Jesu li dokazali da je Biblija neistinita?

DA LI su znanstvenici i biblijski kritičari zaista dokazali da Biblija sadrži greške i izmišljotine? Prije nego prihvatiš da jesu, trebao bi imati na umu da, iako mnogi izučavatelji iznose svoja mišljenja na uvjeren i autoritativan način, oni nisu uvijek u pravu. Njihove ideje često počivaju na klimavim temeljima.

Sumnjive pretpostavke

Kao primjer jedne izjave koja zvuči autoritativno iz ustiju biblijskog kritičara, razmotrimo ono što je S. R. Driver rekao o knjizi Danijela. Smatra se već tradicionalno da je tu knjigu napisao sam Danijel u Babilonu u šestom stoljeću pr. n. e. (Danijel 12:8, 9). Driver, međutim, tvrdi da je napisana mnogo kasnije. Zašto? Jedan od ponuđenih “dokaza” je to da knjiga sadrži grčke riječi, i Driver stoga izjavljuje: “Te riječi, sa sigurnošću se može potvrditi, nisu mogle biti upotrijebljene u Knjizi Danijela ukoliko nisu bile zapisane nakon širenja grčkog utjecaja u Aziji kroz osvajanja Aleksandra Velikog.” Aleksandar je izvršio svoja osvajanja oko 330. pr. n. e.

Driverova izjava ne može biti uvjerenija. Ipak, da bi to potkrijepio, on spominje samo tri grčke riječi, a sve tri su nazivi muzičkih instrumenata (Danijel 3:5). Budući da su Grci imali bliske kontakte sa zapadnom Azijom sve od početaka pisane povijesti, kako netko može nepobitno tvrditi da se muzički instrumenti sa grčkim nazivima nisu upotrebljavali u Babilonu u šestom stoljeću pr. n. e.? Kakav je to samo krhak temelj za dovođenje u pitanje vremena i pisca knjige Danijela!

Sljedeći primjer je odnos prema prvih pet knjiga Biblije. Već tradicionalno, za njih se kaže da ih je većim dijelom pisao Mojsije oko 1500. pr. n. e. Međutim, kritičari tvrde da vide različite stilove pisanja u tim knjigama. Oni, osim toga, zamjećuju da se na Boga ponekad ukazuje njegovim imenom, Jehova, a ponekad hebrejskom riječju za “Bog”. Iz takvih zapažanja oni zaključuju da su te biblijske knjige ustvari stapanje dokumenata zapisanih u različito vrijeme i konačno uobličenih nešto prije 537. pr. n. e.

Ta je teorija naširoko prihvaćena, iako nitko nije objasnio zašto Mojsije ne bi mogao ukazivati na Stvoritelja i riječju ‘Bog’ i riječju ‘Jehova’. Nitko nije dokazao da on nije mogao pisati različitim stilovima dok je govorio o različitim temama, pišući u različitim razdobljima svog života, ili upotrebljavajući ranije izvore. Osim toga, kao što je John Romer rekao u svojoj knjizi Testament — The Bible and History: “Osnovni prigovor čitavom tom načinu analize je taj da do danas nije pronađen ni jedan jedini komadić drevnog teksta koji bi potvrdio postojanje teoretskih razvojnih linija različitih tekstova toliko obljubljenih kod suvremenih izučavatelja.”

Temeljna pretpostavka mnogih biblijskih kritičara objašnjava se u Cyclopedii od McClintocka i Stronga: “Istražitelji. . . započinju sa pretpostavkom da su povijesne činjenice na kojima se temelji pripovijedanje sasvim prirodne činjenice, slične po prirodi drugim činjenicama koje su nama poznate. . . Da li pisac prihvaća kao činjenicu neki događaj koji leži izvan dosega poznatih zakona prirode? Tada se. . . navodni događaj nije zbio.”

Stoga mnogi pretpostavljaju da se čuda nisu mogla dogoditi, budući da ona leže izvan dosega poznatih zakona prirode. Isto tako, dugoročna proročanstva moraju biti nemoguća, budući da ljudi ne mogu vidjeti daleko u budućnost. Svako čudo mora biti ili legenda ili mit. Svako proročanstvo koje se jasno ispunilo moralo je biti zapisano nakon svog ispunjenja.a. Stoga neki smatraju da su proročanstva iz knjige Danijela bila ispunjena do drugog stoljeća pr. n. e. i da je zato ta knjiga morala tada biti zapisana.

