Pitanja čitalaca
◼ Što je bilo “dobro” koje apostol Pavao nije mogao činiti, kao što je spomenuto u Rimljanima 7:19?
U biti, Pavao je pisao o svojoj nemoći da ispuni sve dobre stvari u okviru Mojsijevog zakona. To je, zbog nesavršenosti i grešnosti, bilo nemoguće za Pavla i za sve druge, uključujući i nas. Ali, nije potrebno očajavati. Kristova žrtva otvorila je put za Božje oproštenje i dobar odnos s Njim.
U Rimljanima 7:19 stoji: “Ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću” (St). Kontekst pokazuje da je Pavao govorio o ‘dobru’ u smislu koji je predviđao Zakon. U 7. retku je rekao: “Da je Zakon grijeh? Daleko od toga! Ipak, ja sam grijeh upoznao samo po Zakonu, jer ne bih upoznao požudu da Zakon nije rekao: ‘Ne poželi!’ ” (St). Da, Zakon je jasno pokazivao da, budući da ga nisu mogli potpuno održati, svi ljudi su bili grešni.
Pavao je nastavio spomenuvši da je i on “nekoć živio kad nije bilo Zakona”. Kad je to bilo? Pa, kad je bio u Abrahamovim bedrima prije nego što je Jehova dao Zakon (Rimljanima 7:9, St; usporedi Jevrejima 7:9, 10). Iako je Abraham bio nesavršen, Zakon još nije bio dan, tako da nije bio podsjećan na svoj grijeh kroz neuspjeli pokušaj da održi njegove brojne zapovijedi. Znači li to da je Zakon, kad je jednom bio dan i kad je istakao ljudsku nesavršenost, uzrokovao loše posljedice? Ne. Pavao nastavlja: “Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra” (Rimljanima 7:12, St).
Zapazi da Pavao opisuje Zakon kao “svet” i ‘dobar’. U sljedećim recima, on objašnjava da “što je dobro” — Zakon — jasno pokazuje da je on grešnik i zbog grijeha zaslužuje smrt. Pavao je napisao: “Budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću. A ako, dakle, činim ono što neću, ne činim ga više ja, nego grijeh koji stanuje u meni” (Rimljanima 7:13-20, St).
U ovom kontekstu, dakle, Pavao nije govorio o dobroti općenito, ili samo dobrim djelima. (Usporedi Djela apostolska 9:36; Rimljanima 13:3.) On je osobito mislio na stvari koje je činio (ili nije činio), a koje su u skladu sa Božjim dobrim Zakonom. Prije toga bio je revan u židovskoj religiji i — u usporedbi sa drugima — bio je “bez mane”. Iako je čak i u svom umu bio savjestan rob dobrom Zakonu, on još uvijek nije živio u potpunom skladu sa njim (Filipljanima 3:4-6). Zakon je odražavao Božja savršena mjerila, pokazujući apostolu da je u svom tijelu još uvijek bio rob grešnog zakona i tako osuđen na smrt. Međutim, Pavao je mogao biti zahvalan da ga je Kristova žrtva proglasila pravednim — oslobodivši ga zakona grijeha i posljedica u skladu s njim, smrtne osude (Rimljanima 7:25).
Kršćani danas nisu pod Mojsijevim zakonom, jer je on pribijen na mučenički stup (Rimljanima 7:4-6; Kološanima 2:14). Ipak, dobro činimo ako priznamo da on nije bio tegoban zbornik zakona koji možemo lako zaboraviti. Zakon je u osnovi bio dobar. Tako mi imamo razlog da čitamo biblijske knjige koje sadrže Zakon i učimo što se zahtijevalo od Izraela. Jehovini svjedoci širom zemlje upravo to i čine, držeći se svog tjednog čitanja Biblije.
Dok čitamo Zakon, trebamo razmišljati o načelima koja naglašavaju njegove različite odredbe i o koristima koje je stekao Božji narod kada se trudio slijediti te dobre zapovjedi. Mi također trebamo uvidjeti da, budući da smo nesavršeni, nismo u mogućnosti potpuno slijediti dobro koje učimo u Božjoj riječi. Ali dok se borimo protiv zakona grijeha, možemo se radovati izgledu da budemo spašeni kroz primjenu Kristove žrtve za nas.