Iskazivati vjeru temeljenu na istini
“A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže” (HEBREJIMA 11:6, St).
1, 2. Kako je Adamova vjera stavljena na ispit, i s kojim rezultatom?
VJERA zahtijeva više od vjerovanja da Bog postoji. Prvi čovjek, Adam, nije sumnjao u postojanje Jehove Boga. Bog je komunicirao s Adamom, najvjerojatnije kroz svog Sina, Riječ (Ivan 1:1-3; Kološanima 1:15-17). Ipak, Adam je izgubio izgled vječnog života zato što je propustio slušati Jehovu i iskazivati vjeru u njega.
2 Činilo se da je Adamova buduća sreća bila ugrožena kad je njegova žena, Eva, postala neposlušna Jehovi. Pa, sama pomisao da je može izgubiti stavila je vjeru prvog čovjeka na ispit! Je li Bog mogao riješiti taj problem na način koji bi osigurao Adamovu daljnju sreću i dobro? Pridruživši se Evi u prijestupu, Adam je pokazao da on očito nije tako mislio. On je pokušao riješiti problem na svoj način, umjesto da je usrdno tražio božansko vodstvo. Propuštajući iskazati vjeru u Jehovu, Adam je nanio smrt sebi i cijelom svom potomstvu (Rimljanima 5:12).
Što je vjera?
3. Kako se biblijska definicija vjere razlikuje od definicije jednog rječnika?
3 Jedan rječnik definira vjeru kao “čvrsto vjerovanje u nešto za što ne postoji dokaz”. Međutim, daleko od podupiranja takve zamisli, Biblija naglašava upravo suprotno. Vjera se temelji na činjenicama, na realnostima, na istini. Biblija kaže: “Vjera je zajamčeno očekivanje stvari kojima se nadamo, jasno dokazivanje stvarnosti, iako ih ne vidimo” (Hebrejima 11:1, New World Translation). Osoba koja vjeruje ima jamstvo da je sve što je Bog obećao tako sigurno kao da se već zapravo ispunilo. Uvjerljivi dokaz nevidljivih stvarnosti tako je jak, da se za vjeru kaže da je isto što i taj dokaz.
4. Kako jedan priručnik podupire biblijsku definiciju vjere?
4 U New World Translationu (Novi svijet prijevodu) je uzročni oblik hebrejskog glagola ‘amán ponekad preveden sa “iskazivati vjeru”. Prema Theological Wordbook of the Old Testament, “u srcu značenja korijena je misao o sigurnosti (...) nasuprot modernim konceptima vjere kao nečega mogućeg, nadajmo se istinitog, ali ne sigurnog”. Isto djelo kaže: “Izvedenica ‘āmēn ‘doista’ prenesena je u Novi zavjet u obliku riječi amēn, što je na engleskom jeziku riječ ‘amen’. Isus je često koristio tu riječ (Mt 5:18, 26, itd.) kako bi istakao sigurnost teme.” Riječ prevedena sa “vjera” u Kršćanskim grčkim spisima također znači vjerovanje u nešto što je čvrsto temeljeno na činjenici ili istini.
5. Kako je grčka riječ u Hebrejima 11:1 prevedena sa “zajamčeno očekivanje” korištena u drevnim poslovnim dokumentima, i što to znači za kršćane?
5 Grčka riječ (hypóstasis) prevedena sa “zajamčeno očekivanje” u Hebrejima 11:1 obično je korištena u drevnim poslovnim papirusima da se izrazi misao o nečem što jamči budući dobitak. Izučavatelji Moulton i Milligan predlažu prijevod: “Vjera je isprava o stvarima kojima se nadamo” (Vocabulary of the Greek Testament). Očito je da netko tko posjeduje ispravu o pravu vlasništva može imati “zajamčeno očekivanje” da će njegova nada da to dobije jednog dana biti ostvarena.
