Otkloniti ‘živjeti od mača’ — zaštita

“VRATI mač svoj na njegovo mjesto”! Ova odlučna Isusova zapovijed dana je u vrijeme kada je upotreba sile izgledala sasvim umjesnom. Pred Isusom je stajala ‘množica ljudi s mačevima i toljagama’, tražeći da ga uhapse i podlože izopačenom suđenju. Jedan je Isusov učenik izvukao mač i htio ga zaštititi upotrebom sile. Bi li ga ti okrivio?

Međutim, Isus nije htio imati učešća u takvom nasilju. Zapovjedio je Petru da ukloni svoje oružje i objasnio: “Svi koji se dohvataju mača — od mača će poginuti. Ili ti misliš da ja ne mogu zamoliti svog Oca da mi odmah pošalje više od dvanaest legija anđela?” (Matej 26:47, 52, 53, NS).

I danas kršćani odbijaju uzdati se u oružje poput pištolja i noževa — čak i u ova opasna, ‘kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj’ (2. Timoteju 3:1, NS). Oni ozbiljno uzimaju zapovijed Biblije da ‘prekuju mačeve u plugove’ i ne žele nanositi zlo svojim bližnjima (Izaija 2:4). Zato oni ne nose oružje u cilju samoobrane i ne pribjegavaju nasilju, nego pokušavaju razumno razgovarati s onima koji im žele nanijeti zlo. “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite miroljubivi sa svim ljudima” (Rimljanima 12:18, NS). I pored toga nije uvijek lako odbiti ‘živjeti od mača’. Mogu nastati okolnosti koje će ozbiljno iskušavati nastojanje kršćanina ‘da bude miroljubiv sa svim ljudima’.

Tako se dogodilo prije nekoliko godina u jednoj afričkoj zemlji. Došlo je do borbe za vlast u zemlji. Rasplamsao se građanski rat, uz široko rasprostranjene napade gerilaca. Građani su zato bili prisiljeni stupiti u snage sigurnosti. S druge strane, sugrađani su na neke vršili veliki pritisak da se pridruže gerilcima. Građani su se doista ponekad našli stisnuti između gerilaca i vladinih vojnika koji su postupali okrutno sa svakim tko bi pomagao gerilcima.

Nasilje je zahvatilo zemlju. Jedan bračni par pionira sjeća se da je opasnost od napada bila tako bliska da bi stavljali svoje torbe s knjigama, kad bi se vozili automobilom u službu propovijedanja, između sebe i vrata automobila, u visini grudi, kao zaštitu od puščanih zrna. Međutim, dok su oni izbjegli povredama, jedan stariji bračni par koga su oni posjećivali, nije tako dobro prošao. Muž je ubijen. Drugoj obitelji koju su oni posjećivali gerilci su spalili kuću i sve u njoj. (Ta obitelj je kasnije pisala Udruženju Kule stražare, zatražila knjigu sa prikladnim naslovom Pravi mir i sigurnost — odakle ih očekivati?)

U takvom osjećajima opterećenom stanju nije čudo da mnogi požele poduzeti agresivne korake u cilju svoje zaštite. “Treba li osoba stajati mirno i dopustiti da njega i njegovu obitelj ubijaju?” — razmišljali su neki. Mnogi su počeli nositi oružje. I Jehovini svjedoci su u toj ratom podijeljenoj zemlji razmišljali što da učine.

Suočiti se s prijetnjom zatvora

U općenitom Jehovini svjedoci su došli do jedinstvenog zaključka: ostati potpuno neutralni u građanskom ratu i odustati od nošenja opasnog oružja. No, nije li ta odluka nepraktična i opasna? Njihova iskustva naročito ističu opravdanost takve odluke.

Mladi čovjek imenom Toni služio je ranije u vojsci. Kad je postao kršćaninom, zaključio je da mu savjest više ne dopušta “živjeti od mača” i nanositi povrede drugim ljudima. Kada je pozvan odslužiti drugi rok, odbio je i platio novčanu kaznu. Uskoro je opet pozvan i ovog puta kažnjen zatvorom od šest mjeseci. I treći puta je pozvan i osuđen na deset mjeseci zatvora. Međutim, ovog puta se je žalio protiv presude višem sudu. Sljedeće dvije godine proveo je ulazeći i izlazeći u sud i svaki puta je pripremao sebe i ženu na rastanak za 10 mjeseci. “Moja žena i ja smo se pozdravljali oko 13 puta u te dvije godine, ali svaki puta se dogodilo nešto što je odložilo izvršenje kazne”, kaže on.

