Je li dovoljno vjerovati u Boga?

“VJERUJETE li u Boga ili u neko univerzalno duhovno biće?” — pitao je poznati istraživač javnog mišljenja George Gallup mlađi. Neki će se iznenaditi kad saznaju da je 95 posto odraslih upitanika (preko 30 godina) i omladinaca odgovorilo sa da! Ali, u kojoj mjeri utječe vjera na način postupanja tih ljudi? Očito ne previše, jer George Gallup izvještava da je na pitanje, koliko utječe njihovo religiozno uvjerenje na njihove misli i postupke, samo 26 posto mladih odgovorilo da ima “veliki utjecaj”a (The Search for America’s Faith od George Gallup ml. i David Poling).

Očito nije dovoljno samo vjerovati u Boga. Učenik Jakov je pisao: “Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš. I đavoli to vjeruju i — dršću. ... Vjera bez djela je beskorisna” (Jakov 2:19, 20, ST). Stoga nalazimo u Bibliji izvještaje o osobama koje su činile mnogo više negoli su samo vjerovale. Na primjer, Enoh je “stalno hodao s pravim Bogom” (1. Mojsijeva 5:24, NS). Između Enoha i Boga razvio se bliski odnos, kakav postoji između osoba koje idu zajedničkim putem. Ali, zašto je Enoh uspostavio tako jedinstven odnos s Bogom? Između ostalog zato, jer se Enoh, koji je živio u religiozno izopačenom svijetu, u kojem su ‘bezbožna djela’ bila svakodnevna pojava, unatoč svemu nije dao odvratiti s pravoga životnog puta. On je hrabro i odvažno ukazivao na zle puteve svojih suvremenika, prorokujući: “Gle, Jehova dolazi sa svojim svetim mirijadama da sudi svima, da dokaže bezbožnima sva njihova djela počinjena na bezbožan način i sve sablažnjive stvari koje su bezbožni grešnici govorili protiv njega” (Juda 14, 15, NS).

Budući da je hodao s Bogom, Enoh se našao u velikoj opasnosti. Neprijatelji su ga očito namjeravali ubiti i na taj način učiniti kraj Jehovinim proročanstvima, neugodnima po njih. Ali, tada je zahvatio Bog s kojim je Enoh hodao. U Bibliji čitamo: “Vjerom je Enoh udaljen da ne vidi smrti i nije ga se moglo nigdje naći, jer ga je Bog udaljio”. Da, Bog ga je “udaljio” na taj način što je umro, sačuvavši ga očito od nasilne smrti prouzročene od ruku njegovih neprijatelja (Jevrejima 11:5, 13, NS; 1. Mojsijeva 5:24; usporedi Ivan 3:13).

I Noa je bio čovjek koji je ‘hodao s pravim Bogom’. Poput Enoha, Noa je bio “čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu” (1. Mojsijeva 6:9, ST). Bio je takav unatoč činjenici da je u njegovo vrijeme bio uobičajen neobuzdan način postupanja i da je prevladavalo nasilje. Ali, Noa je uvijek pokazivao strah pred Bogom, nastupajući kao “propovjednik pravde”. Stoga je Bog sačuvao njega i njegovu obitelj, kad je uništio potopom tadanji svijet (2. Petrova 2:5; Jevrejima 11:7; 1. Mojsijeva 6:5, 11).

Upućuje li Bog još uvijek poziv da hodamo s njim? Da, sigurno! Apostol Pavao je rekao da Bog “doista nije daleko ni od jednoga od nas”, ako ga “tražimo ne bi li ga možda napipali i našli” (Djela apostolska 17:27, NS). Ali, kako to možemo postići? I što je potrebno da bismo zaista hodali s Bogom?

[Bilješka]