Pokaži pouzdanje u Jehovu primjenom naučenoga
“Uzdaj se u Jehovu i čini dobro; na Zemlji stanuj i postupaj vjerno” (PSALAM 37:3, NS).
1, 2. a) Kojoj željenoj svrsi treba služiti osobno proučavanje? b) Kojom se usporedbom poslužio Jakov i je li to samo površno ogledanje?
PROUČAVANJE Riječi Božje ne služi samo osobnom zadovoljstvu. Ono nam treba pomoći da razvijemo puzdanje u Jehovu (Priče Salamunove 3:1-5). Iz gore navedenih riječi psalmista vidljivo je da se pouzdanje u Boga očituje u tome da ‘činimo dobro’.
2 Jakov je pozvao kršćane: “Budite izvršioci Riječi, a ne samo slušaoci, koji zavaravaju sami sebe. Jer, ako tko sluša Riječ, a ne izvršuje je, sličan je čovjeku koji promatra svoje naravno lice u ogledalu. Pogleda se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio [kakav je on čovjek, NS]” (Jakov 1:22-24, ST). To ogledanje sigurno ne usljeđuje površnim pogledom. Ovdje upotrebljena grčka riječ za “pogledati” opisuje zapravo “djelovanje uma pri shvaćanju određenih činjenica u vezi neke stvari” (An Expository Dictionary of New Testament Words od W. E. Vinea; usporedi Djela apostolska 7:31, Kingdom Interlinear Translation).
3. Kako bi netko tko se gleda u ogledalu mogao brzo zaboraviti “kakav je on čovjek”?
3 Predstavi si čovjeka koji se promatra u ogledalu i vidi u njemu svoju ne baš laskavu sliku. Možda vidi podbradak nastao uslijed prekomjernog jela i pića, duboke podočnjake kao posljedicu besanih noći i bore na čelu nastale uslijed briga koje ga muče. Promatrajući svoje lice odlučio je poduzeti već odavno zakašnjele promjene u navikama i načinu života. A zatim “ode”. Ako ga ta zastrašujuća slika više ne uznemirava “[on] odmah zaboravi”, doduše, ne bezuvjetno kako izgleda, ali “kakav je čovjek”, to da. I tako njegova odluka da se promijeni opet pada u zaborav.
4. Kako možemo Jakovljevu usporedbu primijeniti na osobno proučavanje Biblije?
4 Slično tome ti si možda revan istraživač Biblije. Ali, kako reagiraš na ono što vidiš u ogledalu Riječi Božje? Ako otkriješ duhovne greške i mane, jesi li samo prolazno zabrinut, ili si čvrsto odlučio odstraniti te mane? Jakov je dodao: “Ali tko pomno promotri savršeni zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravni slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome će biti blago u njegovu radu” (Jakov 1:25, ST). Psalmist je molio: “Pokaži mi, Jehova, put pravila svojih, i ja ću ga se držati do kraja” (Psalam 119:33, NS).
Što o nama otkriva naš način postupanja
5. a) Što otkriva o nama naš način postupanja? b) Kakav udes očekuje ‘one koji čine bezakonje’?
5 I zaista, sve što radimo, odnosno naš način postupanja, otkriva našu nutrinu. Prije ili kasnije svatko će, postupajući dobro ili loše, otkriti svoj ‘tajni ja’ (Psalam 51:6, NS). Salamun je rekao: “I dijete se poznaje po onome što čini je li čisto i pravedno djelo njegovo” (Priče Salamunove 20:11, ST). Tako je primjerice bilo i u slučaju Jakova i Ezava dok su još bili djeca. Tokom vremena iz Ezavovog načina postupanja bilo je jasno vidljivo pomanjkanje cijenjenja za duhovne stvari (1. Mojsijeva 25:27-34; Jevrejima 12:16). Isto se odnosi na tisuće onih koji se navodno uzdaju u Jehovu, ali ih se prema biblijskom opisu može svrstati u ‘one koji čine bezakonje’ (Job 34:8). Psalmist je napisao: “Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, i cvali svi što zlo čine, određeni su za vječnu propast” (Psalam 92:7; ST, 8).
6. Zašto moramo danas bezuvjetno dokazivati svoje pouzdanje u Jehovu?
6 Broj zlih ljudi je u stalnom porastu, ali oni će uskoro biti uništeni; Bog neće do u nedogled trpjeti prestupnike (Priče Salamunove 10:29). Stoga je bezuvjetno potrebno da dokažemo svoje pouzdanje u Jehovu, provodeći u djelo sve što učimo. “Vladajte se dobro među neznabošcima”, opominje nas Petar (1. Petrova 2:12). Na kojim područjima bismo se još mogli poboljšati?