U međuvremenu, on i njegova supruga postali su posebni pioniri i tako je on dobio priznati status propovjednika. No, zakon je i dalje tražio da on izdrži kaznu od deset mjeseci. Konačno je dobio pismo u kome mu se nudilo poništenje kazne ako prizna da je kriv. Toni kaže: “Rekao sam im da to ne mogu priznati, jer sam bio nevin.” Pripremio se je za odlazak u zatvor. Na svoje iznenađenje, dobio je još jedno pismo u kome je pisalo da su suci vrhovnog suda razmotrili taj slučaj i odložili ga kao običnu formalnost! Toni je osjetio da je blagoslovljen jer je odbio “živjeti od mača”.

Međutim, mnogi kršćani izloženi su naizgled beskrajnom nizu zatvorskih kazni. Čim izađu iz zatvora prime ponovno poziv i tako se nastavlja krug sudskih procesa i zatvora. Zamisli samo kako je bilo teško oženjenim ljudima s djecom! Ipak, oni koji su sačuvali svoju neutralnost nisu bili zaštićeni samo od nasilja okrutnog građanskog rata, nego su mogli i ‘sačuvati čistu savjest’ pred Jehovom (1. Petrova 3:16).

Zaštita nečije obitelji — bez oružja!

Obiteljski čovjek prezimenom Will odbio je sudjelovati u nasilju i stoga je blagoslovljen. On, njegova žena i petero djece imali su imanje, udaljeno oko 64 km od grada. Obitelj se izlagala velikoj opasnosti putujući u grad na sastanke i radi drugih poslova. Izgledalo je prihvatljivim osloniti se na vatreno oružje u cilju zaštite. Ipak, Will je već doživio blagoslove kada se oslonio na Jehovu. Godinama ranije bio je on vrlo uspješan uzgajivač duhana. Kada je saznao preko stranica Kule stražare da takav posao i zanimanje nije u redu za kršćanina, poduzeo je hrabar korak i počeo uzgajati druge usjeve. Ljudi su se u okolici zaprepastili njegovom naizgled ludom odlukom. Međutim, lijepo vrijeme — čak i tokom loših razdoblja — pomoglo mu je uspjeti u novom poduhvatu. Mještani su se iznenadili. I Will i njegova obitelj doživjeli su iz prve ruke Božje obećanje, da neće ‘napustiti ili odstupiti’ od svojih slugu (Jevrejima 13:5).

Kad je počeo rat, Will se suočio s drugom kušnjom kršćanske čistoće. Ojačan svojim ranijim iskustvom, odlučio je da neće uzeti puške u ruke. Umjesto toga, izabrao je unajmiti kuću u gradu za svoju ženu i djecu, kako bi im škola i dvorana za kršćanske sastanke tokom tjedna bile blizu i oni više nisu trebali prevaljivati svaki dan 177 km putujući opasnim područjem.

Jedne noći, dok nisu bili kod kuće, upala je u njihovu kuću na imanju grupa gerilaca i pokrala neke stvari. Ipak, na veliko iznenađenje, nisu spalili kuću niti ozbiljno oštetili imovinu. Zašto to nisu učinili? Gerilci su rekli Wilijevim radnicima na imanju, da oni znaju da je “šef Will” jedan od Jehovinih svjedoka i da je dobar čovjek, koji pošteno postupa sa svojim radnicima! Koliko li je bio snažniji njegov dobar glas kao kršćanina negoli oslonac na opasno oružje!

Pravi izvor zaštite

Ovakva iskustva ističu činjenicu da Jehova blagosilja one koji se drže kršćanske neutralnosti i odbijaju ‘živjeti od mača’. Istina, Jehova ponekad dopušta da neki njegov sluga umre. Tako je u toj zemlji ubijen i jedan pokrajinski nadglednik. Ipak, bolje je umrijeti i osloniti se potpuno na Jehovu, nego dopustiti da strah pred ljudima upravlja našim životnim pravcem (Matej 10:28). Ova vremena nasilja nas ne bi trebala navesti da ‘živimo od mača’ ili da se oslanjamo na bilo kakvo opasno oružje radi oslobođenja. Biblija nam jamči: “Strah pred ljudima postavlja zamku, ali će biti zaštićen onaj tko se uzda u Jehovu” (Priče Salamunove 29:25, NS).

[Istaknuta misao na stranici 28]

Kršćani ozbiljno shvaćaju zapovijed Biblije da ‘prekuju mačeve u plugove’.

[Istaknuta misao na stranici 28]

“Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite miroljubivi sa svim ljudima.”