Takva vrsta pretpostavki ovisi o članu vjere: da Bog ne postoji, ili ako postoji, on nikada ne zahvaća u ljudsku povijest. Naravno, čitava tema Biblije je ta da Bog postoji i da je aktivan u ljudskoj povijesti. Ako je to istina — a dokazi pokazuju da jest — većina temelja suvremenog biblijskog kriticizma je oborena.

Da li je suvremena znanost pokazala da je Biblija u krivu?

Ipak, što je sa tvrdnjama da je znanost pokazala da ne možemo vjerovati Bibliji? Istina je da, kad Biblija dodiruje ono što zovemo znanost, u većini slučajeva ono što kaže nije u suprotnosti sa onim što uče suvremeni znanstvenici.

Naprimjer, Biblija daje vrlo praktične zapovijedi obzirom na higijenu i zarazne bolesti. Knjiga Manual of Tropical Medicine (Priručnik tropske medicine) komentira: “Svatko mora biti impresioniran pažljivim higijenskim mjerama predostrožnosti iz vremena Mojsija. . . Istina je da je klasifikacija bolesti bila vrlo jednostavna — [naime] u akutne poremećaje, zvane ‘nevolja’; i kronične poremećaje, sa nekom vrstom osipa, zvane ‘guba’ — međutim, krajnje neumitna pravila karantene sigurno su učinila mnogo dobra.”

Razmotri i biblijsku izjavu: “Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da opet teku” (Propovjednik 1:7). Ovo zvuči kao opis kružnog toka vode kakvog nalazimo u današnjim udžbenicima. Rijeke dovode vodu u more, gdje ona isparava i u obliku oblaka vraća se natrag na kopno, gdje će pasti kao kiša ili snijeg i ponovno dolazi u rijeke.

Slično tome, zaključak znanstvenika da se planine dižu i spuštaju i da su nekoć današnje planine bile ispod drevnih mora slaže se sa poetskim riječima psalmista: “Vode su stajale iznad samih gora. Gore su se dizale, doline se spuštale — na mjesto koje si ustanovio za njih” (Psalam 104:6, 8, NS).

Jedan pisac tvrdi: “Svi su pisci Starog zavjeta zamišljali Zemlju kao ravnu ploču, i oni ponekad ukazuju na stupove koji bi je trebali podržavati.” Ipak, to nije istina. Izaija je govorio o ‘Onome koji prebiva nad krugom zemaljskim’ (Izaija 40:22, NS). A Job je o Njemu rekao: “On je rasprostro sjever nad prazninom, a zemlju objesio ni na što” (Job 26:7, NS). Opis Zemlje kao okruglog tijela obješenog u prostoru bez ikakve vidljive potpore zvuči vrlo suvremeno.

Evolucija

A kako je sa proturječnošću između Biblije i teorije o evoluciji?b Encyclopœdia Britannica izvještava: “Teoriju evolucije prihvaća ogromna većina znanstvene javnosti.” Međutim, Biblija uči, na jeziku dovoljno jednostavnom da ga se moglo razumjeti u predznanstveno doba, da je život posljedica izravnog Božjeg stvaranja i da različite osnovne vrste života nisu evoluirale već su bile stvorene (1. Mojsijeva 1:1; 2:7).

Evolucionisti su slični biblijskim kritičarima. Imaju snažna uvjerenja i autoritativno se izražavaju. Međutim, nekolicina je dovoljno iskrena da prizna da evoluciona teorija ima slabosti. Jedan od njih ističe: “Darwinov model evolucije. . . budući da je u osnovi teorija povijesne rekonstrukcije. . . nemoguće je provjeriti eksperimentom ili neposrednim opažanjem, što je uobičajeno u znanosti. . . Štoviše, teorija evolucije govori o nizovima jedinstvenih događaja, porijeklu života, porijeklu razuma i tako dalje. Jedinstveni se događaji ne mogu ponoviti i ne mogu se podvrgnuti nikakvoj vrsti eksperimentalnog ispitivanja” (Evolution: A Theory in Crisis [Evolucija: Teorija u krizi], od Michaela Dentona). Drugi govori o “činjenici evolucije”. Pa ipak, on ističe najveću poteškoću u dokazivanju te “činjenice”: “Kad se traže vezne karike između većih skupina životinja, njih jednostavno nema” (The Neck of Giraffe [Vrat žirafe], od Francisa Hitchinga).