U ophođenju s drugima
7. Zašto moramo biti oprezni u ophođenju s “onima koji su vani”?
7 Jedno od područja moglo bi biti naše ophođenje s drugima. U Pričama Salamunovim 13:20 čitamo upozorenje: “Tko se druži s bezumnikom loše će proći.” Ipak, neki su zanemarili taj nadahnuti savjet, upuštajući se u bliske kontakte sa osobama iz svijeta, bilo na radnom mjestu ili u školi. Tako se jedan oženjeni brat upustio u nečisto ponašanje s kolegicom na poslu. Također se pridružio svojim drugovima i opijao se zajedno s njima. Mi se nesumnjivo moramo “mudro vladati prema onima koji su vani” (Kološanima 4:5, ST).
8. Kako bi neki mogli poboljšati svoje ponašanje prema sukršćanima?
8 A što reći o našem ponašanju prema sukršćanima? Pretpostavimo da smo nekom bratu dužni novac. Smijemo li nepotrebno odugovlačiti s vraćanjem duga zato što prema našem mišljenju taj brat dobro stoji, a nama je novac potrebniji nego njemu? “Bezbožnik uzaima i ne vraća”, čitamo u Psalmu 37:21. Da li, kad kao poslodavci plaćamo braću u vjeri, primjenjujemo temeljno načelo: “Radnik zaslužuje svoju plaću”? (1. Timoteju 5:18, NS) Pavao je mogao reći sam za sebe: “Sa svetošću i iskrenošću Božjom ... smo se ponašali u svijetu, a osobito prema vama” (2. Korinćanima 1:1, 2, ST).
Skromni u oblačenju i vanjskom izgledu
9. Kakvu sklonost primjećuju starješine u vezi odijevanja i vanjskog izgleda?
9 Jedan putujući nadglednik iz Savezne Republike Njemačke opisao je neke tamošnje kršćane kao “naraštaj tenis cipela” zbog ležerne odjeće u kojoj su se pojavljivali na sastancima. Podružnica dodaje da je izgled nekih posjetitelja skupštine “gotovo neuredan”, iako je “velika većina naše braće uredno odjevena”. Iz jedne druge zemlje stiže izvještaj da je tamo “problem u pomanjkanju osobne higijene ... Neka braća nose prljavu odjeću. Na sastanke i u službu propovijedanja idu neočešljani i prljavi.” Koliko li je važno za svakog Jehovinog slugu da bude čist i uredan u svakom pogledu! (2. Korinćanima 7:1)
10. a) Kojim bismo se načelom trebali voditi pri izboru odjeće, kao i obzirom na naš vanjski izgled? b) Kada bi trebalo dati savjet i kako da reagiramo na nj?
10 Mi se moramo oblačiti “pristojno, skromno i suzdržljivo”, prije svega kad obavljamo naše kršćanske aktivnosti (1. Timoteju 2:9, Einheitsubersetzung). Ne radi se o tome je li određena moda ekstremna, nego o tome je li ona prikladna za nekoga tko želi biti sluga Božji (Rimljanima 12:2; 2. Korinćanima 6:3). Preležerna ili pak pretijesna odjeća može nekoga odvratiti od naše vijesti. Odjeća koja očito i svjesno daje muškarcima izgled ženskosti, a ženama izgled muškarca u svakom je slučaju nedopustiva. (Usporedi 5. Mojsijeva 22:5.) Budući da se običaji razlikuju od zemlje do zemlje – ovisno o klimi, potrebama radnog mjesta itd. – kršćanska skupština ne postavlja stroga pravila koja bi vrijedila za cijelo bratstvo diljem svijeta. Isto tako starješine ne smiju prisiljavati stado na svoj osobni ukus. Međutim, ako vanjski izgled nekog objavitelja Kraljevstva smeta skupštinu u cijelini, ili odvraća od vijesti, potrebno je dati prijazan savjet. Da li bi ti ponizno reagirao na takav savjet, pokazujući na taj način pouzdanje u Jehovu? (Jevrejima 12:7).
Uzdati se da Bog brine za one koji traže Kraljevstvo
11. Čime su se neki dali zavesti da teže za materijalnim stvarima i zašto je to nerazumno?
11 “Tražite, dakle, najprije Kraljevstvo i njegovu pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:33, NS). Kako je žalosno kad neki zanemaruju te riječi! Takvi se daju prevariti pričama o financijskoj sigurnosti, pa svim snagama teže za bogatstvom, svjetovnim obrazovanjem i karijerom. Oni se “uzdaju u svoje blago” (Psalam 49:7, ST). Salamun je rekao opominjući: “Ne trudi se stjecati bogatstvo. ... Usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema, jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo” (Priče Salamunove 23:4, 5, ST).
