jehove. Jehova je dopustio zlima, da određeno vrijeme pokušaju dokazati svoj izazov. Također je otkrio kakav će biti tok stvari (1. Mojs. 3:15).

Jehovina uzvišenost izaziva hvalu

7. a) Koju ulogu je imao Jehovin duh u Davidovom životu? b) Zbog čega se naročito ističe 145. psalam?

⁷ Samuel je pod Jehovinim vodstvom pomazao Davida. “I siđe duh Jehovin na Davida i osta na njemu od toga dana” (1. Sam. 16:12, 13). David je dobar primjer djelovanja Jehovinog duha na one koji su mu vjerni. Božji duh je potakao Davida, da napiše tako mnogo psalma, u kojima hvali Jehovu (2. Sam. 23:2). Jedan njegov najbolji izraz hvale nalazi se u 145. psalmu. Taj psalam blagoslivlja, hvali, uzvisuje i veliča Jehovinu dobrotu, uzvišenost, moć, pravednost, vječnost, nedokučivost i milost. Činjenica da se taj psalam tri puta pojavljuje u dnevnim vjerskim obredima židovskih učenjaka pokazuje, koliko ga oni poštuju. Knjiga Psalama se na hebrejskom jeziku naziva T^ehil·limʹ, što znači “hvalospjevi”. 145. psalam je jedini psalam, čiji natpis glasi “hvalospjev” — izraz u jednini (ST).

8. Što još sadrži odluka — vječno hvaliti Jehovino ime?

⁸ Same uvodne riječi ovoga psalma ispunjene su radošću i cijenjenjem:

“Uzvišivaću te, Bože moj, care moj, blagosiljaću ime tvoje od vijeka, do vijeka. Svaki ću te dan blagosiljati, i hvaliću ime tvoje dovijeka i bez prestanka” (Ps. 145:1, 2).

Biblijski komentatori obično tumače, da Davidova odluka hvaliti Božje ime “dovijeka i bez prestanka” znači, tako dugo dok god David živi. Ali zar ta Davidova odluka ne sadrži i drugo značenje? Da bi netko vječno hvalio Boga morao bi i živjeti vječno. Zar se nije David nadao budućem vječnom životu? Danas se svakako “veliko mnoštvo” ‘drugih ovaca’, kao razred nada da će vječno blagoslivljati i hvaliti Jehovino ime jer nikada neće nestati sa Zemlje (Sof. 2:3; Iv. 11:26; Otkr. 7:14-17; 21:4).

9. Što se može reći u vezi potpunog razumijevanja Jehovinih djela?

⁹ Davidova pjesma zahvalnica se nastavlja:

“Velik je Jehova, i valja ga slaviti i veličanstvo njegovo ne može se dosegnuti.” (Ps. 145:3)

Čovječanstvu je dano, da kroz djela stvaranja vidi dokaz Jehovine uzvišenosti (Rim. 1:20). Pa ipak je bilo relativno malo ljudi, koji su hvalili Jehovu u iskrenosti, i pored njegove uzvišenosti i djela stvaranja, iz kojih svi mi izvlačimo koristi. U stvari, veličina Jehove i njegovih djela je tako velika, da je čovječanstvo tek sada počelo uočavati zamršenost samo nekih stvari, koje je on stvorio. Patrijarh Job je imao cijenjenje poput Davida, jer je rekao za Boga, da “čini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja” (Job 5:9; 9:10; 26:14). Nakon što je apostol Pavao obrazlagao Božju veličanstvenu namjeru, osjetio se ponukanim uzviknuti: “O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!” (Rim. 11:33, 34).

10. Kako je jedna generacija govorila drugoj generaciji o Božjim silnim djelima?

¹⁰ “Od koljena do koljena hvaliće djela tvoja, i silu tvoju kazivati” (Ps. 145:4).

