Kako gledati na isključene

“Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu” (PSALAM 15:1, 2, ST).

1, 2. Kako znamo da Bog očekuje od svojih obožavatelja podupiranje njegovih mjerila?

JEHOVA je pravedan i svet. Iako je milosrdan i uviđavan prema nesavršenim ljudima, on ipak očekuje od svojih obožavatelja, da odsijevaju njegovu svetost, trudeći se držati njegova pravedna mjerila (Ps. 103:8-14; 4. Mojs. 15:40).

² Izraelac, koji je hotimično prekršio Božje zapovijedi u vezi otpadništva, preljube ili ubojstva, bio je odvojen, kažnjen smrću (4. Mojs. 15:30, 31; 35:31; 5. Mojs. 13:1-5; 3. Mojs. 20:10). Ta čvrstoća podupiranja Božjih razumnih i pravednih mjerila koristila je svim Izraelcima, jer im je pomagala sačuvati čistoću skupštine. Poslužila je, da odvrati bilo koga od širenja pokvarenosti među narodom, koji je nosio Božje ime.

3. U kakvoj se situaciji nalazio Židov, koji je bio isključen iz sinagoge?

³ U prvom stoljeću n. r. vr. pod rimskom vladavinom, Židovi nisu imali pravo izvršiti smrtnu kaznu (Iv. 18:28-31). Ali su mogli iz sinagoge isključiti Židova, koji se ogriješio o zakon. Posljedica te teške kazne bila je u tome, što su ostali Židovi izbjegavali isključenog. Rečeno je, da drugi nisu imali s njim nikakve trgovačke ili poslovne veze, osim što bi mu prodavali osnovno potrebno za život.a (Iv. 9:22; 12:42; 16:2).

4, 5. Kako treba kršćanska skupština postupiti sa grešnikom, koji se ne kaje?

⁴ Kršćanska skupština je nakon osnivanja nosila Božje ime a ne židovski narod kao cjelina (Mat. 21:43; Dj. ap. 15:14). Prema tome, od kršćana se s pravom moglo očekivati podržavanje Jehovine pravednosti. Apostol Petar je pisao: “Već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu življenju. Jer stoji pisano: Budite sveti, jer sam ja svet!” (1. Petr. 1:14-16, ST). Jehova ljubi svoj narod i želi zaštititi čistoću kršćanske skupštine. Zato je dao propis, da se izopći ili isključi osoba, koja ustraje na svom putu sramoćenja Boga i ugrožavanja skupštine.

⁵ Apostol Pavao je savjetovao: “Krivovjerca, nakon prve i druge (uzaludne) opomene, istjeraj, svjestan da je takav čovjek pokvaren i da griješi, premda ga osuđuje vlastita savjest.” (Titu 3:10, 11, ST). Da, duhovno sposobni starješine, kao što je bio Tit, najprije pokušavaju ljubazno pomoći prijestupniku. Ako se ne odazove na njihovu pomoć i dalje nastavlja “griješiti”, imaju pravo sazvati odbor starješina i “suditi članu zajednice” (1. Kor. 5:12, Today’s English Version). Ljubav prema Bogu i čistoći njegovog naroda zahtijeva od onih u ‘zajednici’, skupštini, da otklone takvoga.

6. Zašto je bilo dobro i ispravno udaljiti ne pokajničke grešnike?

⁶ U prvom su se stoljeću pojavili neki takovi prijestupnici. Među njima su bili Himenej i Aleksandar, ljudi, koji su “doživjeli brodolom vjere”. Pavao je rekao: “Koje sam predao Sotoni da nauče više ne huliti (Boga)” (1. Tim. 1:19, 20, ST). Isključenje je za tu dvojicu bilo stroga kazna i pouka, koja ih je mogla naučiti da ne sramote više svetoga i živoga Boga. (Usporedi Luka 23:16, gdje je upotrijebljena ona grčka riječ, koju često prevodimo sa “ukor”.) Bilo je ispravno, da su ta dvojica hulnika bila predana Sotoninoj vlasti, dakle, bila su bačena u tamu svijeta pod Sotoninim utjecajem. (2. Kor. 4:4; Efež. 4:17-19; 1. Iv. 5:19; usporedi Dj. ap. 26:18).