Koliko oni mogu znati?

Većinu dokaza za evoluciju iznijeli su geolozi i paleontolozi — znanstvenici koji proučavaju drevnu povijest Zemlje. Problemi sa kojima se suočavaju ti znanstvenici slični su onima s kojima se suočavaju astronomi. Uz pomoć različitih vrsta instrumenata, astronomi promatraju radijaciju koja prelazi neizmjernu udaljenost od zvijezda, planeta, galaksija i egzotičnih tijela kao što su kvazari. Stavljajući većinu informacija na raspolaganje, oni su razvili teorije o takvim dubokim stvarima kao što je priroda zvijezda ili porijeklo svemira. Oni rijetko imaju priliku provjeriti svoje teorije; međutim, kad to učine, često uvide da su bile neprikladne ili potpuno krive.

Radio-astronom Gerrit Verschuur piše: “Novije američke planetarne sonde otkrile su zaprepašćujuće malenu količinu pravog znanja o sadržaju svemira. Iz blizine, Mars je postao daleko drugačiji od bilo čega što smo mogli naslikati sa Zemlje. . . Nijedan astronom nije predviđao da bi Jupiterovi pojasevi mogli imati takvu fantastičnu strukturu. . . Saturn je priredio najveće iznenađenje kad su Voyagerove kamere otkrile isprepletene prstenove, mjesece koji se međusobno preskaču i više od 1000 manjih prstenova. . . Ono što je istina o svemiru izgleda da je istina o laboratorijskim uzorcima koji se fotografiraju pod sve snažnijim uvećanjem. Svaki precizniji pogled otkriva potpuno neočekivane informacije koje nas zbune i izmjene naša prijašnja vjerovanja.”

Geolozi, paleontolozi i drugi koji pribavljaju većinu “dokaza” evolucije su, kao i astronomi, zainteresirani za događaje i stvari koje su vrlo udaljene — ne u prostoru nego u vremenu. Kao što se astronomi za svoje informacije oslanjaju na nejasnu radijaciju koja prelazi nezamislive udaljenosti, ovi drugi znanstvenici prisiljeni su oslanjati se na tragove koji su slučajno preživjeli iz udaljene prošlosti našeg planeta. Kao i astronomi, i oni neizbježno moraju biti u krivu u mnogim svojim zaključcima

Možeš li vjerovati Bibliji?

Ljudi koji razmišljaju stoga ne trebaju biti zastrašeni izučavateljskim mišljenjima do te mjere da se može vjerovati Bibliji. Međutim, to samo po sebi ne dokazuje ni da joj se može vjerovati. S tim u vezi, treba učiniti ono što mnogi biblijski kritičari nisu učinili — otvoriti Bibliju i čitati je otvorenih misli (Djela apostolska 17:11). Prije nekoliko godina jedan je australski scenarist, koji je bio kritičar Biblije, priznao: “Po prvi puta u svom životu učinio sam ono što je inače prva dužnost novinskog izvjestitelja: provjeriti svoje činjenice. . . I bio sam zgranut, jer ono što sam čitao [u izvještaju u Evanđeljima] nije bila legenda i nije bila naturalistička izmišljotina. To je bilo izvještavanje. Izvještaji o neobičnim događajima iz prve i druge ruke. . . Izvještavanje ima okus, a taj okus se nalazi u Evanđeljima.”

Mi te ohrabrujemo da slijediš njegov primjer. Čitaj Bibliju. Kad budeš razmatrao duboku mudrost Biblije, način na koji se ispunjavaju njena proročanstva, kao i njeno zapanjujuće jedinstvo, shvatit ćeš da je ona više od zbirke neznanstvenih mitova (Jozua 23:14). Kada sam uvidiš način na koji mudrost Biblije može promijeniti tvoj život nabolje, nećeš uopće sumnjati u to da je Biblija Božja riječ (2. Timoteju 3:16, 17). Da, možeš vjerovati Bibliji! (Ivan 17:17).

[Bilješke]

[Slika na stranici 7]

Paleontolozima je teško razabrati što se dogodilo u dalekoj prošlosti isto kao što je astronomima teško razabrati prirodu stvari koje postoje u dalekim područjima svemira