Pitanja čitalaca

◼ Je li bilo prisutno stotinu gostiju na svadbi u Kani budući da je Isus napravio toliko vina?

ISUS je na čudesan način napravio veliku količinu izvrsnog vina — dovoljnu za veliko društvo. Ali nemamo nikakve opravdane razloge za pretpostavku da je napravio samo toliko vina koliko je bilo potrebno ili da je za vrijeme gozbe bilo potrošeno sve to vino.

U Ivanu 2:6-9 piše da je Isus rekao da se napune vodom “šest kamenih posuda” koje su bile tamo postavljene “po propisu židovskog čišćenja”, od ‘kojih je svaka obuhvaćala dvije do tri mjere tekućine’. Isus je zapovjedio: “Napunite posude vodom!” “I napuniše ih do vrha.” Pretpostavlja se da se kod mjere za tekućinu radi o “batu”, koji sadrži 22 litre. Ako je tako, onda je šest posuda obuhvatilo oko 260 do 390 litara (1. Carevima 7:26; Ezdra 7:22; Ezehijel 45:14).

Budući da su Isus i njegovi učenici ostali na gozbi, pretpostavlja se da se umjerenost zadržala. Stoga bismo mogli doći do zaključka da je bilo stotinu uzvanika jer Isus inače ne bi smatrao potrebnim napraviti toliku količinu vina. Međutim, ni u drugim prilikama kada je Isus osigurao hranu na čudesan način, nije se pobrinuo samo za najmanje potraživanje. Kada je jednom umnožio kruhove i male ribe da bi nahranio 4 000 muškaraca, osim žena i djece, preostalo je još “sedam punih košara” — košara od slame koje su bile dovoljno velike da u njih stane čovjek (Matej 15:32-38; Djela apostolska 9:25). Vjerojatno je jednako tako ostalo u obilju vina nakon gozbe u Kani. Bez sumnje se to vino moglo upotrijebiti i kasnije jer se tada obično pilo vino uz obroke. Time je došla do izražaja Isusova darežljivost, po čemu se odlikuje i njegov Otac (Djela apostolska 14:17; usporedi s Matejom 14:14-21).

Dakle, moguće je da su na svadbi u Kani bili mnogi prisutni iz Kane i okoline, ali količina vina koju je Isus napravio ne mora značiti da je bilo više stotina uzvanika.

◼ Zašto se u Kuli stražari u više navrata osvrnulo na događaje zapisane u Makabejcima I iako ta knjiga pripada apokrifima?

NAŠ priručnik Aid to Bible Understanding (Pomoć za razumijevanje Biblije) sadrži poduži članak pod odrednicom “apokrifi”. U njemu se iznose dokazi da apokrifi ne pripadaju biblijskom kanonu iako ih katolička crkva priznaje kao takve. Židovi nisu nikada priznali apokrifne spise kao dio Hebrejskog kanona, a i Jeronim, poznati katolički prevodilac latinske Vulgate, priznao je da ti spisi nisu kanonski. Apokrifne knjige stoga nisu inspirirani spisi kao knjige Biblije (2. Timoteju 3:16).

Međutim, apokrifne knjige Makabejci I i II sadrže mnogo činjeničnog materijala. U engleskom izdanju gore spomenutog priručnika piše o Makabejcima I: “Povijesni izvještaji o židovskoj borbi za nezavisnost u drugom stoljeću pr. n. r. vr., od početka vladavine Antioha Epifana (175. pr. n. r. vr.) do smrti Simona Makabejca (oko 134. pr. n. r. vr.). ... Naročito govori o junačkim podvizima svećenika Matatija i njegovih sinova, Jude, Jonatana i Simona, u borbi protiv Siraca. Ova knjiga je najvrednije apokrifno djelo jer sadrži povijesne podatke iz toga vremena. Međutim, Jewish Encyclopedia (Židovska enciklopedija) komentira da je ‘u njoj povijest opisana sa ljudske točke gledišta’.”

O Makabejcima II čitamo u engleskom izdanju gore spomenutog priručnika: “Iako je ova knjiga svrstana nakon Makabejaca I, ona opisuje djelomično događaje iz istog razdoblja (oko 180. pr. n. r. vr. do 160. pr. n. r. vr.) kao Makabejci I i ima drugog autora. Pisac predstavlja tu knjigu kao kratak sadržaj prethodnih djela nekog Josona iz Cirene. Ona opisuje progonstvo Židova pod Antiohom Epifanom, pljačkanje i zatim ponovo posvećivanje hrama.”

Prema tome, iz povijesnog zanimanja mogu se citirati knjige Makabejaca ili se osvrnuti na njih, a da se pri tome ne želi reći da su one ili drugi apokrifni spisi inspirirani ili kanonski.