Isusov život i služba

Tajno putovanje u Jeruzalem

JESEN je 32. g.n. e. i približava se praznik sjenica. Isus je od pashe 31. n. e, svoje djelovanje ograničio uglavnom na Galileju, jer su ga tada Židovi pokušali ubiti. Vjerojatno je od tada Isus posjećivao Jeruzalem jedino na tri godišnja židovska praznika.

Isusova braća sada ga potiču: “Otiđi odavde i idi u Judeju”. Jeruzalem je glavni grad Judeje i religiozno središte čitave zemlje. Njegova braća ovako razmišljaju: “Nitko ništa ne čini tajno dok sam traži da bude javno poznat”.

Iako Jakov, Šimun, Josip i Juda ne vjeruju da je njihov stariji brat Isus doista mesija, oni žele da on pokaže svoje čudotvorne moći svima onima koji će se okupiti na praznik. Isus je, međutim, svjestan opasnosti. “Svijet nema razloga da vas mrzi”, kaže on, “ali mene mrzi, jer svjedočim za njega da su mu djela zla”. Zato Isus kaže svojoj braći: “Uziđite vi na praznik; ja još neću uzići na praznik”.

Praznik sjenica je slavlje koje traje sedam dana i koje se zaključuje osmog dana svečanim aktivnostima. Praznik obilježava završetak poljoprivredne godine i doba je velikog veselja i zahvalnosti. Nekoliko dana nakon što su Isusova braća otišla na praznik zajedno sa glavninom putnika, on i njegovi učenici odlaze tajno, kloneći se očiju javnosti. Prolaze kroz Samariju radije nego da idu putem kojim ide većina ljudi, uz rijeku Jordan.

Budući da će on i njegovi putnici trebati smještaj u nekom od Samarijskih sela, Isus šalje naprijed glasnike da učine pripreme. Ljudi, međutim, odbijaju učiniti bilo što za Isusa kad saznaju da ide za Jeruzalem. Ozlojeđeni, Jakov i Ivan pitaju: “Gospodine, želiš li da kažemo da vatra siđe s neba i uništi ih?” Isus ih prekorava što predlažu takvo što, te putuju dalje do drugog sela.

Dok idu putem, jedan književnik kaže Isusu: “Učitelju, slijedit ću te kud god pođeš”.

“Lisice imaju jazbine, ptice nebeske imaju gnijezda”, odgovara Isus, “a Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti”. Isus pokazuje da će književnik doživjeti poteškoće ako postane njegov sljedbenik. A izgleda da je književnik previše ponosan da bi prihvatio takav način života.

Jednom drugom čovjeku Isus kaže: “Budi moj sljedbenik”.

“Dopusti mi najprije da odem i sahranim svog oca”, odgovara čovjek.

“Neka mrtvi sahranjuju svoje mrtve”, odgovara Isus, “a ti idi i objavljuj nadaleko Božje kraljevstvo”. Otac tog čovjeka očigledno nije još umro, jer da jest, ne bi bilo vjerojatno da je njegov sin tu i da sluša Isusa. Taj sin očito traži da Isus pričeka određeno vrijeme dok mu otac umre. On nije spreman Božje Kraljevstvo staviti na prvo mjesto u svom životu.

Dok idu putem prema Jeruzalemu, jedan drugi čovjek kaže Isusu: “Slijedit ću te, Gospodine; ali prvo mi dopusti da se pozdravim sa svojim ukućanima”.

Isus mu je odgovorio i rekao: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire na ono straga nije prikladan za Božje kraljevstvo”. Oni koji će biti Isusovi učenici moraju svoj pogled usredotočiti na službu za Kraljevstvo. Kao što će brazda biti kriva ako orač ne gleda pravo naprijed, tako će se i svaki onaj koji se obazire natrag na ovaj stari sustav stvari spotaći i pasti s puta koji vodi u život. Ivan 7:2-10, NS; Luka 9:51-62; Matej 8:19-22, NS.

◆ Tko su Isusova braća i kako oni gledaju na njega?

◆ Zašto su Samarićani tako neuljudni i što Jakov i Ivan žele učiniti?

◆ Kakva je tri razgovora Isus imao na putu i kako on naglašava potrebu za samopožrtvovnom službom?