Nadiru “vode” za konačni obračun
PRASKAJUĆI krijesovi, čudesne svijeće koje bacaju varnice, vatrometna tijela koja boje nebo crveno, plavo, žuto i zeleno, pečeni krumpiri, glasan smijeh i radosni uzvici (Krijesne noći u Engleskoj).
U Quebec-u (Kanada) radnici su slučajno naišli na 25 kostura. Mrtvaci su bili brižljivo sahranjeni, skrštenih ruku. Tako su povjesničari ušli u trag tajanstvenom događaju, koji se odigrao pred 200 godina.
Oba, ni u kom slučaju povezana događaja, imaju ipak zajednički uzrok – Reformaciju.
O TOME kakav je ogroman prevrat na religioznom području uslijedio u 16. stoljeću u Evropi, izvjestila je Kula stražara od 1. 10. 1987. (engl.). Posljedice toga osjetile su se i u drugim dijelovima svijeta. Mnogo toga što mi danas smatramo svakidašnjicom u stvari je ostatak onoga što su oblikovale vode Reformacije. Možda te posljedice utječu čak na tvoj svakodnevni život. No, ima još nešto važnije: Mi stojimo neposredno pred zadnjom nesrećom koja će zadesiti religiju, a koja će u svakom slučaju pogoditi i tvoj život. Možeš li si to predstaviti?
Razmotrimo najprije tragove Reformacije u nekim zemljama.
Njemačka: Govori se da utjecaj Lutera na njemačku kulturu, nema sličnosti na engleskom govornom području. Njegov prijevod Svetog pisma ima najrašireniju primjenu od svih Biblija na Njemačkom. Luter je bitno doprinio oblikovanju njemačkog jezika, u svojim je glavnim značajkama utvrdio međusobni odnos članova obitelji. Ukazao je državi na potrebu općeg obrazovanja, doprinijevši time većem ugledu učiteljskog poziva.
Kanada: Borba za prevlast između Velike Britanije i Francuske u vrijeme kolonijalizma posebno je ostavila tragove u provinciji Quebec. Quebec koga su prvobitno naselili francuski katolički doseljenici, došao je 1763. godine pod britansku, odnosno protestantsku upravu. Malo prije toga bili su, mrtvaci spomenuti na početku članka, potajno sahranjeni u blizini zida tvrđave tog grada. Zašto tajno? Očito je riječ o protestantima koji tada nisu smjeli biti sahranjeni na katoličkom groblju. Quebec još uvijek strši kao otok katolicizma na francuskom govornom području, što je dovelo do težnje za odjeljivanjem.
Irska: Na zelenom otoku Reformacija nije naišla na odjek, držana je na udaljenosti. Ipak, tokom vremena protestantski utjecaj prodire iz Engleske preko Irskog mora u sjeverne provincije, a rezultat toga je danas podijeljena Irska. Svečanim povorkama koje se upriličuju svakog ljeta u Ulsteru slavi se pobjeda protestantizma u prošlosti. To obično ne prolazi bez barikada, bombi i plastičnih pucaljki. Srpnja 1986. bilo je povodom Orange Day 160 povrijeđenih. Svečanost podsjeća na dan pred 300 godina, kad je kralj Wilhelm od Oranga, koji je učvrstio protestantizam u Velikoj Britaniji, pobijedio posljednjeg katoličkog vladara Engleske, Jakova II.
SAD: “Veliki broj sekti koje potječu iz različitih evropskih zemalja, bitno je doprinio religioznoj slobodi u Americi”, piše A. P. Stokes u knjizi Church and State in the United States (Crkva i država u SAD). U vrijeme kolonijalizma su se Sjedinjene Američke Države okitile protestantskim bojama.
U religiji, politici i trgovini vodilo se kalvinističkim predodžbama. Zastupalo se shvaćanje da je svaki čovjek direktno odgovoran svom Stvoritelju, bez potrebe posredovanja svećenika. To je stajalište utisnulo shvaćanje da treba uzeti sudbinu u svoje ruke, ako se želi požnjeti nagrada za svoj rad.