Da, generacije su dolazile i odlazile, a u njima je uvijek bilo osoba, koje su govorile o Jehovinom veličanstvu. Ali, zar se ne bi moglo reći, da i pomazani ostatak sačinjava jednu generaciju, koja je hvalila Jehovina djela drugoj “generaciji” — “velikom mnoštvu” ‘drugih ovaca’, tako da ovi opet mogu govoriti drugima o Jehovinim silnim djelima? Sigurno! Pažljivo istražujući Božju riječ — bili pripadnici duhovne ili zemaljske “generacije” — mi smo saznali o tim silnim postupcima i veličanstvenim Jehovinim djelima. Koje li prednosti, govoriti drugima o tim stvarima! (Vidi Davidov primjer u vezi objavljivanja Jehovinih silnih djela u 68. psalmu.)

11. Kako pokazujemo zanimanje za Jehovinu uzvišenost i njegova djela?

¹¹ “O visokoj slavi tvojega veličanstva, i o divnim djelima tvojim razmišljam” (Ps. 145:5).

Ako hoćemo ispravno hvaliti našega Stvoritelja, moramo razmišljati i s cijelim srcem se zanimati za njegovu slavnu osobu i njegova veličanstvena djela (Mat. 12:34). Kako pokazuješ zanimanje za to? Nalaziš li vremena za proučavanje stvari, koje su u Božjoj riječi? Ako da, razmišljaš li o tome i dopuštaš li, da značenje toga duboko prodre u tvoju unutrašnjost i trajno utječe na tebe? Kako možemo dobro govoriti za Jehovu Boga i blagoslivljati ga, ako nismo duboko uvjereni u to i ako ga uistinu ne ljubimo? Ako cijenimo Jehovinu veličanstvenost i uzvišenost, to nam može pomoći da o velikom kralju govorimo oduševljeno, odlučno i istinito.

12. Zašto je dobro misliti i govoriti o Jehovinim nadahnućima i strahopoštovanja vrijednim stvarima?

¹² “Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju” (Ps. 145:6, ST).

Da, postoji zaista mnogo toga o čemu treba govoriti. Na stranicama Svetoga pisma pojavljuju se mnoge nadahnjujuće i strahopoštovanja vrijedne stvari, koje pokazuju Jehovinu silu, koju je upotrijebio u korist svojih vjernih slugu, a protiv onih, koji su sebe učinili neprijateljima Božjim. Mnoga silna djela iz prošlosti služe kao proročanske slike i pouke za ovaj naraštaj ljudi. Da, “sve što je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom, koje daje Pismo, trajno imamo nadu” (Rim. 15:4, ST). Kad javno govorimo o tim stvarima, služimo drugima i iskazujemo im ljubav. Na taj način ih opominjemo i upozoravamo na Jehovinu namjeru, koja će se ostvariti u predstojećem vremenu. Oni, koji o njoj govore, izvlače i sami koristi iz toga po primjeru stražara opisanog u Ezehijelu 3:17-19. Dolazeća “velika nevolja” će još više pokazati Jehovinu uzvišenost u izvršavanju njegove čvrste namjere. Dakle, propovijedajmo to tako dugo, dokle Jehova drži otvoreni put za propovijedanje u ovom sustavu stvari. Oponašajmo postupke Isusa Krista objavljujući Božje upozorenje s obzirom na sud (Mat. 10:28-30; Luka 19:41-44).

13, 14. a) Zašto bi trebali razglašavati Jehovinu dobrotu? b) Koji razlog imamo za radosno klicanje?

¹³ “Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču” (Ps. 145:7, ST).

Svijet moramo upoznati, ne samo o Jehovinoj velikoj moći, nego i o njegovoj dobroti i pravednosti. Tijekom cijele povijesti Jehova Bog je pokazivao dobrotu svojim slugama. Kad god su mu vjerno služili, primali su obilne blagoslove. Sve do današnjega dana Jehova pokazuje izvanrednu dobrotu prema onima, koji ga ljube, navodeći ih da je neprestano razglašuju uz izraz zahvalnosti. Takvi izrazi hvale uvijek privlače mnoge druge, da osjete obilnu Jehovinu dobrotu. Ponavljanje misli pomaže nam da zadržimo tu dobrotu u sjećanju. To je doista blagoslovljeno, jer nam pomaže, da nikada ne izgubimo cijenjenje na koji način je Jehova postupao sa svojim narodom. Zaista je korisno javno kazivati Jehovinu dobrotu prema nama.

