Starješine — povjeravajte odgovornost!
BIO je strpljiv, ponizan čovjek s jakim osjećajem za pravdu ublaženim svojim životnim iskustvom. Zato je više od tri milijuna muškaraca, žena i djece s punim povjerenjem kod njega tražilo savjet. Nastojao je ne razočarati ih. Od jutra do večeri slušao je njihove probleme i strpljivo im pomagao da uvide kako se Božji zakoni odnose na njihovu situaciju. Da, tokom kratkog razdoblja, prije oko 3 500 godina, samo je jedan čovjek sudio 12 plemena Izraela — Mojsije.
Međutim, Jetro, Mojsijev tast, bio je zabrinut. Kako je Mojsije uopće mogao očekivati da će održati takav tempo? Zato je Jetro izjavio: “Nije dobro kako radiš (...) I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati” (Izlazak 18:17, 18, St). Koje je bilo rješenje? Jetro je savjetovao Mojsija da neke od svojih odgovornosti povjeri drugima (2. Mojsijeva 18:19-23). To je bio dobar savjet!
Unutar današnje kršćanske skupštine ima mnogo starješina koji, poput Mojsija, pokušavaju brinuti za više nego što možda mogu obaviti sami. Organiziraju sastanke, pripremaju se za njih i zatim iznose programske točke na savjestan, djelotvoran način (1. Korinćanima 14:26, 33, 40; 1. Timoteju 4:13). Starješine brinu i za potrebe pojedinih članova skupštine (Galaćanima 6:1; 1. Solunjanima 5:14; Jakov 5:14). Preuzimaju vodstvo u djelu od najveće važnosti, propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu (Matej 24:14; Jevrejima 13:7). Također brinu o tome da skupština ima zalihu literature za raspačavanje u javnosti.
Uz to su nekim starješinama dodijeljene programske točke na pokrajinskim sastancima i oblasnim kongresima. Oni služe u organizaciji kongresâ i u odborima za kontaktiranje s bolnicama. Neki pomažu u izgradnji Kraljevske dvorane. A sve to uz njihove obiteljske odgovornosti i njihovu potrebu da se i sami duhovno hrane. (Usporedi Jozua 1:8; Psalam 110:3; 1. Timoteju 3:4, 5; 4:15, 16.) Kako ti kršćanski muževi postižu sve to? Poput Mojsija, moraju dobiti pomoć. Moraju naučiti povjeravati odgovornost. Zaista, osoba koja ne povjerava odgovornost slab je organizator.
Vrijednost poučavanja drugih
Postoje i daljnji razlozi za povjeravanje odgovornosti. U Isusovoj usporedbi o talentima, gospodar je, prije nego što je otišao na dugo putovanje, sazvao svoje robove i povjerio im različite mjere odgovornosti (Matej 25:14, 15). Time je gospodar mogao postići nekoliko ciljeva. Kao prvo, dok je bio odsutan njegovi su robovi radili umjesto njega i potreban posao nije se usporio i stao dok je on bio na putu. Kao drugo, budući da djela govore glasnije od riječi, gospodar je mogao promatrati sposobnosti i lojalnost svojih robova. Kao treće, gospodar je svojim robovima dao priliku da steknu prijeko potrebno iskustvo.
Ta je usporedba značajna za nas danas. Kad je Isus napustio Zemlju, prenio je odgovornost na svoje pomazane učenike. Preostali od njih još uvijek su odgovorni za interese Kraljevstva diljem svijeta (Luka 12:42). Dok pomazanici u suvremeno doba vrše djelo nadgledavanja, Jehovin blagoslov nad njegovom organizacijom je očit. Rezultat je divan porast. Zaista, samo u zadnjih pet godina više je od milijun novih svoje predanje simboliziralo krštenjem u vodi! Posljedica toga su tisuće novih skupština i stotine novih pokrajina.
Baš kao što je Isus Krist povjerio odgovornosti ‘vjernom i razboritom robu’, i oni su dodijelili skupštinske odgovornosti starješinama i slugama pomoćnicima iz ‘drugih ovaca’ (Matej 24:45-47, NW; Ivan 10:16). Ipak, potrebno je više predanih muškaraca koji bi brinuli za ogroman porast. Odakle će doći? Starješine ih moraju poučavati. No, kako starješine mogu poučavati takve muškarce ako ne povjeravaju odgovarajuće odgovornosti pojedincima koji obećavaju? Na koji bi drugi način starješine imali priliku promatrati sposobnosti i lojalnost mlađih muškaraca?
Što znači povjeravati odgovornost?