Kako postupati sa isključenima

7, 8. Kako možemo utvrditi kako se trebamo ponašati prema isključenome?

⁷ Sada se mogu pojaviti neka pitanja u vezi toga, kako bi trebali postupati sa isključenim pripadnikom kršćanske skupštine. Srećom, Bog se je pobrinuo da u svojoj napisanoj Riječi da uputstva koja su sigurno najbolja, ispravna i pravedna. (Jer. 17:10; 5. Mojs. 32:4).

⁸ U korintskoj skupštini je neki muškarac počinio nemoral i očito se za to nije pokajao. Pavao je pisao da ga ‘izvade iz svoje sredine’, jer je bio poput kvasca, koji bi mogao ukiseliti ili pokvariti cijelu zajednicu (1. Kor. 5:1, 2, 6). Ali, je li se sa njim moglo, nakon isključenja, postupati kao sa ostalim ljudima iz svijeta, koje bi kršćani mogli sresti u svom susjedstvu ili dnevnom životu? Zapazi što je Pavao rekao.

9. Što je Pavao savjetovao općenito o postupanju sa nepravednim osobama?

⁹ “Pisao sam vam u (prijašnjoj) poslanici, da se ne družite s bludnicima. To ne znači: općenito s bludnicima ovoga svijeta ili s lakomcima, ili s razbojnicima ili s idolopoklonicima, jer biste tada morali izići iz svijeta.” (1. Kor. 5:9, 10, ST). Pavao je ovim riječima jasno priznao, da većina ljudi, koje susrećemo u dnevnom životu, nikada nije čula za Božji put ili ga slijedila. Među njima mogu biti bludnici, ucjenjivači ili idolopoklonici, no to nisu osobe s kojima bi imali kršćani tijesne, prijateljske odnose. No, mi ipak živimo na ovom planetu i među takvim ljudima i s njima razgovaramo na radnom mjestu, u školi i susjedstvu.

10, 11. Zašto moraju kršćani postupati drugačije sa grešnikom, koji je isključen?

¹⁰ U sljedećem retku Pavao uspoređuje taj odnos sa ponašanjem kršćanina prema nekome, tko je bio kršćanski “brat”, ali je sada isključen iz skupštine zbog zlih djela: “Naprotiv, pisao sam vam da se ne družite s onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni jesti!” (1. Kor. 5:11, ST).

¹¹ Isključeni nije bilo tko iz svijeta, koji nikada nije poznavao Boga i nije slijedio njegov put života. Naprotiv, on je znao put istine i pravde, ali je napustio taj put i griješio bez ikakvog kajanja, tako da je morao biti isključen. Dakle, s njim se mora drugačije postupati.b Petar je objasnio, kako se ti bivši kršćani razlikuju od ostalih “ljudi s ulice”. Apostol je rekao: “Ako se, naime, oni koji su pravom spoznajom Gospodina, Spasitelja Isusa Krista, izbjegli pokvarenosti svijeta, opet upletu u nju i ako ih ona nadvlada, tim njihovo posljednje stanje biva gore od prijašnjega. ... Na njima se događa što kaže istinita poslovica: ‘Pas se vraća na svoju bljuvotinu’ i ‘Okupana se svinja vraća da se valja u kaljuži’” (2. Petr. 2:20-22, ST; 1. Kor. 6:11).

12. a) Zašto je “isključenje” najpravilniji izraz? b) Što pokazuje povijest o tome, kako su postupali sa grešnicima oni koji su propovijedali kršćanstvo?

¹² Da, Biblija zapovijeda kršćanima, da se ne druže i ne prijateljuju sa osobom, koja je isključena iz skupštine. Dakle, Jehovini svjedoci pravilno nazivaju odstranjenje iz zajednice “isključenjem”, što znači da izbjegavaju prijestupnika koji se ne kaje. Odbijanjem druženja sa isključenim bilo u duhovnom ili društvenom smislu, pokazuju vjernost Božjim mjerilima i poslušnost njegovoj zapovijedi iz 1. Korinćanima 5:11, 13. To je suglasno s Isusovim savjetom, da se na takvu osobu treba gledati tako, kako su Židovi onog vremena gledali na “neznabošce”. Nakon smrti apostola, oni koji su propovijedali kršćanstvo, očigledno su još neko vrijeme slijedili taj biblijski način postupanja.c Ali koliko crkava slijedi danas Božja jasna uputstva o tome?

