Od Majke Zemlje do božica plodnosti

PREPOZNAJEŠ li božicu na naslovnoj stranici ovog časopisa? To je Izida, stara egipatska božica-majka. Ako si bio u muzeju ili prolistao neku knjigu o antičkoj povijesti, vjerojatno si već vidio idole koji tome naliče. Razmisli pak o ovom: Bi li se ti klanjao božici Izidi i obožavao je?

Ako pripadaš nekoj od religija kršćanstva, tada ti to pitanje može izgledati čudnim. Vjerojatno bi tvrdio da obožavaš Stvoritelja, Onoga kome se obraćamo sa “Oče naš koji si na nebesima” (Matej 6:9). Pomisao o klanjanju božici-majci može izgledati stranom, čak odbojnom. Unatoč tome, kroz cijelu povijest takvo obožavanje bilo je vrlo rašireno, i mogao bi se jako iznenaditi kad saznaš tko i danas obožava veliku božicu-majku.

No, prije nego to razmotrimo, steknimo određeno predznanje razmatranjem raširenosti obožavanja božice-majke u drevnoj prošlosti. Izgleda da je ta vrsta obožavanja bila vrlo rani oblik krive religije. Arheolozi su pronašli male kipove i likove nage božice-majke na antičkim lokacijama u cijeloj Evropi i od mediteranskih zemalja sve do Indije.

Majku Zemlje smatralo se stalnim izvorom svih životnih oblika, koja daje život pa ga potom prilikom njihove smrti vraća k sebi. Kao takvu, ljudi su je obožavali, ali su od nje također i strahovali. Vjerovalo se da njene reproduktivne moći u početku nisu bile spolne. Potom je, prema mitologiji, rodila muškog Nebeskog Oca i postala njegovom ženom. Taj je par rodio nebrojene druge bogove i božice.

Babilonski prototip

U babilonskom panteonu glavna božica bila je Ištar, identična s Inanom, sumerskom božicom plodnosti. Paradoksalno je to da je ona bila i božica rata i božica ljubavi i putenosti. U svojoj knjizi Les Religions de Babylonie et d’Assyrie (Religije Babilonije i Asirije), francuski znanstvenik Édouard Dhorme je za Ištar rekao: “Ona je bila božica, gospa, milosrdna majka koja sasluša molitve te posreduje kod ljutih bogova i smiruje ih (...) Bila je uzvisivana više svih, postala je božica nad božicama, kraljica svih bogova, suvereno božanstvo neba i zemlje.”

Ištar su njeni obožavatelji nazivali “Djevicom”, “Svetom Djevicom”, i “Djevicom Majkom”. U jednoj staroj sumersko-akadskoj “Molbi-jadikovci Ištar” stoji: “Ja te molim, o Gospo nad gospama, božico nad božicama. O Ištar, kraljico svih naroda. (...) O vlasnice sve božanske moći, koja nosiš krunu vlasti. (...) Kapele, sveta mjesta, posvećeni predjeli, i svetišta odaju ti počast. (...) Ima li mjesta bez tvog lika? (...) Pogledaj me, o Gospo moja; primi moje molitve.”a

Obožavanje božice-majke se širi

Orijentalist Édouard Dhorme govori o “širenju obožavanja Ištar”. Ono se proširilo po cijeloj Mezopotamiji, a u Egiptu, Feniciji i Kanaanu, kao i u Anatoliji (Maloj Aziji), Grčkoj i Italiji bila je obožavana ili sama Ištar ili neke druge božice različitih imena ali sličnih osobina.

Glavna božica-majka obožavana u Egiptu bila je Izida. Povjesničar H. G. Wells je napisao: “Izida je privukla mnoge štovatelje, koji su joj zavjetovali svoje živote. U hramu su stajali njeni likovi, s krunom poput Kraljice Neba i s malim djetetom Horusom u naručju. Pred njom su plamtjele i topile se svijeće, a zavjetni voštani prinosi bili su posvuda po svetištu” (The Outline of History). U Egiptu je obožavanje Izide bilo veoma popularno. Ono se također proširilo područjem Mediterana, posebno Grčkom i Rimom, te je doseglo čak do zapadne i sjeverne Evrope.

Obožavanje božice-majke je u Feniciji i Kanaanu bilo usmjereno na Aštaroth, ili Astartu, za koju se govorilo da je Baalova žena. Poput njenog babilonskog pandana Ištar, i ona je bila božica plodnosti i rata. U Egiptu su nađeni stari natpisi u kojima se Astarta naziva gospom nebeskom i kraljicom neba. Izraelci su morali voditi stalnu borbu protiv sramotnog utjecaja obožavanja ove božice plodnosti.

Na sjeverozapadu u Anatoliji, ekvivalent Ištar bila je Kibela, poznata kao Velika majka bogova. Također su je zvali roditeljkom svega, hraniteljicom svih, majkom svih blagoslovljenih. Iz Anatolije se Kibelin kult proširio prvo u Grčku a potom u Rim, gdje je preživio duboko u našu eru. Obožavanje ove božice plodnosti uključivalo je mahnito plesanje, samoranjavanje svećenika, samokastraciju kandidata za svećenstvo i procesije u kojima je s mnogo blistavila bio nošen njen kip.b

Stari Grci su obožavali božicu Majku Zemlje imenom Geja. No u njihovom su se panteonu našle božice tipa Ištar, kao što su Afrodita, božica plodnosti i ljubavi; Atena, božica rata i Demetra, božica poljodjelstva.

U Rimu je Venera bila božica ljubavi, pa je kao takva odgovarala grčkoj Afroditi i babilonskoj Ištar. Međutim, Rimljani su također obožavali božice Izidu, Kibelu i Minervu (Atena u Grčkoj), a sve su na ovaj ili onaj način bile odraz babilonskog prauzora, Ištar.

Jasno je da je obožavanje božice-majke tisućama godina predstavljalo snažno suparništvo čistom obožavanju velikog Stvoritelja, Jehove. Je li izumrlo obožavanje velike božice-majke? Ili je preživjelo sve do današnjeg dana? Molimo, nastavi dalje sa čitanjem.

[Bilješke]

[Slika na stranici 3]

Babilonska IŠTAR personificirana kao zvijezda

[Zahvala]

Ljubaznošću The British Museuma

[Slika na stranici 4]

Egipatska IZIDA s Horusom, bogom-djetetom

[Zahvala]

Musée du Louvre, Pariz