T. H. White podsjeća u svojoj knjizi In Search of History da su na prijelazu stoljeća 13 posto stanovništva SAD bili katolici, a njihov je udio do 1960. porastao na preko 25 posto. Ipak, mali se broj katolika vinuo do viših političkih položaja. T. H. White zaključuje: “U višim krugovima Senata gdje se stvarao rat i mir, gdje se odlučivalo o saveznoj i vanjskoj politici i gdje su se potvrđivali savezni suci, Amerikanci su još uvijek davali prednost protestantima stare škole, kao čuvarima nacionalnih ciljeva.” Od tog se pravila odstupilo samo u slučaju kad je John F. Kennedy postao prvim katoličkim predsjednikom SAD.
Daljnji primjeri iz drugih zemalja navedeni su u uokvirenom tekstu na stranici 24.
Preplavljeno tlo
U protestantizmu se šire teološke rasprave, a zahvaljujući osobnoj slobodi i slobodi mišljenja izdaje se sve više biblijskih prijevoda i komentara Biblije. Međutim, tokom vremena ta sloboda iznosi na vidjelo i kritiku Biblije. Javljaju se nova gledišta, a ispred svega dolazi pravo na samoopredjeljenje. Napredak nije više nalik blagom zapljuskivanju valova, nego bučnom udaranju mora o obalu. Jaka rijeka Reformacije otplavila je temelje tradicionalne kršćanske nauke. Moderna alternativa, poput teorije o evoluciji, pokreta za oslobođenje žena i “novog morala” – sve je to nalik naplavljenom drveću, odnosno nijemim svjedocima oluje. Religija utjecana osobnim gledištima u nekim je protestantskim zemljama bacila pojedince na obalu i tako su postali brodolomcima na svom vlastitom usamljenom otoku vjere.
U protestantskim područjima naginje se izražavanju sumnje u već postojeće norme. Ljudi odrastaju s vjerovanjem u slobodu, u ljudska prava i napredak. Njemački sociolog i ekonomist Max Weber objavio je godine 1904. jednu naučnu raspravu o vezi između protestantizma i kapitalizma. Prema njegovom saznanju kapitalizam nije, doduše, jednostavno proizvod Reformacije, no zanimljivo je da su u kapitalističkim centrima sa stanovništvom različitih vjeroispovjesti uglavnom protestanti ti koji imaju posjede, koji predvode, oni su sposobni, obrazovani. Prema Fischer Weltalmanach (Fišerovom svjetskom Godišnjaku) od 450 Nobelovih nagrada podijeljenih do 1985. godine, dvije trećine otišlo je osobama koje potječu iz kulturnih krugova na koje je utjecao protestantizam. Samo 20 posto nobelovaca došlo je iz područja utjecanog katolicizmom. Među 20 država s najvećim bruto proizvodom po stanovniku, devet je protestantskih, a samo dvije su katoličke. S druge strane, među 10 najzaduženijih zemalja u razvoju, pet je katoličkih, ali nijedna protestantska zemlja.
Prema njemačkim novinama Der Spiegel (Špigl) kalvinistički su ideali pomogli Britancima pri usponu svoje zemlje do svjetske sile. SAD, Njemačka i Velika Britanija su usporedo s jačanjem svoje političke moći od 19. stoljeća postale i snagama socijalne obnove. Sve se više naglašavala mogućnost da svi budu jednaki. Neki smatraju da su određena popratna strujanja uz glavnu struju Reformacije bila glasnici modernog socijalizma. Političko razumijevanje socijalne odgovornosti otvorilo je put državi sa socijalnim i zdravstvenim osiguranjem. Tako je prvenstveno u protestantskim zemljama građanska vlast postepeno preuzimala kontrolu nad zakonskim aspektima u vezi s rađanjem, smrću, sklapanjem i rastavom braka, te naslijeđem. Između katoličkih i protestantskih zemalja postoji još i danas djelomično velika razlika kad se radi o pravu na rastavu braka ili o ozakonjenju prekida trudnoće.
Dvije utvrde protestantizma SAD i Velika Britanija postale su dvoroga divlja zvijer biblijskog proročanstva (Otkrivenje 13:11). Osnivanje Ujedinjenih naroda, političkog diva 20. stoljeća, koji je proizašao iz Društva naroda – uslijedilo je na protestantsku inicijativu.
