Kako možeš steći prave prijatelje

“JEDINI način da se stekne prijatelja je biti prijatelj”, napisao je američki pjesnik Emerson. Prijateljstvo je dvosmjerna ulica i uključuje duh davanja. Introvertne (zatvorene naravi) osobe i oni sa sebičnim sklonostima teško sklapaju prava prijateljstva. No, kao što ćemo vidjeti, oni ipak mogu uspjeti.

Pravo prijateljstvo izrasta iz ljubavi, jer ljubav privlači ljude. Međutim, neki imaju poteškoća u stjecanju prijatelja. Kako se to može prevladati?

“Dobro slušaj. Potakni druge da govore o sebi”, savjetuje Dale Carnegie. Kad se nepoznate osobe sastanu, možda prilikom nekog društvenog okupljanja, tko su ti koji stječu prijatelje? Nisu to oni koji mnogo pričaju, nego koji pokazuju srdačno zanimanje za druge, koji ih navode da se otvore i koji ih doista slušaju. Upamtiti imena i zanimljive činjenice o novim poznanstvima također može pomoći u razvijanju prijateljstva.

U svojoj knjizi “Fundamentals of Interpersonal Commumcation” (Temelji međusobne komunikacije), Kim Giffin i Bobby R. Patton preporučuju otvorenost i iskrenost. “Da bi ti netko bio važan”, kažu oni, “moraš znati nešto o toj osobi ... Budi uvijek otvoren i iskren ... Tvoje reagiranje prema drugoj osobi mora uvijek biti iskreno”.

Pravi prijatelji nisu samo iskreni nego i pažljivi i nikad se ne nameću jedan drugome ili su prekomjerno dominirajući. Oni se međusobno razumiju, mogu shvatiti kako onaj drugi gleda na stvari, te tako mogu pokazati sposobnost uživljavanja. Dok se taj odnos razvija oni jedan drugome otvaraju srce i postaju, ne samo pravi prijatelji, nego i bliski prijatelji. Nisu svi pravi prijatelji bliski prijatelji. Isus Krist, najprijateljskija osoba na svijetu, stekao je mnogo prijatelja, ali samo nekolicina su mu bila doista bliski prijatelji (Marko 9:1-10; Luka 8:51).

Knjiga pravog prijateljstva

Biblija, sve do sada najbolja knjiga na temu prijateljstva, kaže: “Pravi drug ljubi sve vrijeme, i bratom se rađa kad je nevolja” (Priče Salamunove 17:17, NS). Pravi prijatelji su suosjećajni i spremni pružiti pomoć kad iskrsnu problemi. Evo lijepog primjera toga – jedne priče iz starog Izraela.

Zbog gladi je jedan čovjek iz Judeje preselio u Moab sa svojom ženom Noemom. Nakon nekog vremena je umro. Kasnije su njegova dva sina oženila moapkinje Rutu i Orpu. Nakon toga su i sinovi umrli, pa su tri udovice ostale same. Noema, majka, odlučila je vratiti se u Judeju, a njene dvije snahe krenule su s njom. Međutim, tokom puta je Noema nagovarala te dvije žene da se vrate i potraže si nove muževe među svojim narodom. Orpa je tako i učinila, dok je Ruta ustrajala u tome ide s Noemom. Zašto? Jer joj je bila više nego samo snaha; bila joj je pravi prijatelj. Njena suosjećajna priroda nije joj dozvoljavala da ostavi ostarjelu udovicu koja je ostala bez obitelji da ide sama (Ruta 1:1-17).

Ruta je pokazala pravu moć uživljavanja, dobrotu, odanost i ljubav. Te osobine sačinjavaju čvrst temelj pravog prijateljstva. Međutim, još je jedan činilac uključen u Rutin odnos prema Noemi.

Prijateljstvo višeg stupnja

Kad ju je Noema nagovarala da se vrati, Ruta je rekla: “Ne nagovaraj me da te ostavim, ... Kud ideš ti ići ću i ja ... tvoj će narod meni moj narod biti i tvoj Bog moj Bog” (Ruta 1:16, BA). Noema je pomogla Ruti, prijašnjoj poganki, da upozna i zavoli pravog Boga, Jehovu. Njihova zajednička vjera postala je snažna duhovna veza koja je povezivala te dvije žene kao prave prijateljice. A Jehova ih je blagoslovio novom obitelji. Nakon nekog vremena Ruta se udala za Boaza, jednog uspješnog zemljoradnika u Judeji, te je dobila sina Obeda, koji je bio djed kralja Davida (Ruta 4:13-22; Matej 1:5, 6).

Duhovni činilac stavlja prijateljstvo na viši stupanj. Kako? U slučaju Rute i Noeme, obje su obožavale Jehovu, ‘Boga milosrdnog i milostivog, sporog na gnjev i bogatog dobrotom punom ljubavi i istinom’ (2. Mojsijeva 34:6, NS). “Bog je ljubav” i ako ga iskreno obožavamo duhom i istinom tada smo sigurni da ćemo uzrasti u ljubavi prema njemu i prema bližnjima (1. Ivanova 4:8; Ivan 4:24). Na taj način se mijenjamo. Razvijamo prijateljsko zanimanje za druge, naročito za krotke, nevoljne ljude svih rasa. Introvertne osobe tako postaju manje na sebe usredotočene. Kod sebičnih ljudi razvija se briga za druge. Počinjemo pokazivati plodove Božjeg duha – “ljubav, radost, mir, strpljivost, prijaznost, dobrotu, vjeru, blagost, samosvladavanje” (Galaćanima 5:22, 23, NS).