¹⁴ Zar sada nemamo razloge radosno uzvikivati? Kroz Adama smo svi mi postali griješnici i bili osuđeni na smrt (Rim. 5:12). Sa svojom pravednošću Jehova je pokazao veliku ljubav, jer je čovječanstvu pripremio izlaz iz poteškoća, i to pomoću otkupne žrtve Isusa Krista. Preko Jehovine napisane Riječi saznali smo o Božjim pravednim putevima i o tome kako postupa sa svojom zemaljskom djecom. Spoznati sve te stvari je pravi razlog zadovoljstvu i radosnom klicanju Jehovi. Imamo dobre razloge slijediti primjer kralja Davida, koji je uskliknuo: “Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro.” (Ps. 13:5, 6, ST).

15. Koje primjere imamo s obzirom na Jehovinu milost, strpljivost i ljubav?

¹⁵ “Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim” (Ps. 145:8, 9, ST).

Od početka ljudske povijesti pokazivao je Jehova svoja divna svojstva prema ljudskoj obitelji dok je provodio svoju namjeru u cilju spasenja dijela čovječanstva. Jehovin način postupanja došao je do izražaja u vrijeme potopa (1. Petr. 3:20). David je svakako dobio Jehovinu milost i imao sve razloge slaviti ga. Kako nas dobro Isus podsjeća na Jehovinu ljubav svojim riječima zapisanim u Ivanu 3:16, 17! Ako imamo za to cijenjenje, trebali bismo o tome govoriti i hvaliti Jehovu, a također biti pokrenuti na pokazivanje ljubavi drugima. Apostol Ivan je o tome ovako zaključio: “U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga” (1. Iv. 4:9-11, ST).

16-18. a) Koji se smjer preporuča slijediti svima, dok još ima vremena? b) Što znači za nas Jehovina milost? c) Koji Pavlovi izrazi cijenjenja bi trebali kod nas naići na odaziv?

¹⁶ Kada vidimo kako sadašnja generacija postupa prema Jehovi i kad čitamo o ljudskoj zlobi i nasilju, koji su bili prisutni tijekom svih stoljeća, možemo zaista reći, da je Jehova spor na gnjev. Koliko bi trebali biti zahvalni, da smo mogli doživjeti vrijeme u kome se još uvijek očituje Jehovino strpljenje! Razumijevanje Petrovih riječi iz 2. Petrove 3:9 i 15 trebalo bi nas pokrenuti, da dobro promislimo o Jehovinoj velikoj milosti i ljubaznoj dobroti: “Gospodin (Jehova) ... vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju. A strpljivost našega Gospodina smatrajte prilikom za spasenje” (ST).

¹⁷ Poznato nam je da je Sotonin sustav stvari osuđen na propast i zato želimo potaknuti sve ljude, da ozbiljno razmotre Božju strpljivost i poduzmu potrebne korake u smjeru spasenja prije nego što bude prekasno (Sof. 2:3; Otkr. 18:4). Kako li smo sretni, što smo poduzeli te životovažne korake! Još uvijek, kao tjelesni Adamovi potomci, podliježemo slabostima svoga tijela i pravimo greške baš kao što su to činili David i drugi. Budući da je to tako, Isus nas je učio moliti: “I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim, i ne daj da padnemo u iskušenje, nego nas izbavi od zla” (Mat. 6:12, 13, BA).

¹⁸ Za sve nas vrlo mnogo znači priprema, koju je Jehova učinio preko Isusa Krista. Zato, uvijek trebamo cijeniti Jehovinu ljubaznu dobrotu i milost i sve što je učinio za nas. Apostol Pavao je imao takvo cijenjenje, jer je rekao: “Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu ... Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja. A postigao sam milosrđe upravo zato da na meni, prvome, Krist Isus pokaže svu svoju strpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega da postignu život vječni. Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova! Amen.”(1. Tim. 1:12, 15-17, ST). Naša zahvalnost bi nas trebala pokrenuti, da hvalimo Jehovu sve više dok neprestano govorimo o njegovoj kraljevskoj časti.