Poplava će se vratiti
Bujica koja se povlači ostavlja na obali tragove plime, koji podsjećaju na ponovni povratak vode. Na sličan je način Reformacija 16. stoljeća ostavila još i danas vidljive tragove. Također postoje uvjerljivi dokazi da nam neposredno predstoji posljednji val religioznih promjena, koji će zasjeniti sve prijašnje prevrate, jer će kriva religija biti zauvijek otplavljena, što će pogoditi svakog živog čovjeka. Da li ćeš ti preživjeti taj napad? U cijelom se svijetu, kako kod pojedinaca, tako i kod država rađa duboko ukorijenjeno negodovanje prema organiziranoj religiji. Gdje leže razlozi tome?
Religija izlazi često izvan svog područja duhovne opunomoćenosti, zamjenjujući pri tom mantiju sa svjetovnom uniformom, mitru s krunom, i križ sa žezlom. Pred nekoliko godina bilo je u nedjeljnom časopisu Observer postavljeno pitanje jesu li političari u Irskoj uopće spremni preuzeti od svećenika upravljanje zemljom. Nekadašnji savezni kancelar Njemačke Helmut Schmidt (Helmut Šmit) rekao je u vezi miješanja religije u politiku: “Mislim da ovo ne može više dugo potrajati”. A pariške novine Le Figaro optužuju crkvu za prekomjerno miješanje u politiku, tako da “ona mora računati s opasnošću da se i politika umiješa u religiju”. Bilo to u Indiji, Egiptu, u SAD ili u Poljskoj, Nikaragvi, Maleziji ili Čileu – u punom je toku pogubna borba između religije i politike.
Nije to ništa novo, iznenađujuće. U 17. poglavlju knjige Otkrivenja cjelokupna je kriva religija opisana kao bludnica, nazvana “Babilon veliki”, koja vrši blud s političarima svijeta. U stihu 4. se kaže da je “ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima”. Religiozno svjetsko carstvo je nezasitno. Ono se kupa u raskoši i raspolaže ogromnim bogatstvom. U 16. su stoljeću svjetlucavi sanduci s blagom Katoličke crkve privukli poglede znatiželjnika. Jednako se događa sa draguljima preplavljenim sjajem svih religija 20. stoljeća.
Neke države već požudno gledaju na to bogatstvo. U Albaniji je preko 2 000 mošeja, crkava i ostalih religioznih zgrada preuređeno za svjetovnu svrhu ili uništeno. Godine 1984. izvijestio je Sunday Times da je vladi Malte “zapelo za oko bogatstvo crkve”, nakon čega je smanjila pomoć crkvenim školama. Na pitanje kako da crkva nadoknadi manjak, jedan ministar je odgovorio: “Bude li potrebno neka dade rastopiti svoje zlatne križeve i srebrne oltare.” U Grčkoj se ortodoksna crkva grčevito bori protiv, na početku prošle godine prihvaćenog zakona, koji dozvoljava državi preuzimanje ogromnog crkvenog posjeda (oko 10 posto ukupne površine zemlje).
Na cijelom se svijetu religija pokazuje velikom prijevarom. Umjesto da ujedinjuje ona doprinosi razjedinjavanju. Jedne njemačke dnevne novine govore o “mržnjom ispunjenom suparništvu između katolika i protestanata”. Frankfurter Allgemeine Zeitung piše da je čak ekumenski (sveopći) pokret koji bi trebao premostiti provaliju krenuo od “međusobnog nepovjerenja, nepomirljivog neprijateljstva između katolika i protestanata”, kao od palozne točke. Elie Wiesel, nosilac Nobelove nagrade za mir za 1986. godinu, citiran je u jednim drugim njemačkim novinama, slijedećim riječima: “Često mislim da smo zakazali. Da nam je 1945. netko rekao kako ćemo doživjeti pojavu religioznih ratova na praktično svim kontinentima ... ne bismo to mogli vjerovati”. Religije koje promiču takove sukobe, koje potiču ili odobravaju rat, su krive religije. A Stvoritelj je još pred mnogo vremena odlučio da ih uništi.
