Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

‘Žetva’ u Venezueli

Jednom prilikom Isus je povezao djelo propovijedanja sa godišnjom žetvom (Matej 9:36-38). Gospodar žetve je Jehova Bog, a žetva je doista velika diljem čitave Zemlje. To uključuje rijetko obrađivano područje u Venezueli.

Podružnica Društva Kula stražara u Venezueli izvještava što se dogodilo kad je grupa Svjedokinja radila na području Sabana Grande, država Guárico. Svjedokinje pričaju: “Kuća u kojoj smo trebale odsjesti bila je dobro mjesto za sastanke, tako da smo odmah počele tamo pozivati ljude na sastanke. Ljudi nisu znali za Jehovine svjedoke. Iako su u tom gradu bile četiri evangeličke grupe, ljudi su bili željni učiti iz Biblije.

Radile smo tri sata ujutro i tri sata poslijepodne, posjećujući ljude od kuće do kuće i pozivajući ih na sastanak za sljedeću večer. Nismo imale stolica, zato smo ih pozvale da ponesu svoje stolice. Kad se približilo vrijeme početka sastanka, ljudi su počeli dolaziti i svatko je nosio stolicu. Po završetku sastanka rekle smo im da bismo voljele zapisati imena onih koji žele besplatan biblijski studij na domu. Svih 29 prisutnih željelo je imati svoje ime na popisu.

Dok smo zatvarale vrata iza zadnjeg posjetioca, primjetile smo kako tri muškarca stoje kod ugla kuće. Oko devet sati spremile smo se večerati, kad su oni zakucali na vrata. Postavljali su pitanja kao što su: ‘Kakvo je to propovijedanje koje vi obavljate u ovom gradu? Zbog čega ste ovdje večeras imali sastanak?’

Pitale smo da li smo prekršile neki zakon. Rekli su da nismo i da su oni pastori iz tri evangeličke crkve u gradu. Bili su uznemireni zato što su njihove crkve bile prazne te večeri. Pozvale smo ih unutra i objasnile naše djelo. Također smo im podijelile nešto literature i zamolile smo ih da ponovno dođu sljedeći četvrtak.

Sljedećeg četvrtka pastori su došli sa 22 druge osobe koje su željele čuti što ćemo reći. Pastori su mislili da nismo dorasle diskusiji s njima, budući da smo žene. Ipak, s naše točke gledišta, sastanak je bio uspješan. Na kraju smo objasnile da radimo popis onih koji žele više naučiti iz Biblije. Brojni pratioci pastorâ željeli su da dodamo njihova imena na popis, a neki su čak rekli da žele ići sa nama u službu propovijedanja!

Objasnili smo im da bi trebali mnogo više biblijskog znanja i obučavanja prije nego što nam se mogu priključiti u djelu propovijedanja. Svakog dana ljudi su dolazili u kuću, tražeći da im objasnimo Bibliju. Ponekad, kad smo razgovarali do kasno u noć, morale smo ih zamoliti da odu kući. Kad smo konačno morale napustiti područje, bili su veoma žalosni i rekli su da će ići sa nama u službu propovijedanja kad se vratimo. Obećali su da će do tada učiniti potreban napredak.”

Kad su Svjedokinje napustile to područje, oko 40 osoba je željelo proučavati Bibliju. Imena ovih zainteresiranih osoba predale su najbližoj skupštini, koja je udaljena oko 50 km. Kasnije su se neki Svjedoci iz drugog grada preselili u ovaj grad i formirana je grupa revnih propovjednika dobre vijesti.