Neki misle da povjeravanje odgovornosti znači rasteretiti se, izbjegavati, zanemarivati ili napuštati svoje odgovornosti. Međutim, kad se ispravno koristi, povjeravanje odgovornosti zapravo je način da se udovolji odgovornostima. Povjeriti odgovornost znači zadužiti drugoga; odrediti nekoga za svog zastupnika; dodijeliti odgovornost ili ovlaštenje. Ipak, onaj tko povjerava odgovornost u osnovi ostaje odgovoran za ono što je učinjeno.
Neki se možda ustručavaju povjeriti odgovornost jer se boje da će izgubiti kontrolu. No, povjeravanje odgovornosti ne znači gubitak kontrole. Isus Krist, iako je nevidljiv i vlada s neba, i te kako upravlja kršćanskom skupštinom. No, on povjerava skupštinu brizi iskusnih muževa (Efežanima 5:23-27; Kološanima 1:13).
Drugi možda nisu skloni povjeriti odgovornost zato što misle da sami mogu brže obaviti posao. Međutim, Isus je uvidio vrijednost poučavanja drugih. Nitko na Zemlji nije djelotvornije poučavao od Isusa (Ivan 7:46). Ipak, nakon što je sedamdesetorici svojih učenika dao upute, poslao ih je u djelo propovijedanja. Iako se, što se sposobnosti poučavanja tiče, nisu mogli izjednačiti s Isusom, vratili su se presretni zbog svog uspjeha. Isus se radovao s njima i pohvalio ih je, jer je znao da će oni nastaviti s tim djelom dugo vremena nakon što on ode, te da će konačno izvršiti više nego što bi on ikada mogao učiniti radeći sam (Luka 10:1-24; Ivan 14:12).
Povjeriti odgovornost također znači dobiti pomoć s obzirom na potrebne pojedinosti. Dan prije nego što je Isus trebao umrijeti, odredio je Petra i Ivana da načine potrebne pripreme za njegovu posljednju Pashalnu večeru (Luka 22:7-13). Isus nije morao brinuti o nabavljanju janjeta, vina, beskvasnog kruha i gorkih trava; niti je morao nabaviti posuđe, drvo za vatru i slično. Petar i Ivan pobrinuli su se za te pojedinosti.
Starješine mogu danas uživati iste koristi ako oponašaju Isusov primjer. Primjerice, brata koji brine za literaturu može se zamoliti da naruči potrebne zalihe literature za dolazeću akciju. Može ga se podučiti da analizira svoje zapise da bi ustanovio koliko je primjeraka slične literature bilo izdano u prošlim akcijama. Također može uzeti u obzir karakteristike skupštinskog područja prije nego što sastavi odgovarajuću narudžbenicu. Tada će narudžbenicu dati na uvid skupštinskom sekretaru da je provjeri. Kad sluga za literaturu jednom nauči svoj posao, neće biti potrebno da sekretar ponovno provjerava prijašnje zapise sve dok se naručene količine kreću u razumnim granicama. Sasvim je jasno da će takvo jednostavno povjeravanje odgovornosti olakšati i pojednostaviti postupak naručivanja literature za sve koji imaju udjela u tome.
Kako netko može, s obzirom na te potencijalne koristi, djelotvorno povjeravati odgovornosti?
Kako povjeravati odgovornost
Objasni zadatak. Prije svega objasni koji se rezultati očekuju. “Trgujte (...) dok se ja vratim!” rekao je “čovjek ugledna roda” u Isusovoj usporedbi o minama svojoj desetorici robova (Luka 19:12, 13, St). Gospodar je očekivao od robova da unosno trguju s njegovom minom, te da nakon njegovog povratka daju izvještaj o svojim dobicima. Znali su što trebaju raditi. Kako bi se to načelo moglo primijeniti na suvremenu gradnju Kraljevske dvorane? Naprimjer, bratu koji ima zadatak da popravi krov obično se kaže koji materijal treba koristiti, gdje ga može nabaviti i kad treba početi s poslom, ukoliko to vremenske prilike dozvoljavaju. Takve određene smjernice pridonose dobroj organizaciji.
Važno je objasniti ne samo opseg zadatka, već i koje odluke osoba može donositi sama i koje stvari treba prepustiti nekom drugom. Mojsije je rekao svojim opunomoćenicima neka male slučajeve sude sami, ali teški slučajevi su trebali doći kod njega (2. Mojsijeva 18:22).
Kad dodjeljuješ odgovornosti, nastoj izbjegavati da dvije osobe dobiju ista zaduženja. Kad su više nego jednoj osobi dodijeljena ista zaduženja, nastaje zbrka. Zamisli što bi se moglo dogoditi kad bi se na velikom kongresu Jehovinih svjedoka odgovornost za čišćenje stolova za izdavanje hrane dodijelila i Odjelu za čišćenje i Odjelu za prehranu, ili kad bi Odjel za redarsku službu i Odjel za krštenje bili zaduženi da za vrijeme krštenja daju upute promatračima.
