Stekni si dobro ime kod Boga

“Bolje je (dobro) ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi” (Prop. 7:1).

1. Što si svatko stiče i što ponekad daje drugima?

SVATKO stiče uz ono što radi još nešto i to čak i onaj koji ništa ne radi. Netko izrađuje lijep namještaj i uz to stiče ime vještog majstora. Neka žena kuha vrlo ukusna jela i na taj način stiče ime dobre kuharice. Treći možda ne radi ništa i zbog toga stiče ime lijenčine. Svatko stiče sebi glas ili ime. A ponekad i sami dajemo imena drugima. Saul i njegovi pratioci su Davida svojom klevetom doveli na loš glas. David je u svojim psalmima doveo Boga na dobar glas, a Jehova mu je omogućio da si stekne dobro ime. Neki, koji tvrde da zastupaju Boga, zapravo ga dovode na loš glas, svojim religioznim lažima i nemoralnim djelima. Međutim, pravi obožavaoci svojim riječima i djelima, dovode Jehovu Boga na dobar glas i tako si stječu dobro ime kod njega (Ps. 64:1-6; 1. Dnev. 17:8; Ezeh. 36:20-23).

2. Koja, naizgled čudna izjava je zapisana u Propovjedniku i što se savjetuje iza toga?

² Postoji stavak u biblijskoj knjizi Propovjednika, koji može nekim čitaocima izgledati vrlo čudnim: “Bolje je (dobro) ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.” Kako to može biti? Kako može smrt biti bolja od života? Ako bi mogao birati, zar ne bi više volio biti na početku svog života nego na kraju? Pročitajmo još jednom taj stavak zajedno sa stavcima iza njega:

“Bolje je (dobro) ime nego dobro ulje i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego ići u kuću gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga čovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje. Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. Srce je mudrijeh ljudi u kući gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kući gdje je veselje. Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh. Jer kao što prašti trnje pod loncem taki je smijeh bezumnikov; i to je taština” (Prop. 7:1-6).

3. a) O kakvom starom običaju u Izraelu se tu raspravlja i koja je najutješnija pomisao u tom vremenu? b) Kako znamo da se ovdje govori o dobrom imenu?

³ Da li to razjašnjava čudnu izjavu, da je dan smrtni bolji od dana rođenja? Da, ako znaš okolnosti, koje su tada vladale i pozadinu tih riječi. One ukazuju na običaj u starom Izraelu. Kada je u nekoj obitelji umro voljeni član, tada je njihova kuća postala kuća žalosti. Bio je običaj da prijatelji i susjedi dođu i izjave saučešće. Najutješnija pomisao bi bila, da je bolji dan smrtni tog voljenog rođaka nego dan njegova rođenja — ako si je stekao dobro ime kod Boga. Istina je, da u originalnom hebrejskom tekstu u tom odlomku piše samo “ime” a ne “dobro ime”. Međutim, razumljivo je da to bude dobro ime. Slično piše u Pričama Salamunovim 22:1: “Bolje je ime nego veliko bogatstvo.” U nekim prijevodima je dodat pridjev “dobro”, da bi se pokazalo, na koju se vrstu imena mislilo.a Ime obavezno mora biti dobro, kako u toj izreci tako i u Propovjedniku 7:1, inače citirane izreke ne bi imale smisla.

4. Što možemo posjedovati na dan smrti što nismo posjedovali kod rođenja i zašto?

⁴ Dok živimo, stječemo si dobro ili loše ime. Ako postupamo mudro u Božjim očima, stječemo si dobro ime kod Boga. Ali za to treba vremena. Na dan rođenja si nismo mogli steći bilo kakvo ime, jer nismo živjeli dovoljno dugo. Osim toga, rođeni smo pod Adamovim grijehom i osudom na smrt (Rim. 5:12). Dakle, ako smo godinama kasnije, na dan svoje smrti, stekli dobro ime kod Boga, imamo nešto, što nismo posjedovali na dan rođenja. Imamo ime, kojega će se Bog sjetiti prilikom uskrsavanja mrtvih pod Kristovim Kraljevstvom. “Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožničko truhne” (Pr. Sal. 10:7).

Korist ožalošćenih

5. O čemu može razmišljati ožalošćeni, dok sjedi u kući žalosti?

⁵ Kad je neki stari Izraelac išao u kuću žalosti utješiti ožalošćene, i sam je imao koristi od toga. Misli na to dok ponovo čitamo neke od tih stavaka: “Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego ići u kuću gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga čovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje” (Prop. 7:2). Ne samo što on pokazuje ljubazno suosjećanje prema preživjelima i ne trči bezosjećajno za svojim zadovoljstvima, nego također razmišlja o činjenici da je u toj kući netko umro i da to nije ništa neobičnog, jer smrt dolazi na svakog čovjeka, pa će i na njega doći. Hoće li, kad ona nastupi, njegov dan smrtni biti bolji od dana rođenja? Da li će postupati mudro u toku svog života, tako da bi na dan smrtni već imao stečeno dobro ime kod Boga? Tko je živ mora slagati u srce svoje dok je još vrijeme da se promijeni, jer si dobro ime ne možeš steći za nekoliko minuta kajanja na samrtnoj postelji.