12. Kako se netko tko teži za bogatstvom može ‘izbosti mnogim mukama’?
12 I apostol Pavao je opomenuo: “Jer je ljubav prema novcu korijen svih vrsta štetnih stvari, i išavši za tom ljubavlju neki su odstupili od vjere i izboli sebe mnogim mukama” (1. Timoteju 6:10, NS). U intervjuu danom časopisu U. S. News & World Report dr. Douglas LaBier je rekao da se mnogi mladi muškarci i žene koji teže za bogatstvom “žale na brige, depresije, nezadovoljstvo, unutrašnju prazninu ili strah, zatim na čitav niz tjelesnih teškoća, kao što su glavobolje, bolovi u leđima i želucu, zatim nesanica i probavne smetnje”.
13. Zašto je najbolje biti zadovoljan “hranom i odjećom”?
13 Oni koji se uzdaju da će Jehova brinuti za njih uštedjet će si mnoge boli i brige. Točno je, doduše, da biti zadovoljan “hranom i odjećom” može značiti skromniji životni standard (1. Timoteju 6:8, NS). Ali, “bogatstvo neće pomoći u dan Božje srdžbe” (Priče Salamunove 11:4, ST). Osim toga, ako povećavamo svoj udio u Jehovinoj službi ispunjavamo preduvjete za ‘Jehovin blagoslov’ koji “obogaćuje i nikakvu bol ne donosi” (Priče Salamunove 10:22, NS).
“Težiti za mirom i nastojati ga postići”
14, 15. a) Koja su sporna pitanja prouzročila nemir u nekim skupštinama? b) Kako se može težiti za mirom kad se pojave različitosti u mišljenjima?
14 Svoje pouzdanje u Jehovu mi dokazujemo i time da kao braća u vjeri međusobno “težimo za mirom i nastojimo ga postići” (1. Petrova 3:10-12, ST). No, ponekad braća dozvole da dođe tako daleko da se ogorčeno svađaju radi beznačajnih stvari: zbog uređenja Kraljevske dvorane, zbog nove podjele skupštinskog područja, rasporeda studija knjige ili zbog poslova vezanih uz zalihe literature i časopisa. Bilo je čak slučajeva da braća nakon toga nisu više razgovarala međusobno, da su svojim različitim mišljenjima unijela nemir u skupštinu, umjesto da osobne ili poslovne svađe rješavaju u duhu Mateja 18:15-17.
15 Jakov je rekao: “U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir” (Jakov 3:18, ST). Stoga je bolje da se za volju mira suglasimo s ukusom ili mišljenjem drugih, da se čak odreknemo osobnog prava. (Usporedi 1. Mojsijeva 13:5-12.) Primjerice, ako dvije skupštine koriste jednu te istu Kraljevsku dvoranu, neka nijedna od njih ne zastupa stajalište kako je ovo “njena” dvorana, stoga ona ima pravo diktirati vrijeme održavanja sastanaka, ili neke druge stvari. Neka bi vladao duh međusobnog poštovanja i suradnje.
16. Od koje je vrijednosti uvažavati teokratski red, bilo kod kuće ili u skupštini?
16 Mnoge bi se svađe mogle izbjeći kad bismo jednostavno uvažili teokratski red i držali se tamo gdje nam je mjesto (1. Korinćanima 11:3; Efežanima 5:22-27). Ako žene poštuju želje svojih muževa, djeca naredbe svojih roditelja, a sluge pomoćnici vodstvo starješina, to će prouzročiti “rast [skupštine] na izgradnju u ljubavi” (Efežanima 4:16, NS). Doduše, točno je da supruzi, roditelji i starješine mogu također biti ponekad u zabludi (Rimljanima 3:23). No, djeluje li pozitivno ako se na dobronamjerni savjet reagira buntovno, ako se pruža otpor i stvaraju teškoće? Koliko li je bolje ostati na od Boga nam određenom mjestu i težiti za mirom!
Naše naprezanje u službi propovijedanja
17. a) Čime neki opravdavaju svoj mali udio u službi propovijedanja? b) Kako da kršćani reagiraju na današnji pritisak u skadu s Isusovim pozivom?
17 Međutim, najveći izazov za mnoge je ispunjavanje kršćanskog zadatka da se objavljuje dobra vijest (Matej 23:14; 28:19, 20). Neki koji imaju mali udio u službi propovijedanja možda se ispričavaju da im je zbog pritiska na radnom mjestu ili radi odgoja djece jedva moguće učiniti više. Točno je, u ovim smo “posljednjim danima” izloženi zaista velikom pritisku (2. Timoteju 3:1). Ali, Isus je upozorio da ne dozvolimo ‘da otežamo od životnih briga’. Dok se okolnosti pogoršavaju, kršćani se moraju ‘uspraviti i podignuti svoje glave’ (Luka 21:28, 34, NS). Obuti noge “opremom dobre vijesti” – što znači redovitim sudjelovanjem u službi propovijedanja – jedna je od najboljih mogućnosti ‘oduprijeti’ se sotonskim napadima (Efežanima 6:14, 15, NS).
