Posjetite oblasne kongrese “Rast Kraljevstva” u 1984.!

NITKO kao Jehova ne shvaća važnost sastajanja Božjih slugu na Zemlji na većim skupovima. Zato je on odredio Izraelcima starog doba sastajanje tri puta godišnje u Jeruzalemu, mjestu koje je on odabrao. Tamo su slušali dok se čitao zakon Jehove Boga, primali opomene i nesumnjivo se radovali pričajući jedni drugima kako ih je blagoslovio Jehova Bog (2. Mojsijeva 23:14-17; 34:23; 5. Mojsijeva 16:16, 17; 2. Dnevnika 8:13).

Međutim, Izraelci se nisu okupljali samo na te praznike, nego i povodom naročitih prilika, na primjer, povodom posvećenja hrama kralja Salamuna — gdje su proslave trajale 14 dana i prilikom proslave ponovne izgradnje zidina Jeruzalema u vrijeme Nehemije (1. Carevima 8:65, 66; Nehemija 12:27-43).

Tako su i suvremeni Jehovini svjedoci slijedili dobar biblijski primjer, održavajući kongrese više od sto godina, u stvari, od 1879. godine. Već se oko 37 godina sastajemo poput Izraelaca starog doba, tri puta godišnje — dva puta na pokrajinskim sastancima i jednom na oblasnom, nacionalnom ili međunarodnom kongresu.

Kakvi su samo oduševljavajući izvještaji stigli sa prošlogodišnjih oblasnih kongresa “Jedinstvo Kraljevstva”!a Braća su shvatila kao nikada dosad, svoje sveopće jedinstvo. U mnogim je zemljama broj prisutnih dostigao najveće brojke. Na primjer, u afričkoj državi Zambiji, sa 57 034 objavitelja, zabilježeno je ukupno 417 122 prisutna na 24 kongresa, što znači, da je na 15 stanovnika te zemlje došao jedan posjetilac kongresa! Ne potiču li ovakvi izvještaji u nama želju, da prisustvujemo ovogodišnjim kongresima “Rast Kraljevstva”?

Otkuda potreba za sastajanjem

Zašto je potrebno da se okupimo ta tri i pol dana i duhovno jačamo? Petar nas podsjeća: “Kad će se dakle ovo sve raspasti, kakvi morate vi biti u svetom ponašanju i djelima pobožnosti očekujući i ozbiljno misleći na skori dolazak (Jehovinog) dana” (2. Petrova 3:11, 12, NS).

Iz godine u godinu iskušenja i pritisci su sve veći i pokušavaju nas navesti da odstupimo od tog ‘svetog ponašanja’. Može se čak reći, da svijet svakodnevno postaje sve nasilniji, zlobniji, izopačeniji, pokvareniji, nazadniji i nemoralniji. To dokazuju i sredstva javnog informiranja, koja su svakome dostupna — novine, časopisi, radio, filmovi i televizija. Naročito oni, koji moraju biti u stalnom dodiru sa svjetskim ljudima da zarade za život ili steknu obrazovanje, osjećaju da je njihova duhovnost stalno na udaru.

Osim toga, kakav je silan pritisak na nas da odstupimo od ‘djela pobožnosti’, od dvostrukog djela — propovijedanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu i pravljenja kršćanskih učenika! Potrošački svijet vrši na nas pritisak i dovodi nas u iskušenje da postanemo materijalistički prožeti — da utrošimo mnogo vremena, energije i sredstava da postignemo takozvane dobre stvari u životu, te bi nam tako ostalo malo vremena i snage za svetu službu. U tom pogledu, industrija razonode, čini se, predstavlja još veću opasnost za Božji narod. Na to nas je Isus s pravom upozorio rekavši: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka ... Bdijte i molite svaki čas da biste mogli umaći ... i održati se pred Sinom čovječjim” (Luka 21:34-36, ST).

Naš program oblasnog kongresa, “Rast Kraljevstva” namijenjen je pružanju potrebne pomoći svim Božjim slugama, tako da doista mogu živjeti po Jehovinim pravednim načelima i da se još bolje nego do sada opreme za propovijedanje Kraljevstva i pravljenje učenika.