Te nam osobine pomažu razvijati sposobnost presudne važnosti, da opraštamo slabosti i greške drugih – ne “do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta”, kako je rekao Isus (Matej 18:21, 22, ST). Mnoga prijateljstva se ruše na toj točki. Ali, Isus Krist je to propovijedao i provodio u život. Koliko često je on opraštao greške svojim nesavršenim, pogrešivim učenicima, uključujući čak i Petrovo sramno nijekanje Gospodina! (Matej 26:69-75).

Kao posljedica čitavog tog duhovnog razvoja, naš krug prijatelja raste. Konačno utvrđujemo da pripadamo ogromnoj, sveopćoj obitelji prijatelja! Također utvrđujemo da je općenito mjerilo naših prijatelja mnogo više. Na primjer, Brian, jedan sasvim novi obožavatelj Jehove, sjeća se da su ga bivši prijatelji navodili da pije i zanemaruje svoju ženu i djecu. Ali, sada je vrlo odan svojoj obitelji. Za svoje mnoge nove prijatelje koji imaju istu vjeru u Jehovu on kaže: “Ako imam kakav problem, znam da mogu podići slušalicu i nazvati bilo koga od njih. Oni će biti sretni da mi mogu pomoći”.

Alan je imao prijatelje čiji se razgovor obično okretao oko automobila i djevojaka. No, za njega su te teme postale “plitke i prazne” onda kad je stekao mnogo novih prijatelja, suobožavatelja Jehove. Oni su obasuli Alana svojim “spontanim, iskrenim, ljubaznim zanimanjem” za njega.

Naši najbolji prijatelji

Svi ti pojedinci i milijuni drugih sačinjavaju svijetom raširenu nepolitičnu obitelj prijatelja kod koje ne postoje nacionalne, rasne i socijalne barijere – to je pravo bratstvo, upravo poput onog kakvo je postojalo među prvim kršćanima (3. Ivanova 14). Ista veza koja je povezivala Rutu i Noemu ujedinjuje također i ovu obitelj, naime, čisto obožavanje Jehove Boga. Svi oni ponizno i zahvalno priznaju da su Jehova i Isus Krist njihovi najbolji prijatelji.

‘Svemogući Bog i njegov Sin naši prijatelji?’ pitaš se možda. ‘Kako je to moguće? Nije li to uobraženost?’ Pa, Biblija kaže: “Abraham je vjerovao Jehovi, ... te je nazvan ‘Jehovinim prijateljem’”. To je sigurno bila nezaslužena dobrota. Jehovina Riječ kaže: “Bog se protivi oholima, a poniznima ukazuje nezasluženu dobrotu” (Jakov 2:23; 4:6, NS).

Možda se neki osjećaju previše grešnima za takvu prednost. Ali, Jakov dalje kaže: “Približite se Bogu i on će se približiti vama. Očistite ruke, grešnici, i pročistite srca, vi neodlučni. Ponizite se u očima Jehove, i on će vas uzvisiti” (Jakov 4:8, 10, NS).

Isus je rekao: “Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam”. On je također istakao da najveća zapovijed glasi ‘ljubi Jehovu Boga svim srcem, dušom i umom, i bližnjega kao samog sebe’ (Ivan 15:14, NS; Matej 22:37-40). Ako to činimo, imat ćemo mnogo pravih prijatelja, štoviše, tako ćemo steći još jednu veliku prednost – vječni život na očišćenoj Zemlji pod Božjim Kraljevstvom (Matej 6:9, 10). Kao što je Isus rekao: “Njegova (Jehovina) zapovijed znači vječni život” (Ivan 12:50, NS).

Hoćeš li dopustiti da ti Jehovini svjedoci pomognu? Kao istinski prijateljski prožeti ljudi, oni su voljni posjetiti te i razgovarati s tobom o tim životovažnim pitanjima, i to besplatno. Oni ti mogu pomoći da stekneš mnogo pravih prijatelja.

[Okvir na stranici 6]

Neke smjernice za pravo prijateljstvo

Biraj one s kojima se družiš.

Srdačno se zanimaj za druge i budi dobar slušač.

Radite zajednički – zajednička iskustva jačaju prijateljstvo.

Budi uvijek prostodušan, iskren i otvoren.

Pokazuj moć uživljavanja i suosjećanja kad su drugi u nevolji.

Kad prijatelji pogriješe ili te uzrujaju, budi spreman oprostiti – do “sedamdeset sedam puta” (Matej 18:22).

Ako su prijatelji oklevetani ili ih se nepravedno kritizira, budi odan i brani ih.

Zajedničko obožavanje Jehove neizmjerno jača prijateljstvo.