18. Što bi moglo biti razlogom zašto neki nemaju udjela u službi propovijedanja?
18 U Pavlovo su vrijeme mnogi kršćani (u najmanju ruku u nekim skupštinama) ‘tražili svoju korist, a ne korist Krista Isusa’ (Filipljanima 2:21, ST). Da li bi se to moglo odnositi i danas na neke u našoj sredini? Možda takvi propuštaju tražiti Kraljevstvo poput čovjeka koji je našao “skupocjeni biser”, za kojeg je bio spreman sve žrtvovati (Matej 13:45, 46). Budući da oni daju prednost vlastitim interesima, kreću linijom manjeg otpora, služeći u najmanjoj mogućoj mjeri. Međutim, mi moramo misliti na to da ljubav prema Jehovi i bližnjima navodi prave kršćane da objavljuju dobru vijest, čak ako im po prirodi teško pada započeti razgovor sa stranim osobama (Matej 22:37-39).
19. Zašto Jehova nije zadovoljan naprezanjem s pola srca i kako možemo ocijeniti svoju službu za njega?
19 Ako se ne osjećamo potaknutima da propovijedamo, onda je naša ljubav i naše pouzdanje u Jehovu samo stvar čistog razuma. “Poznaj Boga oca svoga i služi mu čitavim srcem”, pozvao je David Salamuna. “Jer Jehova ispituje sva srca i zapaža svaku sklonost misli” (1. Dnevnika 28:9, NS). Jehovu se ne može prevariti naprezanjem s pola srca. Njega neće zadovoljiti čak ni redovito sudjelovanje u službi propovijedanja, ako bi to bio samo minimum onoga što bismo mogli učiniti kad bi se ‘snažno naprezali’ (Luka 13:24, NS). Stoga bi svaki kršćanin trebao podvrgnuti poštenom preispitivanju svoj udio u službi propovijedanja i pitati se: “Činim li zaista sve što mogu?” Možda bismo trebali postaviti drugačiji redoslijed prednosti.
Potaknuti tuđim primjerima da “činimo što je dobro”
20. Zašto je uputno pozabaviti se dobrim primjerima sukršćana?
20 Mi ne služimo zato da bismo se ‘uspoređivali s drugima’ (Galaćanima 6:4, NS). Ipak, dobar primjer drugih može nas ponekad potaknuti da učinimo još više. Apostol Pavao je rekao: “Oponašajte mene kao što sam ja oponašao Krista” (1. Korinćanima 11:1, NS). Razmotrimo koliko vremena utroše naša braća svaki mjesec u službi propovijedanja. U SAD je prosječni broj sati porastao sa 8,3 sati u 1979. na 9,7 sati u 1987. godini. Naša braća stalno povećavaju vrijeme provedeno u službi propovijedanja. Odnosi li se to i na tebe?
21. Što je navelo mnoge na prihvaćanje pionirske službe? Navedi jedan primjer.
21 Rekordan je broj onih koji su prihvatili opću pionirsku službu potaknuti revnošću drugih. U Kaliforniji (SAD) jedna je mlada sestra po imenu Angela dobila na radnom mjestu primamljivu ponudu za obrazovanje na fakultetu po svom izboru. No, Angela se odlučila za punovremenu službu. Zašto? “Družeći se s mnogim pionirima primijetila sam da su radosni i zadovoljni, između ostalog zato što stoje u dobrom odnosu s Jehovom. I ja sam željela osjetiti tu pravu radost i zadovoljstvo.”
22. Od koje je koristi naučeno pretvoriti u djelo?
22 Želiš li i ti posjedovati “pravu radost i zadovoljstvo”? Ako želiš, “uzdaj se u Jehovu i čini dobro”! Neka te ono što znaš navede da daš sve od sebe u Jehovinoj službi. Budeš li naučeno primjenjivao u djelo, tvoj će duhovni napredak biti očit svima, pa ćeš moći i drugima pomagati da postignu spasenje (1. Timoteju 4:15, 16). Neka bismo se svi osjetili potaknutima slijedećim Pavlovim riječima iz poslanice Filipljanima 4:9 (ST): “Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog, izvor mira, biti s vama.”
Misli za ponavljanje
◻ Kako da reagiramo kad se pogledamo u ogledalo Riječi Božje?
◻ Kako se možemo poboljšati u ophođenju s drugima?
◻ Zašto nije mudro težiti za materijalnim stvarima?
◻ Kako možemo težiti za mirom u skupštini?
◻ Što bi nas trebalo potaknuti na puni udio u službi propovijedanja?
[Slika na stranici 23]
Nije dovoljno samo uočiti duhovne greške i mane. Moramo ih nastojati otkloniti!
[Slika na stranici 24]
Tko teži za bogatstvom često si nanosi ‘mnoge boli’