Pitanja čitalaca
◼ Koliko bi se uporno kršćanin trebao protiviti transfuziji krvi koju je odredio ili odobrio sud?
Svaka situacija je jedinstvena, pa za to ne postoji svobuhvatno pravilo. Kršćani su poznati po pristojnom ‘otplaćivanju cezarevog cezaru’, u poslušnosti zakonima svjetovnih vlasti. Ipak, oni shvaćaju da je njihova najvažnija obaveza dati “Božje Bogu”, ne kršeći njegov zakon (Marko 12:17, NW).
U Rimljanima 13:1-7 razmatra se odnos kršćana prema vladajućim ‘višim vlastima’ (NW). Takve vladavine imaju vlast donijeti zakone ili izdati naredbe, obično za promicanje općeg dobra stanovništva. Osim toga, vladavine “nose mač” kako bi nametnule svoje zakone i ‘izrazile srdžbu nad onima koji čine što je zlo prema njihovim zakonima’. Budući da su podanici viših vlasti, kršćani žele slušati zakone i sudske odluke, ali ta podložnost mora biti relativna. Ako se od kršćanina traži da se podloži nečemu što bi bilo kršenje Božjeg višeg zakona, božanski zakon dolazi na prvo mjesto; on ima prednost.
Neki današnji zakoni, koji su u osnovi dobri, mogu biti zloupotrijebljeni da se ozakoni primoravanje kršćanina na transfuziju krvi. U takvim slučajevima, kršćani moraju zauzeti isti stav kakav je zauzeo apostol Petar: “Moramo slušati Boga kao vladara prije nego ljude” (Djela apostolska 5:29, NW).
Jehova je zapovijedio Izraelcima: “Budi čvrsto odlučan da ne jedeš krv, jer je krv duša i ti ne smiješ jesti duše sa tijelom” (5. Mojsijeva 12:23, NW). Židovski prijevod Biblije iz 1917. glasi: “Samo budi postojan da ne jedeš krv.” A Isaac Leeser je preveo taj redak: “Samo budi čvrst tako da ne jedeš krv.” Zvuči li ovo kao da su Božji sluge bili nemarni ili ravnodušni obzirom na držanje njegovog zakona?
Kršćani su s dobrim razlogom bili potpuno odlučni slušati Boga, čak i ako im je vlada naredila drukčije. Profesor Robert L. Wilken piše: “Kršćani ne samo da su odbijali [Rimsku] vojnu službu, nego nisu htjeli prihvatiti javnu službu niti preuzeti odgovornosti upravljanja u gradovima” (The Christians as the Romans Saw Them). Odbijanje je moglo značiti da su bili označeni kao kršitelji zakona ili su bili osuđeni u rimskoj areni.
I danas kršćani moraju biti postojani, čvrsto odlučni da ne krše božanski zakon, čak i ako su time ugroženi od svjetovnih vlasti. Najviši zakon u svemiru — Božji zakon — zahtijeva da se kršćani uzdržavaju od krvi, baš kao što im je zapovijeđeno i da izbjegavaju blud (spolni nemoral). Biblija te zabrane naziva ‘potrebnim’ (Djela apostolska 15:19-21, 28, 29). Takav božanski zakon ne bi trebalo uzeti olako, kao nešto što treba poslušati samo ako je prikladno ili ako ne stvara probleme. Božji zakon mora se slušati!
Zato možemo razumjeti zašto je mlada kršćanka spomenuta na 17. stranici rekla na sudu da ‘na transfuziju gleda kao na napad na njeno tijelo i uspoređuje je sa silovanjem’. Bi li se ijedna kršćanka, mlada ili stara, pasivno prepustila silovanju, čak i ako postoji zakonsko odobrenje da se provede blud u obliku spolnog napada?
Na isti način, 12-godišnja djevojčica citirana na istoj stranici nije ostavila mjesta sumnji da će se ‘boriti protiv bilo koje sudski odobrene transfuzije svim snagama koje može prikupiti, da će vrištati i otimati se, da će izvući injekcijski sistem iz ruke i da će nastojati proliti krv iz vrećice iznad svog kreveta’. Ona je bila čvrsto odlučna slušati božanski zakon.
Isus se udaljio iz područja kad ga je mnoštvo željelo učiniti kraljem. Na isti način, ako od suda odobrena transfuzija krvi izgleda mogućom, kršćanin može odlučiti da izbjegne biti dostupan za takvo kršenje Božjeg zakona (Matej 10:16; Ivan 6:15). U isto vrijeme, kršćanin bi mudro trebao tražiti alternativni medicinski postupak, čineći time iskrene napore da se održi na životu i ponovo stekne potpuno zdravlje.
Ako kršćanin poduzme veoma uporna nastojanja da izbjegne kršenje Božjeg zakona o krvi, vlasti ga mogu smatrati kršiteljem zakona ili ga podvrgnuti sudskom postupku. Ako uslijedi kazna, kršćanin može na nju gledati kao na trpljenje zbog pravednosti. (Usporedi 1. Petrova 2:18-20.) No, u većini slučajeva kršćani su izbjegli transfuzije i oporavili se uz stručnu medicinsku njegu, tako da nisu uslijedili trajni zakonski problemi. I što je najvažnije, održali su svoju besprijekornost prema svom Božanskom Darovatelju života i Sucu.