6. Koje je značenje grčke riječi u Hebrejima 11:1 prevedene sa “jasno dokazivanje”?
6 Grčka riječ u Hebrejima 11:1 prevedena sa “jasno dokazivanje” (élegkhos) sadrži misao o iznošenju dokaza da se prikaže nešto, posebno nešto što je u suprotnosti s onim što naizgled jest. Pozitivan ili čvrst dokaz razjašnjava ono što je ranije bilo neopaženo, pobijajući time ono što se naizgled odvijalo. Tako vjera ni u hebrejskim ni u grčkim spisima nikako nije “čvrsto vjerovanje u nešto za što ne postoji dokaz”. Nasuprot tome, vjera je temeljena na istini.
Temeljena na osnovnim istinama
7. Kako Pavao i David opisuju one koji poriču postojanje Boga?
7 Apostol Pavao je naveo osnovnu istinu kad je pisao da se Stvoriteljeva “nevidljiva svojstva jasno vide od stvaranja svijeta naovamo, jer ih se opaža po onome što je stvoreno, i njegova vječna moć i Božanstvo, tako da [protivnici istine] nemaju izgovora” (Rimljanima 1:20, NW). Da, “nebesa objavljuju slavu Božju”, a “zemlja je puna [njegovih] tvorevina” (Psalam 19:1; 104:24, NW). Ali što ako netko nije spreman razmotriti dokaze? Psalmist David je rekao: “Zli prema svojoj oholosti [“drzak kakav jest”, New English Bible] ne istražuje; sva je njegova misao: ‘Nema Boga.’ ” (Psalam 10:4, NW; 14:1). Vjera je dijelom temeljena na osnovnoj istini da Bog postoji.
8. Kakvo jamstvo i razbor mogu posjedovati oni koji iskazuju vjeru?
8 Jehova ne samo da postoji; on je vrijedan pouzdanja i na njegova obećanja se možemo osloniti. On je rekao: “Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se!” (Izaija 14:24; 46:9, 10, St). To nisu beznačajne riječi. Postoji jasan dokaz da se ispunilo stotine proročanstava zapisanih u Božjoj riječi. Oni koji iskazuju vjeru, uz takvo prosvjetljenje, u stanju su razabrati današnje ispunjenje mnogih biblijskih proročanstava (Efežanima 1:18). Naprimjer, oni vide ispunjenje ‘znaka’ Isusove prisutnosti, uključujući ubrzano propovijedanje uspostavljenog Kraljevstva, kao i prorečeno širenje pravog obožavanja (Matej 24:3-14; Izaija 2:2-4; 60:8, 22). Oni znaju da će narodi uskoro uzviknuti “Mir i sigurnost!” i da će ubrzo nakon toga Bog ‘uništiti one koji uništavaju zemlju’ (1. Solunjanima 5:3; Otkrivenje 11:18, NW). Kakav je samo blagoslov imati vjeru temeljenu na proročanskim istinama!
Plod svetog duha
9. Koji je odnos između vjere i svetog duha?
9 Istina na kojoj se temelji vjera nalazi se u Bibliji, koja je rezultat Božjeg svetog duha (2. Samuelova 23:2; Zaharija 7:12; Marko 12:36). Stoga je logično da vjera ne može postojati odvojeno od djelovanja svetog duha. Zato je Pavao mogao pisati: “Plod je duha (...) vjera” (Galaćanima 5:22, NW). No, mnogi odbacuju božansku istinu, prljajući svoj život tjelesnim željama i gledištima koja žaloste Božji duh. Zato “svi, naime, nemaju vjere”, jer nemaju temelja na kojem bi je razvili (2. Solunjanima 3:2, St; Galaćanima 5:16-21; Efežanima 4:30).