17. poglavlje Otkrivenja ne daje mjesta sumnji u to kako će izgledati udes svih krivih religija. U stihu 16. čitamo: “Ali će zvijer (Ujedinjeni narodi) skupa sa deset rogova (vladavine unutar organizacije Ujedinjenih naroda) koje si vidio zamrziti bludnicu (krivu religiju), opustošiti je i svući do gola, meso joj pojesti, a nju spaliti vatrom.”
Gdje ti stojiš?
Koliko to god neobično zvučalo – krivoj su religiji odbrojeni dani. Ona će uskoro nestati zajedno sa svojim običajima, tradicijom i svim prednostima. Teško je predočiti si to, jednako kao što si ljudi u 16. stoljeću nisu mogli predstaviti poraz Katoličke crkve. Ali, vode Reformacije su nadirale. Crkvena bogatstva predana su u ruke narodu, a njena vlast monarsima. I danas će narodi prednjačiti u konačnom uništenju krive religije.
Što to znači za tebe osobno? Ispitaj religioznu zajednicu kojoj pripadaš. Je li ono što zastupa u svakom pogledu suglasno s Biblijom? Ako nije, onda je ta organizacija dio “Babilona velikog”, svjetskog carstva krive religije. Tada slijedi poziv iz Otkrivenja 18:4, NS: “Iziđite iz nje, moj narode, ... ako ne želite primiti dio njenih kazni.”
Misli na slijedeće: “Vode” uništenja koje će u potpunosti razoriti krivu religiju nadiru, već se naziru na horizontu. Gdje ćeš ti stajati kad se pojave silnom razornom snagom? U dolini neodlučnosti? Na brežuljcima svjetovne autoritete? Ili na gori Jehovinoj? Postoji samo jedno sigurno prebivalište.
[Istaknuta misao na stranici 23]
Jaka rijeka Reformacije otplavila je temelje tradicionalne kršćanske nauke. Moderna alternativa poput teorije o evoluciji, pokreta za oslobođenje žena i “novog morala”, sve je to nalik naplavljenom drveću.
[Istaknuta misao na stranici 23]
Postoje uvjerljivi dokazi da nam neposredno predstoji posljednji val religioznih promjena. Hoćeš li ti preživjeti taj napad?
[Istaknuta misao na stranici 24]
“Da nam je 1945. netko rekao kako ćemo doživjeti pojavu religioznih ratova na praktično svim kontinentima... ne bismo to vjerovali”
[Okvir na stranici 24]
Južna Afrika: Kalvinistička nauka o predodređenosti dala je teološki temelj rasnoj diskriminaciji u ovoj zemlji. Frankfurter Allgemeine Zeitung nazvale su teologe Nederduitse Gereformeerde Kerk (naziv nizozemske reformističke crkve u Južnoj Africi) “arhitektima politike rasne diskriminacije”.
Švicarska: Ženeva, središte kalvinističkog pokreta privuklo je tisuće izbjeglica, koji su donijeli sobom svoje bogatstvo i znanje. To je doprinijelo tome da je grad postao središtem bankovne vlasti, u kojem se osim toga smjestila i cvatuća industrija satova.
Indija: Društvo jezuita nastalo je kao posljedica protureformacije, pokreta koji je trebao doprinijeti ponovnom oživljavanju katolicizma nakon poraza Reformacije. Članovi društva došli su u 16. stoljeću u Gou, ubrzo nakon što postaje portugalskom kolonijom. Utjecaj crkve odražava se i na današnjem stanovništvu. U Goi su 3 od 10 stanovnika katolici. Za razliku od toga, u cijeloj Indiji na 1 kršćanina dolazi 25 nekršćanina.
Engleska: Godine 1605. na prijestolje dolazi protestant Jakov I. Kad je u zemlji poraslo tlačenje katolika osnovana je zavjera s ciljem da digne u zrak parlament zajedno s kraljem. Ali, zavjerenici, grupa katolika predvođena Guy Fawkes bili su pogubljeni, nakon što su bili raskrinkani. Stoga se svakog 5. studenog slavi Guy Fawkes dan (Krijesne noći). Još se uvijek sakupljaju obitelji i prijatelji da bi se te vlažne noći radovali vatrometu i spaljivanju “guy”, odnosno reprodukcije zavjerenika.
[Slike na stranici 22]
Martin Luter i Jean Calvin vođe Reformacije