Samoisključenje

13. Što bi trebalo učiniti kada netko oslabi i postane nedjelotvoran?

¹³ Kršćanin može duhovno oslabiti ako ne proučava redovito Božju riječ, ako ima osobnih problema ili radi progonstva (1. Kor. 11:30; Rim. 14:1). Događa se da takav prestaje posjećivati kršćanske sastanke. Što treba učiniti? Prisjetimo se, da su apostoli napustili Isusa one noći kada je bio uhapšen. Ipak je Isus hrabrio Petra: “Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću (koja su također napustila Isusa) ” (Luka 22:32, ST). Dakle, kršćanski starješine i ostali trebaju iz ljubavi posjetiti i pomoći onome tko je oslabio i postao nedjelotvoran (1. Sol. 5:14; Rim. 15:1; Jevr. 12:12, 13). Međutim, sasvim je druga stvar, kada netko ne želi biti više kršćanin i sam se odvoji odnosno napusti zajednicu.

14. Kako se netko može sam isključiti?

¹⁴ Netko, tko je bio pravi kršćanin, može odustati od puta istine i izjaviti, da nije više Jehovin svjedok i da ne želi kao takav biti smatran ni od drugih. To se rijetko događa, ali ako se dogodi, takav se odriče kršćanske vjere, namjerno se isključujući iz skupštine. Apostol Ivan je o takvima pisao: “Od nas su izišli, ali nisu pripadali nama, jer da su pripadali nama, ostali bi s nama” (1. Iv. 2:19, ST).

15, 16. a) Kako se još može netko sam isključiti? b) Kako trebaju kršćani gledati na one koji su se sami isključili i kako bi trebali sa njima postupati?

¹⁵ Netko se može odreći svoga mjesta u kršćanskoj skupštini i svojim postupcima, postavši, primjerice, članom neke organizacije čiji je cilj protivan Bibliji i tako se nađe pod osudom Jehove Boga. (Usporedi Otkrivenje 19:17-21; Izaija 2:4). Dakle, ako se neki kršćanin pridruži onima koje Bog ne priznaje, bilo bi ispravno da se skupština obavijesti, da se dotični sam isključio i nije više Jehovin svjedok.

¹⁶ Na one, koji pokazuju da “nisu od nas” jer namjerno odbijaju vjeru i vjerovanja Jehovinih svjedoka, treba s pravom gledati kao na one, koji su isključeni za zla djela i prema njima jednako tako postupati.

Surađivati sa skupštinom

17, 18. Kako možemo surađivati sa skupštinom kad se radi o isključenju?

¹⁷ Iako kršćani uživaju u duhovnom društvu raspravljajući ili proučavajući Bibliju sa svojom braćom ili zainteresiranima, oni ipak neće željeti takvo društvo sa isključenim grešnikom (ili onim koji se odrekao vjere i vjerovanja Jehovinih svjedoka i sam se isključio). Isključeni je odbačen jer se radi “grijeha” sam “osudio” i svi u skupštini prihvaćaju Božju osudu i podupiru je. Ipak, isključenje znači mnogo više, nego samo prekidanje duhovnog druženja sa takovom osobom (Titu 3:10, 11).

¹⁸ Pavao je pisao: “Da se ne družite ... S takvim ni jesti!” (1. Kor. 5:11, ST). Vrijeme obroka je vrijeme opuštanja i razgovora. Zato Biblija zabranjuje svako privatno druženje sa isključenim, kao na primjer, ići s njim na izlet, zabavu, igrati se loptom, biti na plaži ili u kazalištu ili s njim sjesti i jestid (U sljedećem članku ćemo razmotriti probleme, koji nastaju kada je isključen rođak.)

19. Zašto može ponekada izgledati da je teško dati podršku isključenju i zašto je važno to činiti?

¹⁹ Ponekad može kršćanin biti pod jakim pritiskom da omalovaži taj biblijski savjet. Taj pritisak mogu prouzročiti njegovi osjećaji ili je razlog poznanstvo. Neki bi brat, primjerice, mogao biti pod pritiskom da vjenča dvije isključene osobe. (To vrijedi za zemlje gdje se vjenčanja ne sklapaju jedino u općini pred matičarom.) Bi li se ta služba mogla smatrati samo kao ljubaznost? Netko bi mogao tako misliti. Ali zašto su željeli da ih on vjenča umjesto matičar ili neki drugi za to određeni državni službenik? Zar ne zato, jer je on Božji sluga i može pružiti bračne savjete iz Božje riječi? Popustiti takvom pritisku značilo bi družiti se sa takvim parom, s osobama koje su isključene iz skupštine zbog svog bezbožnog življenja (1. Kor. 5:13).