6. Zašto je u navedenom slučaju bolja žalost nego smijeh?

⁶ “Bolja je žalost nego smijeh”, nastavlja se u izvještaju, “jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje” (Prop. 7:3). Umjesto da trošiš vrijeme na bezvrijedne zabave, bolje je da preispitaš svoj život i suočiš se sa greškama, koje si u prošlosti učinio, te da žališ zbog počinjenih prijestupa. Time ćeš poboljšati srce i to će te navesti da promijeniš putove i počneš postupati mudro, umjesto da se cijeli svoj život smiješ i hihoćeš poput neodgovornog luđaka. “Srce je mudrijeh ljudi u kući gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kući gdje je veselje” (Prop. 7:4).

7. a) Do čega to može dovesti ožalošćenog? b) Zašto je smijeh ludih uspoređen sa pucketanjem trnja pod loncem?

⁷ Osim toga, “bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh” (Prop. 7:5). Doticaj sa smrću, na primjer na pogrebu, jest doživljaj, koji čovjeka otrježnjava i trebao bi ga navesti na razmišljanje o vlastitom putu u životu. Može ga također dovesti do spremnosti poslušanja mudrih savjetodavaca. Teško je prihvatiti čak i ljubaznu kritiku, ali je to ipak bolje, nego slušati pjesmu ili ‘hvalu ludih’ (The New English Bible). Ako slušamo i slijedimo mudra karanja, koja nalazimo na stranicama Biblije, moći ćemo si steći dobro ime kod Boga. Rasipati svoje vrijeme na slušanje nerazumnih laskanja jest ispraznost: “Jer kao što prašti trnje pod loncem tako je smijeh bezumnikov; i to je taština” (Prop. 7:6). Ništa ne postižemo upotrebom trnja kao goriva pod loncem za kuhanje. Plamen se naglo diže sa bučnim pucketanjem, ali brzo i nestaje pretvaranjem trnja u pepeo. Trnje nema dovoljno goriva za podržavanje vatre dok se meso skuha. Bučno pucketanje je beskorisno kao i ludo smijanje. Time se ne postiže nikakva trajna vrijednost.

Još čudnija izjava

8. Koju pouku sada uočavamo uz bolje razumijevanje?

⁸ Vratimo se sada s tim boljim razumijevanjem na izjavu: ‘bolji je dan smrtni nego dan rođenja’. Uočavamo, da ona više nije čudna, nego je dobra pouka, kako voditi svoj život da bismo si stekli dobro ime kod Boga. Tada će dan smrti biti bolji od dana rođenja i to, naravno, samo onda ako uopće dođe dan smrti. ‘Kako to?’ — će netko uzviknuti, ‘ako uopće dođe dan naše smrti? Mislite li da ne mora doći? Pa to je još čudnija izjava od one da je bolja smrt od rođenja!’

9. Kakvo stanje vide tvoje oči i što bi stvarno trebale vidjeti?

⁹ Ponovno je važno razumijevanje vremena u kojem živimo. Imaš li oči, koje doista vide? Svakako primjećuješ, da su vremena kritična i da je teško izaći s njima na kraj, da su mnogi ljudi sebični i oholi, da se brakovi raspadaju i obitelji razjedinjuju, da se svuda krade, laže i vrši nasilje, a mnogi koji tvrde da su kršćani, postupaju licemjerno. Ali vide li tvoje oči što to sve znači? U Drugoj Timoteju 3:1-5, 13 ukazuje nam se na značenje svega toga:

“Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni! Dok će zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore” (ST).

10. Što čuju tvoje uši i što bi trebale zapaziti?

¹⁰ Imaš li uši, koje doista čuju? Sigurno si čuo o ratovima, gladi, potresima i zaraznim bolestima koje muče svijet od 1914. g. Znaš i za moralni pad koji tišti cijeli svijet. I čuo si da Jehovini svjedoci propovijedaju dobru vijest o Kristovom kraljevstvu širom svijeta i o valovima progonstava koja su ih zahvatila zbog objavljivanja da je tisućugodišnje Kraljevstvo blizu. Ali, čuju li tvoje uši značenje tih stvari? Da li zapažaju istinu, da je sve to prorekao Isus kao znak svršetka, kada su ga njegovi učenici pitali: “Kaži nam, kada će se sve to dogoditi i kakav će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari?” (Mat. 24:3, NS).

11. Što kažu rugači i što time pružaju?

¹¹ Da li je tvoje srce osjetljivo na značenje svega toga ili je otvrdnulo, zahvaljujući čemu kažeš: “Sve se to i prije događalo”? Oni koji se rugaju, su još jedan dio znaka, da smo u “posljednjim danima”. Njihova prisutnost prorečena je u 2. Petrovoj 3:3, 4: “Ovo prije svega znajte; na koncu vremena pojavit će se izrugivači, koji će živjeti prema vlastitim požudama i pitati: Gdje je njegov obećavani dolazak? Otkada su umrli naši očevi i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja” (ST).