10. Kako su neki rani sluge Jehove pokazali da iskazuju vjeru?
10 Međutim, između Adamovih potomaka neki pojedinci iskazali su vjeru. U 11. poglavlju Hebrejima spominju se Abel, Henok, Noa, Abraham, Sara, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, Rahaba, Gedeon, Barak, Samson, Jefta, David i Samuel, kao i mnogi neimenovani Jehovini sluge, koji su “postigli pohvalno svjedočanstvo zahvaljujući vjeri”. Zapazimo što je učinjeno “vjerom”. Vjerom je Abel ‘prinio Bogu žrtvu’, a Noa ‘sagradio lađu’. Vjerom se Abraham ‘pokorio kad je primio poziv da ode u zemlju koju je imao primiti kao baštinu’. A Mojsije je vjerom ‘ostavio Egipat’ (Hebrejima 11:4, 7, 8, 27, 29, 39, St).
11. Što ukazuju Djela apostolska 5:32 obzirom na one koji slušaju Boga?
11 Očito su svi ti Jehovini sluge učinili više od samog vjerovanja u Božje postojanje. Iskazujući vjeru, oni su se pouzdali u njega kao Onoga koji “nagrađuje one koji ga traže” (Hebrejima 11:6, St). Učinili su ono na što ih je Božji duh uputio, postupajući po tada dostupnoj točnoj spoznaji, iako je ona bila ograničena. Kako se to razlikuje od Adama! Koji nije postupao u vjeri temeljenoj na istini ili u skladu sa uputstvom svetog duha. Bog daje svoj duh samo onima koji su mu poslušni (Djela apostolska 5:32).
12. (a) U što je Abel imao vjeru, i kako je to pokazao? (b) Što pretkršćanski svjedoci Jehove, unatoč svojoj vjeri, nisu primili?
12 Nasuprot svom ocu Adamu, bogobojazni Abel imao je vjeru. Vjerojatno je od svojih roditelja saznao za prvo ikad izgovoreno proročanstvo: “I postavit ću [Jehova Bog] neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš mu zgnječiti petu” (1. Mojsijeva 3:15, NW). Time je Bog obećao da će uništiti zlo i obnoviti pravednost. Abel nije znao kako će se to proročanstvo ispuniti. No, njegova vjera da Bog nagrađuje one koji ga iskreno traže bila je dovoljno jaka da ga potakne da prinese žrtvu. On je vjerojatno mnogo razmišljao o tom proročanstvu i vjerovao da će biti neophodno prolijevanje krvi kako bi se ispunilo obećanje i čovječanstvo podiglo do savršenstva. Dakle, Abelova životinjska žrtva bila je prikladna. Međutim, unatoč svojoj vjeri, Abel i Jehovini pretkršćanski svjedoci “ne primiše ono što je obećano” (Hebrejima 11:39, St).
Usavršavanje vjere
13. (a) Što su Abraham i David saznali o ispunjenju obećanja? (b) Zašto se može reći da je ‘po Isusu Kristu došla istina’?
13 Bog je postupno kroz stoljeća otkrivao daljnju istinu o tome kako će se ispuniti obećanje u vezi ‘sjemena žene’. Abrahamu je rečeno: “Posredstvom tvog sjemena zacijelo će se svi narodi zemlje blagosloviti” (1. Mojsijeva 22:18, NW). Kasnije je kralju Davidu rečeno da će obećano Sjeme doći kroz njegovu kraljevsku lozu. To Sjeme se 29. n. e. pojavilo u osobi Isusa Krista (Psalam 89:3, 4; Matej 1:1; 3:16, 17). Nasuprot nevjernom Adamu, “posljednji Adam”, Isus Krist, bio je primjer u ispoljavanju vjere (1. Korinćanima 15:45, NW). On je vodio život predane službe Jehovi i ispunio mnoga proročanstva koja predskazuju Mesiju. Time je Isus razjasnio istinu o obećanom Sjemenu i učinio stvarnošću ono što je je nagovještavao Mosijev zakon (Kološanima 2:16, 17). Stoga se moglo reći da je ‘po Isusu Kristu došla istina’ (Ivan 1:17).