Odaberi sposobne muževe. Jetro je savjetovao Mojsija: “Proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku” (Izlazak 18:21, St). Očito je da dotični mora najprije udovoljavati duhovnim preduvjetima. Da bi se ustanovilo je li netko ‘sposoban’ vješto izvršavati svoj zadatak, pažnja se mora pokloniti činiocima kao što su karakterne crte, iskustvo, obrazovanje i nadarenosti. Tako će kršćanin sa posebno ljubaznom, prijaznom, uslužnom naravi vjerojatno dobro raditi ili za stolom sa časopisima ili kao redar. Slično tome, kad se odabire nekoga tko će pomagati skupštinskom sekretaru, logično je da će se u tom slučaju posvetiti pažnja tome koliko je uredan. Obraća li pažnju na pojedinosti, je li pouzdan i može li čuvati povjerljive stvari? (Luka 16:10). Obraćanje pažnje takvim činiocima pored potrebnih duhovnih preduvjeta, pomoći će prilikom postavljanja ispravnog čovjeka za taj posao.
Dodijeli prikladna sredstva. Onaj koji služi trebat će imati na raspolaganju određena sredstva da bi mogao izvršiti dodijeljeni zadatak. Možda će trebati opremu, gotovinu ili pomoć. Dodijeli dovoljno sredstava. Naprimjer, možda se nekog brata zamoli da izvrši potrebne popravke na Kraljevskoj dvorani. Naravno, reći će mu se što treba uraditi, no možda će trebati i nešto novaca da bi nabavio uzgredan materijal. Možda će trebati i pomoć. Starješine mogu stoga zamoliti druge da mu pomognu ili obavijestiti skupštinu da će ‘brat taj i taj raditi taj i taj posao na dvorani i da će se možda obratiti nekome i zamoliti za pomoć’. Takva dalekovidnost spriječit će da se nekome dodijeli zadatak a da se ne osigura dovoljno sredstava. “Nemojte povjeravati djelomičnu odgovornost”, rekao je u vezi s tim jedan savjetnik za uspješno poslovanje.
Kad dodjeljuješ odgovornosti, obavijesti druge da te dotični zamjenjuje. Ovlaštenje da radi umjesto tebe također je pomoćno sredstvo. Jozua je bio pred ‘svim zborom’ opunomoćen za novog vođu Izraela. Mojsiju je bilo naređeno da ‘mu poda od slave svoje’ (4. Mojsijeva 27:18-23). U okviru skupštine, isto se može postići tako što se na oglasnu ploču jednostavno stavi popis svih kojima su dodijeljene dužnosti.
Podupiri njihove odluke. Sada se onaj kome je dodijeljen neki zadatak može latiti posla. Međutim, misli na to da za njega možeš biti pravi izvor ohrabrenja ako podupireš dobre odluke koje donosi. Naprimjer, ti kao starješina možda imaš svoje mišljenje s obzirom na to kako postaviti mikrofone i namještaj na podiju u Kraljevskoj dvorani, možda bi ti to učinio nešto drugačije nego što to radi brat koji je zadužen za taj zadatak. Međutim, ako je bratu koji brine za podij dozvoljena izvjesna sloboda u njegovom poslu, vjerojatno će steći pouzdanje i iskustvo. Osim toga, možda će čak poboljšati stvari. Jedan je savjetnik za trgovinu izjavio: “Povjeri odgovornost da se obavi zadatak, a ne način kako se treba obaviti. (...) Često se oslobađa kreativna sposobnost.”
Nadalje, brat koji je stavio svoju ruku na plug, da se tako izrazimo, često je bolje upoznat s određenom situacijom i zato možda bolje razumije probleme povezane s njom. Vjerojatno će s obzirom na probleme koji se pojavljuju imati zaista djelotvorna rješenja. Možda se bavi i činiocima koji nisu očevidni promatračima. Zato je jedan kršćanski nadglednik rekao u vezi iskusnog brata koji mu je pomagao: “Kad kaže da postoje neki problemi, vjerujem mu što kaže.”
Da, najdragocjenije pomoćno sredstvo koje kršćanskim starješinama stoji na raspolaganju predani su muževi i žene koji su spremni i sposobni pomagati bez obzira koje upute dobiju. Starješine, okoristite se tim izvanrednim blagom! Povjeravanje odgovornosti znak je skromnosti i može smanjiti stres i frustraciju na najmanju moguću mjeru. Ne samo da će vam to omogućiti da činite više, nego ćete i drugima dati priliku da zadobiju potrebno iskustvo.