20. Kako bi trebali postupati ako je isključen naš poslovni partner ili suradnik?

²⁰ Drugi problemi nastaju u vezi poslovanja ili radnog mjesta. Što ćeš učiniti ako si zaposlen kod čovjeka, koji je sada isključen iz skupštine, ili takav radi kod tebe? Ako si ugovorom vezan ili financijski obavezan nastaviti poslovni odnos sa isključenim, sada ćeš sigurno promijeniti svoj odnos prema njemu. Još uvijek će biti potrebno s njim voditi poslovne razgovore, ali duhovni razgovori i privatno druženje pripadat će prošlosti. Na taj ćeš način pokazati poslušnost prema Bogu i bit ćeš zaštićen. S tim ćeš mu pokazati koliko ga njegov grijeh košta na raznim područjima (2. Kor. 6:14, 17).

Možemo li razgovarati s isključenim ili onim koji se sam isključio?

21, 22. Koji nam savjet daje Sveto pismo o razgovaranju sa isključenima?

²¹ Znači li to da kršćanin uopće neće više razgovarati sa isključenim, niti ga pozdraviti, ako se pridržava Božje pravde i njegovih odredaba o isključenju? Neki su si postavljali takova pitanja, sjetivši se Isusovog savjeta da ljubimo čak i naše neprijatelje i da ne ‘pozdravljamo samo svoju braću’ (Mat. 5:43-47).

²² Bog u svojoj mudrosti zaista nije pokušao obrazložiti svaku moguću situaciju. Stoga nam je potrebno da razumijemo ono što Jehova kaže o postupanju sa isključenim, jer tada možemo nastaviti podupirati njegovo gledište. Bog objašnjava preko apostola Ivana:

“Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. ... Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primati u kuću i nemojte ga pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u zlim djelima njegovim.” (2. Iv. 9-11, ST).

23, 24. Zašto je razumno izbjegavati razgovor sa isključenim?

²³ Apostol, koji je napisao ovo razumno upozorenje, bio je jako blizak Isusu i dobro je znao što je Krist rekao o pozdravljanju. Znao je također, da je uobičajeni pozdrav u ono vrijeme bio “mir s tobom”. Za razliku od nekog osobnog “neprijatelja” ili svjetovnog čovjeka na vlasti, koji se protivio kršćanima, isključeni, ili koji se sam isključio i koji pokušava opravdati svoja otpadnička gledišta ili nastavlja sa bezbožnim djelima, sigurno nije osoba kojoj treba poželjeti “mir” (1. Tim. 2:1, 2). No, iz našeg dugogodišnjeg iskustva znamo da baš pozdravljanje nekoga može biti prvi korak k stupanju u razgovor a možda čak i k prijateljstvu. Želimo li poduzeti taj korak kod isključene osobe?

²⁴ Netko bi sada mogao pitati: ‘Ali što tada, ako izgleda da se osoba kaje i da joj je potrebno ohrabrenje?’ Nadglednici u skupštini služe kao duhovni pastiri i zaštitnici stada (Jevr. 13:17; 1. Petr. 5:2). Ako isključeni, ili osoba, koja se sama isključila, moli ili pokazuje da želi ponovo doći pod Jehovinu milost, mogu starješine s njim razgovarati. Ljubazno će mu objasniti što treba učiniti i mogu mu dati još neki prikladni savjet. Oni mogu s njim postupiti na temelju činjenica o učinjenom grijehu i njegovom stajalištu. Ostale u skupštini neće se o tome obavještavati. Zar ne bi bilo moguće da se o “kajanju” isključenog prosuđuje samo po utiscima, umjesto po činjenicama? Ako su nadglednici uvjereni, da se isključeni doista pokajao i da pokazuje plodove pokajanjae tada će ga ponovo primiti u skupštinu. Nakon tog postupka mogu ga ostali u skupštini srdačno pozdravljati na sastancima, oprostiti mu, tješiti ga i uvjeravati u svoju ljubav, kao što je Pavao podsticao Korinćane da to učine čovjeku, koji je bio primljen u Korintu (2. Kor. 2:5-8).