14. Kako je Pavao pokazao Galaćanima da je vjera dobila nova obilježja?
14 Budući da je sada istina došla kroz Isusa Krista, postojao je veći temelj na kojem se mogla zasnivati vjera u “obećanje”. Vjera je bila ojačana, dobila je, takoreći, nova obilježja. Obzirom na to, apostol Pavao je rekao pomazanim sukršćanima: “Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje, na osnovi vjere u Isusa Krista, dadne onima koji vjeruju. Prije dolaska vjere bili smo zatvoreni u Zakonu, čuvani za vjeru koja se imala objaviti. Prema tome, Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo. I s dolaskom vjere nismo više podložni čuvaru. Dakako, svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu” (Galaćanima 3:22-26, St).
15. Koji je bio jedini način da se vjera usavrši?
15 Izraelci su iskazivali vjeru u Božje postupanje s njima preko saveza Zakona. No, sada se ta vjera trebala povećati. Kako? Iskazivanjem vjere u duhom pomazanog Isusa, jer je Zakon bio tako oblikovan da ih vodi ka njemu. Samo na taj način mogla je biti usavršena pretkršćanska vjera. Kako li je neophodno bilo za te rane kršćane da ‘pažljivo gledaju na Isusa, Glavnog Posrednika i Usavršitelja njihove vjere’! (Hebrejima 12:2, NW). Zaista, to trebaju činiti svi kršćani.
16. Kako je sveti duh došao na pojačani način, i zašto?
16 Obzirom na povećanu spoznaju božanske istine i uslijed toga usavršene vjere, je li i sveti duh trebao doći na pojačani način? Da. Na Pentekost 33. n. e., Božji duh, obećani pomoćnik o kome je Isus govorio, bio je izliven na njegove učenike (Ivan 14:26; Djela apostolska 2:1-4). Sveti duh je tada na njima, kao na Kristovoj pomazanoj braći, djelovao na potpuno novi način. Njihova vjera, plod svetog duha, bila je ojačana. To ih je opremilo za veliko djelo stvaranja učenika koje je ležalo pred njima (Matej 28:19, 20).
17. (a) Kako je došla istina i kako je vjera bila usavršena od 1914? (b) Koji dokaz imamo da sveti duh djeluje od 1919?
17 Vjera je stigla kad se Isus prije više od 1 900 godina predstavio kao imenovani Kralj. No, sada, kad je on vladajući nebeski Kralj, naš temelj za vjeru — otkrivena istina — ogromno je porastao, usavršujući time našu vjeru. Isto tako, bilo je pojačano i djelovanje svetog duha. Godine 1919. pojavio se jasan dokaz toga, kad je sveti duh ponovo oživio Božje predane sluge iz stanja u kojem su bili gotovo neaktivni (Ezehijel 37:1-14; Otkrivenje 11:7-12). Zatim je položen temelj za duhovni raj, koji je u sljedećim desetljećima postajao očitiji i slavniji iz godine u godinu. Može li postojati bilo koji veći dokaz za djelovanje Božjeg svetog duha?
Zašto ispitati svoju vjeru?
18. Kako su se izraelski uhode međusobno razlikovali u pogledu vjere?
18 Ubrzo nakon što su Izraelci bili oslobođeni iz egipatskog ropsta, bilo je poslano 12 ljudi da potajno istraže zemlju Kanaan. Međutim, desetorici od njih nedostajalo je vjere, jer su sumnjali u Jehovinu sposobnost da ispuni svoje obećanje da Izraelcima preda zemlju. Bili su potaknuti onim što su vidjeli, fizičkim stvarima. Od njih dvanaestorice, samo su Jozua i Kaleb hodili po vjeri, a ne po viđenju. (Usporedi 2. Korinćanima 5:7.) Zbog iskazivanja vjere, samo su oni od svih tih ljudi preživjeli i ušli u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 13:1-33; 14:35-38).