Nešto novo

12. Što je sada novo u svjetskoj povijesti?

¹² Međutim, sigurno je tvoje srce utvrdilo činjenicu, da NE ‘stoji sve tako od početka stvorenja’, osobito kad promatraš širom zemlje, zagađenost našeg planeta. Nikada prije čovjek nije imao moći uništiti Zemlju kao planet za stanovanje. Ljudi sada imaju tu moć i upotrebljavaju je baš za tu svrhu. Znanstvenici su dali industrijalcima tehnologiju, koja je trebala služiti za blagodat čitavom čovječanstvu, ali umjesto blagodati, ona se pretvorila u prokletstvo, zagađujući okolinu, zbog čega zemljom haraju smrtonosne bolesti. Zrak koji udišemo je zagađen, zemlja iz koje raste naša hrana zatrovana je, mnoge rijeke i jezera, odakle dobivamo pitku vodu, umiru, a oceani postaju međunarodne kaljuže!

13. Za koji dio znaka rugači nisu u stanju reći: “To se događalo i prije?”

¹³ Da li je tvoje srce svjesno, da je ugrožena zemljina sposobnost održavanja života, da se nešto sličnog još nikada nije dogodilo, i da to rugači ne mogu zanemariti i smatrati samo ponovljenom poviješću? Oni bi to možda htjeli, jer je kvarenje Zemlje prorečeno kao dio znaka “posljednjih dana”. To je otkriveno skoro prije devetnaest stoljeća u biblijskoj knjizi Otkrivenje, 11. poglavlje, 18. stavak: “Narodi su provodili svoju srdžbu, ali dođe tvoja ‘srdžba’ i vrijeme kad treba suditi mrtve, dati nagrade ... ‘onima koji se boje’ tvoga imena, ... i uništiti one koji kvare zemlju!” (ST).

14. Zašto je većina u vrijeme Isusa, kao i većina u naše vrijeme, propustila slijediti upozorenje?

¹⁴ Ako tvoje oči zaista vide, uši zaista čuju i srce ti nije otvrdnulo, tada ćeš razumjeti, da živimo u “posljednjim danima” i da se približava kraj ovog zlog sustava stvari. Ali većina čovječanstva, to ne razumije, baš kao što ni u Isusovo vrijeme većina nije shvatila njegovu poruku upozorenja. Ono što je rekao njima tada, navodeći proročanstvo Izaijino, odnosi se i na današnje čovječanstvo:

“Gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proročanstvo Izaije proroka: ‘Ušima ćete slušati a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovoga naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile — da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim’” (Mat. 13:13-15, ST).

15. Tko se može radovati i s kojom nadom?

¹⁵ U sljedećem stavku (Mat. 13:16, ST), Isus dodaje sljedeće riječi za svoje sljedbenike: “A blago vašim očima jer vide, i ušima jer čuju.” Oni, koji danas imaju oči, uši i srce da vide, čuju i razumiju da živimo u “posljednjim danima”, mogu uistinu biti sretni. “Kada to počne bivati”, rečeno im je, “uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje” (Luka 21:28, ST). Neki od onih koji žive u “posljednjim danima” neće se morati nikada suočiti sa smrću. Isus je usporedio ovo vrijeme sa vremenom Noa. Baš kao što su Noa i njegova obitelj ostali u životu, dok je potopom bio uništen onaj zao svijet, tako i danas neće vidjeti smrti oni, koji mudro postupaju i stječu si dobro ime kod Boga, kad će Jehova Bog uništiti ovaj zao sustav stvari u svom ratu Harmagedonu. Dakle, ne govorimo ništa nemogućeg, ako kažemo, da će biti onih, koji nikada neće doživjeti svoj dan smrti. U stvari, to je izražavanje nade, koja potječe od Boga.

16, 17. S čime se ljudi nerado suočavaju i što je hitno za nas danas?

¹⁶ U starom Izraelu je možda netko mislio, da si još može, u svom preostalom dijelu života, steći dobro ime kod Boga. Čovjek bježi od činjenice da može već sutra umrijeti. On zna da će drugi umrijeti, ali on ne. Drugi, čak i mlađi od njega će umrijeti, ali on ne misli na svoju smrt. Još uvijek vidi nekoliko godina života, koje mu preostaju. Tako misliti jest ljudska greška i to vrlo opasna. Bila je već opasna za ljude starog Izraela, ali je još opasnija za nas danas. Mi ne živimo u normalno vrijeme, kad bismo mogli očekivati normalan životni vijek, od sedamdeset ili čak osamdeset godina. Mi smo u “posljednjim danima”. Približava se smrt sustava stvari. Od presudnog je značaja da slijedimo riječi iz Efežanima 5:15-17: “Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja (Jehovina, NS)!” (ST).

¹⁷ Sada, dok živiš, prije svog dana smrti, je vrijeme da si stekneš dobro ime kod Boga.

[Bilješka]

[Slika na stranici 22]

Dan smrti je bolji od dana rođenja — kako to može biti?

[Slika na stranici 24]

Kako može biti dan smrti bolji od ovog?