Ne sudjelovati u zlim djelima

25, 26. Što Bog savjetuje o “sudioništvu” sa isključenim?

²⁵ Svi vjerni kršćani trebaju ozbiljno uzeti k srcu istinu, koju je Ivan napisao pod Božjim nadahnućem: “Tko ga [isključenog grešnika koji unapređuje lažnu nauku ili bezbožno živi] pozdravlja, sudjeluje u zlim djelima njegovim” (2. Iv. 11, ST).

²⁶ Mnogi tumači kršćanstva stavljaju prigovore na 2. poslanicu Ivanovu 11. redak. Tvrde da je to ‘nekršćanski savjet, protivan duhu našega Gospodina’, ili da potiče netrpeljivost. Međutim, takva mišljenja potiču od religioznih organizacija, koje ne izvršavaju Božju zapovijed: “Uklonite zločinca između sebe!”, koje rijetko, ako uopće ikada, isključuju iz svojih crkava ozloglašene prijestupnike (1. Kor. 5:13, ST). Njihova “trpeljivost” je ne biblijska i nekršćanska (Mat. 7:21-23; 25:24-30; Iv. 8:44).

27. Kako bi mogao kršćanin postati “sudionik” u zlim djelima i do čega bi ga to dovelo?

²⁷ No, nije neispravno biti vjeran pravednom i istinitom Bogu Biblije. On nam govori, da će primiti “na svojoj svetoj gori” samo one, koji hode bez mane, čine pravdu i govore istinu (Ps. 15:1-5). Ako bi se kršćanin družio sa prijestupnikom, koga je Bog odbacio i koji je isključen ili se sam isključio, značilo bi to kao da kaže: ‘Ni ja ne želim mjesto na Božjoj svetoj gori’. Ako starješine vide da netko ide u tom smjeru, redovito se družeći sa isključenom osobom, pokušat će mu ljubazno i strpljivo pomoći da ponovo stekne Božje gledište (Mat. 18:18; Gal. 6:1). Opomenut će ga, i ako je potrebno, ‘strogo upozoriti’. Oni mu žele pomoći da ostane ‘na Božjoj svetoj gori’. Ali ako unatoč toga ne bi prekinuo druženje s isključenim, tada bi sam sebe učinio ‘sudionikom (podupirući ili sudjelujući) u zlim djelima’ i morao bi biti odstranjen iz skupštine ili isključen (Titu 1:13; Juda 22, 23; usporedi 4. Mojsijeva 16:26).

Vjerni Božjem gledištu

28. Kako možemo pokazati svoju vjernost prema Jehovinom gledištu?

²⁸ Vjernost prema Jehovi Bogu i njegovim pripremama je izvor sreće, jer su svi njegovi putovi pravedni, istiniti i dobri. To vrijedi i za njegove propise o isključenju nepokajničkih prijestupnika. Slijedeći te odredbe, možemo se pouzdati u Davidove riječi: “Znajte da Jehova divno čuva svetoga (vjernoga) svoga” (Ps. 4:3). Da, Bog čuva, nagrađuje i vodi one koji su vjerni njemu i njegovim putovima. Među mnogim blagoslovima, koje primamo uslijed takve vjernosti je i radost što se nalazimo među onima, koje Bog priznaje i prihvaća ‘na svojoj svetoj gori’ (Ps. 84:10, 11).

Sjećaš li se slijedećih misli?

◻ Kako se postupalo sa Židovima, koji su bili isključeni iz sinagoge?

◻ Koju razliku Pavao pokazao u postupanju:

1) sa nemoralnim osobama u svijetu?

2) sa nemoralnim osobama isključenim iz skupštine?

◻ Kako bi trebali kršćani gledati na onoga, koji se sam isključi iz skupštine?

◻ Koje su vrste druženja ograničene “isključenjem”?

◻ Zašto kršćani ne pozdravljaju ili ne govore sa isključenima?

◻ Što trebamo raditi s obzirom na isključene, da bismo ostali ‘na Božjoj svetoj gori’?

[Bilješke]