19. Kako je temelj na kojem se gradi vjera danas dublji nego ikad prije, i što ipak trebamo učiniti?
19 Danas stojimo na granicama Božjeg novog svijeta pravednosti. Ako želimo ući u njega, neophodna je vjera. Nasreću, temelj istine na kojoj se zasniva vjera nikad nije bila dublja. Imamo cijelu Riječ Božju, primjer Isusa Krista i njegovih pomazanih sljedbenika, podršku milijuna duhovne braće i sestara i pomoć Božjeg svetog duha u neprocjenjivoj mjeri. Ipak, činimo dobro ako ispitamo svoju vjeru i poduzmemo korake da je ojačamo dok još možemo.
20. Koja si pitanja možemo prikladno postaviti?
20 ‘Ah, ja vjerujem da je to istina’, možda kažeš. Ali, koliko je jaka tvoja vjera? Zapitaj se: ‘Je li Jehovino nebesko Kraljevstvo za mene jednako stvarno kao i ljudska vladavina? Priznajem li i podržavam li u potpunosti Jehovinu vidljivu organizaciju i njeno Vodeće tijelo? Mogu li očima vjere vidjeti da su narodi sada upravljeni u konačno stanje za Harmagedon? Može li se moja vjera povoljno usporediti sa vjerom velikog ‘oblaka svjedoka’, spomenutog u 11. poglavlju Hebrejima?’ (Hebrejima 12:1, St; Otkrivenje 16:14-16).
21. Na što vjera potiče one koji je imaju, i kako su oni blagoslovljeni? (Uključi komentare iz okvira na 13. stranici.)
21 Oni koji posjeduju vjeru temeljenu na istini potaknuti su na djelovanje. Poput prihvatljive žrtve koju je prinio Abel, njihove žrtve hvale ugodne su Bogu (Jevrejima 13:15, 16). Poput Noe, propovjednika pravde koji je slušao Boga, oni teže za pravednim načinom života kao propovjednici Kraljevstva (Jevrejima 11:7; 2. Petrova 2:5). Poput Abrahama, oni koji posjeduju vjeru temeljenu na istini slušaju Jehovu unatoč neprilikama, čak pod okolnostima koje ih mogu krajnje iskušati (Jevrejima 11:17-19). Poput Jehovinih vjernih slugu drevnog vremena, oni koji danas posjeduju vjeru bogato su blagoslovljeni i zbrinuti od svog ljubaznog nebeskog Oca (Matej 6:25-34; 1. Timoteju 6:6-10).
22. Kako vjera može biti ojačana?
22 Ako si Jehovin sluga ali uviđaš da je tvoja vjera na neki način slaba, što možeš učiniti? Ojačaj svoju vjeru marljivim proučavanjem Božje riječi i dopuštanjem da se tvoja usta prelijevaju vodama istine koje pune tvoje srce (Priče Salamunove 18:4). Ako tvoja vjera nije redovito jačana, ona može postati slaba, nedjelatna, čak mrtva (1. Timoteju 1:19; Jakov 2:20, 26). Budi odlučan da se to nikad ne dogodi tvojoj vjeri. Usrdno moli za Jehovinu pomoć riječima: “Pomozi mi gdje mi treba vjere!” (Marko 9:24, NW).
Kakvi su tvoji odgovori?
◻ Što je vjera?
◻ Zašto vjera ne može postojati odvojeno od istine i svetog duha?
◻ Kako je Isus Krist postao Usavršitelj naše vjere?
◻ Zašto bismo trebali ispitati koliko je jaka naša vjera?
[Okvir na stranici 13]
ONI KOJI IMAJU VJERU . . .
◻ Govore o Jehovi (2. Korinćanima 4:13).
◻ Vrše djela poput Isusovih (Ivan 14:12).
◻ Izvori su ohrabrenja za druge (Rimljanima 1:8, 11, 12).
◻ Pobjeđuju svijet (1. Ivanova 5:5).
◻ Nemaju razloga bojati se (Izaija 28:16).
◻ U prilici su primiti vječni život (Ivan 3:16).