Sada planiraj posjet

Naročito želimo ozbiljno misliti da kongresi traju tri i pol dana — počinju u četvrtak poslijepodne (kod nas u petak prijepodne). Ove godine ići ćemo u službu propovijedanja u petak poslijepodne (ili prema okolnostima). Kada usporedimo prošlogodišnji broj prisutnih u četvrtak s onim u nedjelju, javlja se pitanje da li bi neki od nas mogli uložiti veće napore i biti prisutni na početku kongresa, u četvrtak poslijepodne (ili u petak ujutro). Jedna od vrhunskih točaka prošlogodišnjeg kongresa bilo je predavanje u četvrtak “Muzika koja slavi Jehovu”, u kome nismo samo čuli oduševljavajuću izjavu da će izaći nova pjesmarica, nego smo čuli i izvode iz devet divnih melodija, te tako unaprijed osjetili ukus pjesama nove pjesmarice. Kakva radost će biti za mnoge od nas, da u ovom kongresnom razdoblju pomiješamo svoje glasove s glasovima ostale braće, jer ćemo četiri dana tokom kongresa koristiti novu pjesmaricu (za englesko govorno područje)!

Većina ima godišnji odmor svake godine. Ne bi li moglo više nas planirati i uključiti u svoj odmor cijeli kongres? Ili, ako to nije moguće, zar ne bi mogli žrtvovati plaću (uzeti neplaćeni odmor) za ta dva dana u korist velike duhovne gozbe? U Hondurasu su neka braća izgubila radna mjesta samo zato, što su zatražila slobodne dane da bi posjetili kongres. Jedna sestra je također zatražila dva slobodna dana kako bi posjetila kongres “Jedinstvo kraljevstva” i zbog toga joj je prijetilo otpuštanje s posla. O tome je čuo jedan advokat, čija je žena svjedok, i našao je sestri nakon kongresa bolje plaćeni posao.

U Godišnjaku za 1984. godinu čitamo o više od 30 000 braće iz Španjolske i Portugala koja su putovala čak u Belgiju na kongres u vrijeme kada se kongresi nisu mogli održavati u njihovim zemljama. Također čitamo o teškoćama s kojima se moraju suočiti braća s Aljaske da bi posjetili kongrese. Tu se opisuje kakve napore je uložio jedan brat sa otoka Samoa da bi posjetio kongres na Fidži otocima: “Nije bio mlad, nego star; ne jak, nego boležljiv; nije imao zdrave noge, nego zgrčeno jedno stopalo; nije dobro vidio, nego je bio na jedno oko slijep. Da bi posjetio kongres bio mu je potreban novac, a da bi ga imao, morao je sakupljati kokosove orahe. Jednom je nosio oko 15 kokosovih oraha i to oko 4 kilometra daleko, gdje ih je gulio, isjekao jezgru i stavio da se suši. Zatim je prodavao te komade jezgre kokosovog oraha ili kopru.” Trebalo mu je dobra četiri tjedna da zaradi dosta novca za put. I mi bismo trebali biti tako odlučni posjetiti ovaj kongres!

Uvijek trebamo misliti da naši kongresi ne služe samo našoj duhovnoj izgradnji, nego često puta daju veliko svjedočanstvo onima izvan Božje organizacije. Zapazi na primjer što je pisao jedan reporter u novembarskom izdanju (1983.) grčkog časopisa Galaxias o našem kongresu “Jedinstvo Kraljevstva” održanom u Ateni. Nakon davanja prilično opširnog izvještaja o programu za svaki dan, izvijestio je i ovo:

“Bilo da netko prihvaća nazore Jehovinih kršćanskih svjedoka ili ne, posjeta stadionu Apolo za vrijeme programa Jehovinih kršćanskih svjedoka bila je događaj koji je na posjetioca ostavio duboki utisak. ... Nitko ne može poreći, da je njihova vjera izvršila snažan utjecaj na njihov osobni život, ili drugim riječima, da oni žive po svojoj vjeri. Iako imaju revnost, oni nisu fanatični. Ljube Boga, ali ljube i ljude.”

Neka bi svaki kršćanski Jehovin svjedok, kao i svi drugi ljubitelji istine i pravde, uložio sve svoje napore da prisustvuje kongresu “Rast Kraljevstva” — od početka do kraja!

[Bilješka]