Nastavite hoditi u svjetlu i ljubavi

Vrhunci iz Prve Ivanove

JEHOVA je Izvor svjetla i ljubavi. Moramo se obraćati Bogu za duhovno svjetlo (Psalam 43:3). A ljubav je jedan od plodova njegovog duha (Galaćanima 5:22, 23).

Svjetlost, ljubav i ostala pitanja razmotrena su u prvom nadahnutom pismu apostola Ivana, koje je vjerojatno bilo napisano u Efezu ili njegovoj blizini oko 98. n. e. Glavni razlog pisanja bio je zaštititi kršćane od otpada i pomoći im da nastave hoditi u svjetlosti. Budući da se i mi suočavamo sa izazovima našoj ljubavi, vjeri i besprijekornosti prema istini, sigurno je da će razmatranje ove poslanice biti korisno za sve nas.

‘Hoditi u svjetlu’

Ivan je razjasnio da vjerni kršćani moraju hoditi u duhovnom svjetlu (1:1–2:29). On je rekao: “Bog je svjetlost, i u zajednici s njim nema uopće tame [ničega zlog, nemoralnog, neistinitog ili nesvetog]” (NW). Budući da duhom pomazani kršćani ‘hode u svjetlu’, imaju “udio” s Bogom, Kristom i jedni s drugima. Također su bili očišćeni od grijeha Isusovom krvlju.

Bilo da smo pomazani kršćani sa nebeskom nadom ili gledamo ususret vječnom životu na Zemlji, nastavit ćemo izvlačiti korist iz Isusove žrtve samo ako ljubimo našu braću a ne svijet. Također moramo izbjegavati utjecaj otpadnika, kao što je “antikrist”, koji odbacuje i Oca i Sina. I neka ne bismo nikad zaboravili da će se vječnom životu radovati samo oni koji se priklone istini i vrše pravednost.

Božja djeca pokazuju ljubav

Ivan nadalje označava Božju djecu (3:1–4:21). U prvom redu, oni rade ono što je pravedno. Također slušaju zapovijedi Jehove Boga da ‘vjeruju u Sina njegova Isusa Krista i ljube jedan drugoga’ (St).

Osoba koja ima “spoznaju Boga” upoznata je s Jehovinim namjerama i načinom na koji je izražena Njegova ljubav. To bi trebalo pomoći osobi da pokazuje ljubav. Ustvari, “tko ne ljubi nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav” (NW). Božja ljubav je pokazana kad je “poslao svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe” (NW). Ako nas je Jehova toliko ljubio, obavezni smo ljubiti jedan drugoga. Da, svatko tko tvrdi da ljubi Boga također mora biti pun ljubavi prema svom duhovnom bratu.

Vjera ‘pobjeđuje svijet’

Ljubav pokreće Božju djecu da drže njegove zapovijedi, ali kroz vjeru oni ‘pobjeđuju svijet’ (5:1-21). Naša vjera u Boga, njegovu Riječ i njegovog Sina omogućuje nam da ‘pobijedimo svijet’ odbacivanjem njegovog pogrešnog načina razmišljanja i puteva, i čuvanjem Jehovinih zapovijedi. Bog je dao ‘pobjednicima svijeta’ nadu vječnog života i čuje njihove molitve koje su u skladu sa njegovom voljom. Budući da nijedan koji je ‘rođen od Boga’ ne čini grijeh, Sotona nema vlast nad takvima. Kako pomazanici tako i Jehovini sluge sa zemaljskom nadom, trebali bi zadržati na umu da ‘sav svijet leži u vlasti zloga’ (NW).

[Okvir/slika na stranici 29]

Pomirbena žrtva: Isus je “pomirbena žrtva za naše grijehe [one pomazanih sljedbenika], ali ne samo za naše, nego i za grijehe cijelog svijeta”, ostalog čovječanstva (1. Ivanova 2:2, NW). Njegova smrt je “pomirbena” (grčki hilasmós, označavajući “sredstvo umirenja”, “okajanje”), ali ne u smislu da se Bogu ublaži bolne osjećaje. Umjesto toga, Isusova žrtva je umirila, ili zadovoljila, zahtjev savršene božanske pravde. Kako? Ostvarujući pravedan i ispravan temelj za oproštenje grijeha, da bi Bog “mogao biti pravedan i kad proglašava pravednim [nasljedno grešnog] čovjeka koji ima vjeru u Isusa” (Rimljanima 3:23-26, NW; 5:12). Pribavljajući sredstvo za potpuno namirenje za grijehe čovječanstva, Isusova žrtva učinila je pogodnim i korisnim da ljudi traže i prime obnovu ispravnih odnosa s Jehovom (Efežanima 1:7; Jevrejima 2:17). Kako bismo svi trebali biti zahvalni za to!